Nataša Bezić: OSOBNA PODRUČJA SIVE

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
Nataša Bezić:
OSOBNA PODRUČJA SIVE
samostalna izložba

otvorenje:
petak, 10. V. 2013. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će u prisustvu autorice predstaviti Eugen Borkovsky

Niz prostora moguće realnosti podastire slikarica Nataša Bezić. Radove na ovoj izložbi možemo doživjeti kao ideogramske otvore u bjelini galerijskih zidova. Prolazeći postavom kojim dominiraju sivi tonovi, nije lako odlučiti da li ovaj ciklus pripisati odjecima povijesne jave ili autoričinim privatnim trenucima. Ciklus nosi mnoge asocijacije i pozive na razmišljanja. Narativnost je svedena na minimum. Promatrajući radove, moramo zanemariti moguću asocijativnost motiva. Novi ponuđeni artefakt pogledajmo čist, oljušten od hotimičnosti i predznanja. Trud se isplati: pred sobom imamo kolekciju izvrsnih „portreta” osobnih stanja koji ne zanemaruju realnost okruženja. Insinuacija mogućeg materijalizira se u plošnom formatu slike.

Radovi izmiču čvrstom stilskom određenju. Pokušavajući proniknuti proces nastanka, čini se kao da oblikovanje mrljama i potezima gdjekad zaustavlja nakanu autorice. Opet, ponegdje, upravo nakupina inicira daljnje istraživanje. Preklapajući crtež i slikarski postupak umjetnici ne nedostaje kombinatorike ni energije. Tvoreći apstraktne svjetove, ona ne bježi od rubnih područja figuracije. Ovu igru na oštrici odrađuje pošteno. Tu i tamo nalazimo asocijacije arhitekture ili pejzaža. Nižući radove, ona istražuje mogućnosti materijala, ambivalentnost oblika, repertoar osobnih stanja. Prolazeći od rada do rada otkrivamo različito tretirane elemente koji se ponekad ponavljaju. Zapažamo da autorica njima eksperimentira. Možemo nazrijeti ponuđeni karakter prostora slike: skup osjećaja koji oblik pretvaraju u proživljeni stav. Oblici više ne odražavaju stvarnost, već nutrinu autorice koja izgovara svoj doživljaj. Kroz dijapazon insinuacija mogućih oblika, materijaliziranom doživljaju, poklonjena je razložnost postojanja.

Na radovima se izmjenjuju kontrolirane geste i strpljivo ograničena područja. Umjetnica govori direktno oslanjajući se na poteze, nakupine pigmenta, odnose ploha / oblika unutar kompozicija. Ona dozvoljava razlijevanje uvodnjene boje. Ponekad je raster tonova presječen linijom a ponekad novim tonom drugačijeg karaktera. Materijal i oblik tretirani su krajnje intimistički. Kompozicije radova stabilne su. Pomaci, poneka necentriranost u kombinaciji s drugim detaljima u službi je dramaturgije radova koji djeluju kao isječci, segmenti. Inicijalni pokretači uvijek su slutnja i boja. Rezultat je uvijek unutarnje stanje. Podloga je pozornica a naslikana situacija suočavanje. Radovi imaju sličan emotivni naboj. Osamljenost koju autorica prenosi promatraču rastvorena je serijom. Dojam je snažan krik iza kojeg slijedi šaputanje.

Pred nama je pregršt toniranih oblika, ponegdje potezi, linije. Sve likovne sastavnice pojedinog rada u neraskidivoj su vezi s emocionalnim propitivanjem autorice. Prožimanje se očituje ekspresivnim činjenjem. Podloga pamti osjećaje, dojmove i postupke izvedbe rada. Umjetnica ih ne skriva. Ona ne poštuje dosljednost već kombinira crtež i slikanje kako joj to nalaže trenutak izričaja. Ponegdje je meki raster tik do čvrste geometrijske forme. Autorski rukopis i iskustvo omogućuju spontano nizanje holograma stanja. Na podlozi je, likovnim sredstvima, zabilježen osobni proces u kojeg umjetnica ponire služeći se likovnim obrazovanjem i iskustvom, služeći se instinktom i memorijom.

Nataša Bezić ovim ciklusom problematizira i stanje svijeta kojime je okružena. Uređivanje svijeta zahtijeva spoznaju o njegovoj neuređenosti. Raspon od crne do bijele te povremene intervencije crvenim područjima govore o trenutku. Kao da se osobni svijet pretapa s vanjskim na kojeg nemamo mogućnost utjecaja. Odmaklo postmodernističko vrijeme odvodi nas na područje dekonstrukcije poimanja stvarnosti. Jer, svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivni doživljaj a potraga za spoznajom je usmjerena na kontinuiranu interpretaciju i reinterpretaciju. Autorica još jednom potvrđuje da su razumijevanje i doživljaj uvijek kratkoročni procesi koji zahtijevaju stalna propitivanja. Spoznaja stalnog tijeka i promjenjivosti svega oko nas percipiranje ovih radova postavlja na područje razmjene energija. Materija predstavlja samo jedan vid energije. Tako imamo energiju autorice izdvojene u radni prostor i energiju slikarskog materijala s jedne strane te energiju promatrača kojem je rezultat podastrt. Ukoliko se te energije pomire trud je ishodio rezultat.

Relacija povjerenja uspostavlja se između promatrača i radova. To je ostvareno bez uporabe prepoznatljivih oblika. Nataša Bezić se promatraču obraća na nivou instinktivnog. Konvencionalnu interakciju umjetnika i promatrača, izložbu, ona koristi za ispovijed a ujedno i za sučeljavanje. Ona pred promatrača postavlja zahtjevne zadatke. Većina će tražiti oblike i biti će zadovoljena u količini ovisnoj o individualnoj maštovitosti. No, iako niz radova djeluje ujednačeno, prolazeći od rada do rada detektiramo promjene intenziteta autoričinih emocionalnih nadahnuća. Umjetnica nas izaziva oblicima a podastire samo aluzije. Radovi ne prikazuju, oni komentiraju, sugeriraju. Oni prepričavaju doživljeno. Senzibilna autorica ukazuje na postojanje stvari u drugom obliku, u obliku osjećaja. Prisutna je spoznaja dobrog i zlog, smrti i života, svijetla i tame. Zaokupljenost materijalističkom svakodnevicom remeti nam prepoznavanje tijeka. Vrijeme moranja utječe na stanje i spoznaju. A što je spoznaja? Sjećanje umnoženo doživljajem. U anarhiji materijalnog, doživljenom se na silu odbraja konvencija. Rezultat je nemir. Da li ostati u zadanom ili srušiti barijere urbane slovarice za početnike? Nedostatak boje govori o zadanom. Ali, boja se ponegdje pojavljuje. Tamo gdje je nema mislimo ju skrivenu u teksturi, u mogućem pejzažu, u mogućoj fasadi. Mogućoj. Prostor mogućnosti izložen je prostoru vremena. Tkanje zaborava mora osvježiti dan.

Eugen Borkovsky, V. 2013.

Nataša Bezić rođena je u Kopru. Osnovnu školu pohađala je u Bujama, a srednju u Rijeci. Godine 1984. upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci, Odjel grafike. Diplomirala je 1989. godine i stekla zvanje profesora likovne kulture. Član je HDLU Istre od 2001. godine. Bavi se slikarstvom i pedagoškim radom. Izlagala je na 22 samostalne izložbe te više od 80 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je tridesetak nagrada i priznanja na raznim slikarskim natječajima.