Nagrade pobjednicima 48. Večernjakovog natječaja za kratku priču R. Marinković

kratka prica 1

kratka prica 1

Tradicija duga pola stoljeća uz pismo Drage Štambuka

Dodjela nagrada pobjednicima Večernjakova natječaja za kratku priču Ranko Marinković uvijek je prava svečanost izvrsne književnosti i upečatljive pisane riječi u kratkom obliku. Ove je godine prva nagrada dodijeljena Korani Serdarević, drugonagrađeni je Dimitrije Popović i Drago Štambuk je bio opravdano odsutan

Natječaj za kratku priču Večernjeg lista traje od daleke 1964. godine i nosi ime slavnog hrvatskog književnika i akademika Ranka Marinkovića, dugogodišnjeg predsjednika žirija koji je birao najbolje priče. Sljedeće 2014. godine bit će proslava velike obljetnice, pola stoljeća tradicije, koja će se posebno obilježiti na stranicama Večernjaka, ali i na sljedećoj svečanosti priče.

kratka prica 2

Korana Serdarević je je za priču “Kravosas” osvojila novčanu nagradu od 20 tisuća kuna, a kao prvonagrađena je ovo izjavila na svečanoj dodjeli nagrada u hotelu Esplanade – Imala sam strašnu tremu. Držim da je piscima koji su već dobivali nagrade lakše. – Ovo je prva moja nagrada, velik dokaz koji osjećam duboko u sebi i koji mi govori da sam na pravom putu. Ali to je i velika odgovornost i motivacija za dalje jer sve što objavim nakon ovoga morat će biti još bolje.-

kratka prica 4

Uz nju je bio poznati likovni umjetnik Dimitrije Popović, koji je osvojio drugu nagradu, pa joj je bilo lakše. A Dimitrije Popović je drugu nagradu i osam tisuća kuna dobio za priču “Omča”, posebno se sjetio Ranka Marinkovića, velikog književnika čije ime nosi natječaj: – Posebna je čast dobiti ovu nagradu u godini kada obilježavamo sto godina rođenja Ranka Marinkovića te godinu dana uoči velikog jubileja same priče. Sjetio sam se daleke 1985. godine kada sam s Marinkovićem radio na grafičkoj mapi “Traktat o ruci”. – Popoviću je bilo posebno drago upoznati sina Ranka Marinkovića Vinka, koji je i sam čestitao nagrađenima i podržao napore da se održi tradicija kratke priče.

kratka prica 3

Među okupljenima su bili i predsjednik HAZU, zatim članovi ovogodišnjeg žirija (selektor kratke priče Tomislav Sabljak, predsjednik žirija akademik Milivoj Solar, književnica Julijana Matanović…), brojni književnici, ali i urednici izdavačkih kuća, a svi istič najbolju stranu te tradicije duge pola stoljeća: priče otkrivaju nove mlade autore koji nakon debija u Večernjem listu ostvare sjajnu karijeru.

Među najboljima nije bilo Drage Štambuka, našega veleposlanika u Brazilu, kojega su dužnosti spriječile u dolasku.

On je na vijest o nagradi poslao poruku u kojoj je zahvalio Večernjem listu na dugoj tradiciji, žiriju na ustrajnosti te kolegama koji s njim ove godine dijele pobjedničko postolje. Evo što je napisao:

Iz velike daljine, pozdrav kratkoj priči!

Poštovani,

čestitam Večernjem listu na na dugovječnosti njegova natječaja za kratku priču koji potiče na pisanje i daje autorima mogućnost međusobna omjeravanja – te predstavlja kušnju čitateljstvu, ma kakva bila.

U vrijeme kada kulturne rubrike i akcije svugdje gasnu, i kada zatiru se zdravi izazovi uma i srca, izdržati 50 godina na planu neizvjesna kulturnoga pregalaštva značajna je stvar.

Ja ne pišem kratku priču i Praljin sin, nagrađena nazovi – kratka priča, prva je moja svijesno napisana kratica. Naveo me na njeno pisanje slučajni susret sa Stjepanom Čuićem, na Trgu u Zagrebu, prošla ljeta, kada mi je imenovani kolega tutnuo u ruku kopiju svoje nagrađene Večernjakove kratke priče. Pročitavši je kod kuće učini mi se da bih i sam mogao napisati nešto slično, pa sam, a da ne počnem ab ovo – gotovo spontano, po sjećaju, prepričao i zabilježio u jednom dahu svoju davnu pjesmu koja se zove Kraljevna i praljin sin. I tako stvorih nešto što držim više narativnom pjesmom ili pjesmom u prozi nego li kratkom pričom. A možda književni žanrovi i jesu tu da bi ih miješali, a granice među njima da bi ih preskakali. Tako eto i ja, pokasneć, iz poetskog zabrana – uđoh, jer tako mnijete, u svijet kratke priče.

A prigodice, oprostite mi na sentimentu, istu i jedinu svoju priču posvećujem svom prijatelju Raymondu Carveru, američkom pjesniku i autoru mnogih primjernih i dragih mi kratica.

Da ne budem predug u obraćanju, završit ću – sažimljući – čestitkom Večernjaku na istrajnosti, zahvalom žiriju na trudu i uvidima, a posebice na uvažavanju Praljina sina.

Iskrene čestitke kolegama dobitnicima i svim sudionicima ova natječaja.
Vjerujući da moja priča nakon obrtanja u Večernjaku i nije više moja, izborniku i žiriju zbog toga od srca – Hvala!

Drago Štambuk
U Braziliji, 28. svibnja 2013.

kratka prica 5

Tekst i foto: Nives Gajdobranski