Ne mogu vam otkriti svoje ime, ne usudim se, ali osjećam da mi je dužnost ispričati vam svoju priču.

Možda ćete me osuđivati, jer i sama sam se osjećala kao kurva, ali nisam imala izbora.

Učila sam 30 dana po šest sati u komadu, i naštrebala dvije tisuće različitih pitanja. Svejedno sam pala.

Sve sam ostale ispite položila bez problema. Diplomirala sam u roku. Nisam željela da mi jedan ispit i jedan profesor unište život i karijeru.

Uostalom čim smo se upisali na fakultet odmah su nas upozorili na ispit iz antomije. Rekli su nam da je krvavo težak i da se za njega plaća. Sad kad gledam unazad čini mi se kao da je Kelović namjerno želio da se nađemo u škripcu i da kod njega dođemo u zadnjem roku.

Sam ispit je bio ubojit.

U moje vrijeme, tijekom godine imali smo tri kolokvija iz anatomije – jedini način da položiš ispit, je da prije položiš ta tri kolokvija unaprijed, ili daš samo jednog, a druga dva te dočekaju na kraju.

Ja sam jedan položila, a dva su mi ostala. Jedna je cura te godine Keloviću platila odmah na prvom roku u srpnju. Dala mu je 3500 kuna. Sjećam se jer sam ja tada još učila. Učila sam kao konj, bila pod stresom i živcirala se. Kad padneš nakon toliko truda dođe ti da se ubiješ.

Tada sam odlučila naći honorarni posao preko ljeta, zaraditi neki novac i jednostavno mu platiti jer očito drugačije nije išlo. Mnogi oko mene su se odlučili na isti potez. Od nas 30 na godini, deset je platilo.

Tako je došao rujan, a ja sam odlučila posjetiti ga u njegovom kabinetu na Zavodu na anatomiji, u istom onaj kabinetu u kojem je, kako čujem uhićen.

Pokucala sam na vrata, on me primio i pitao me u čemu je problem.

– Znate profesore, mene ova anatomija užasno muči. Ne znam kako ću sve to položiti. Sve sam druge ispite odavno položila i sad ću zbog ovog pasti godinu, rekla sam mu.

Unaprijed sam znala da su ovo govorili svi studenti koji su platili ispit. U džepu sam nervozno gužvala kuvertu sa 2500 kuna u njoj. Nisam planirala dati novac ako ne bude potrebno.

Čekala sam njega da on nešto kaže. Mislila sam, ako kaže da mu dam novac, onda ću mu ga dati.

Ali zapravo sam se nadala da toga neće doći. Da će reći: kolegice, ispit će u zadnjem roku biti lakši, koncentrirajte se na to i to područje….. Rekla bi mu hvala i otišla.

Međutim….

– Dođite vi meni lijepo u srijedu u moju privatnu polikliniku u Dobojskoj kolegice pa ćemo se dogovoriti, rekao mi je. Cifru nije spominjao.

Slijedeće srijede pred polikliniku me dovezao dečko, a ja sam bila nervozna, ustrašena i sama sebi sam se gadila. Ali sada više nije bilo povratka. Ušla sam u njegov ured, predala mu omotnicu s novcem i čekala.

– Nažalost zaradila sam samo 2500 kuna. Hoće li to biti dovoljno?, pitala sam ga.

On je kuvertu spremio, sjećam se kako ju je gledao prije toga, a onda mi je rekao: Bit će u redu kolegice.

Zapisao je moje ime i prezime i onda mi objasnio modus operandi.

Tomislav Novak, Tomislav Mamić, Ivana Krnić
Izvor: Jutarnji.hr