Nela Hasanbegović / Daniel Premec: Izgubljeni identiteti

izgubljeni-identiteti

izgubljeni-identiteti

U srijedu, 18. rujna, s početkom u 20 sati, u zagrebačkoj Galeriji Academia Moderna, otvara se izložba ‘Izgubljeni identiteti’ Nele Hasanbegović i Daniela Premeca. Razgovor s umjetnicima održat će se na dan otvorenja, u 18,30 sati. Izložba ostaje otvorena do 5. listopada.

Trokanalna video instalacija koju vidite na ovoj izložbi je rezultat procesa aktivizma za kojeg su se Nela Hasanbegović i Daniel Premec zauzimali godinama, i individualno i zajedno. U samostalnim izložbama u Bosni i Hercegovini, ali i u inostranstvu, umjetnici su se zauzimali za temeljitu analizu dubokih kriza od koje boluje bosanskohercegovačka kulturna scena, ali i šire društvo.

Ovo su problemi koji idu mnogo dalje od pukog nedostatka novca, i u konačnici nedostatka prilika. Nezdrava mješavina političke zlonamjernosti, ravnodušnosti i neukosti je ostavila kulturne institucije u našoj zemlji u očajnom položaju. Ali, isključivo žaliti se i utučeno se nadati promjenama negdje na kraju duge, nije dovoljno. Ovaj rad je najnovije stajanje na dugom putu aktivnog istraživanja ovih umjetnika.

Praksa oboje umjetnika je usmjerena prema javnosti. Nelina dramatična projekcija ‘Zatvoreno za javnost’ je istakla očajan položaj Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine krajem 2011. Godine, zatvaranje zbog zastarjele insolventnosti, promijenila izgled poznate zgrade i potakla prolaznike da gledaju nanovo i postavljaju pitanja. Slično tome, Danielov zvučni rad ‘Vrijeme je za uzbunu’ se namjerno igra neugodnim i skorijim sjećanjem na sirene za vazdušnu opasnost, kako bi nam se misli usmjerile na krize u sadašnjosti.

U 2012. i 2013. godini, implikacije tih javnih intervencija su se odvijale na različite načine. Niz razgovora sa internacionalnim umjetnicima na koje ovaj film upućuje, odvija se simbolično na pijacama oko Sarajeva. Historijski, pijace funkcioniraju ne samo kao komercijalna mjesta, već i kao ljudski prostori; područja gdje misli, znanja i iskustva također mogu biti razmijenjena. Čak i takve uobičajene reakcije imaju zvučnost u kontekstu Bosne i Hercegovine. Jedna prodavačica govori o problemima s kojima se suočava svakodnevno, o poteškoćama zajedničkog života; druga dijagnosticira probleme i jasno ih upućuje političarima na bosanskom jeziku, osjećajima razblaženim i uglađenim za goste koji govore engleskim jezikom od strane obazrivog prevoditelja, možda svjesnog posljedica prodavačeve iskrene analize.

Ovo je suptilno prolaženje kroz instalaciju. Često, u vremenima krize, umjetnici se znaju povući u sebe, daleko od publike. Tada se predlaže da kroz angažiranje javnosti i povlačenje paralela između krize u kulturi i drugim sektorima, ljudi počnu tražiti bilo kakva rješenja koja pogađaju svakog, na različite načine.

Kroz nedavne izložbe – Daniel Premec kroz ‘Spiked’ u Collegiumu Artisticumu 2012. godine i Nela Hasanbegović kroz ‘Govor bjeline’ u Umjetničkoj galeriji 2013. godine, umjetnici su nastavili forenzičku istragu stanja bosanskohercegovačkog društva, sa različitih tačaka gledišta. Izložba ‘Spiked’ koristi skulpturu kao alat kojim ispituje teškoće života umjetnika i ekonomske i socijalne poluge kojim se cenzurira individua; u zadivljujuće širokom rasponu prikazivanja skulptura, videa i inastalacija, ‘Govor bjeline’ se bavi pitanjima memorije, polne nejednakosti i zloćudnog iskorištavanja moći. U ovom smislu, ‘Igubljeni identiteti’ kao video instalacija funkcionira kao rezime nedavnih postignuća, kao potpun pregled sadašnjeg stanja vizualne umjetnosti i kulture u Bosni i Hercegovini, i možda kao čežnjiva preporuka za promjenom na kojoj svi aktivni ljudi u Sarajevu mogu raditi. Ovo nije samo naricanje za ‘izgubljenim’ identitetima, već za identitetima koji trebaju biti vraćeni i potvrđeni od onih koji budu željeli sudjelovati, u godinama pred nama. Jon Blackwood