Nagodba za S-300: Zubak traži obveznice, hotele, Croatia Airlines

zvonko zubak

 zvonko zubak

Zvonko Zubak, kojega, sasvim površno, mnogi već godinama predstavljaju kao opakog trgovca oružjem, koji će zbog velikog duga države za oružje “natjerati Hrvatsku u bankrot”, sjedeći u svojoj prostranoj kući u zagrebačkim Sesvetama mirno mi objašnjava i tvrdi: “Nikada se nije radilo o tome da bi naša grupa dovela Hrvatsku zbog duga pred bankrot, uvijek smo, svim vladama, nudili dogovor, a to opet činimo i sada.”

Kada Zubak kaže grupa, misli na skupinu svjetskih biznismena, financijaša, koji su i trgovci oružjem, a koju Zubak kao član grupe predstavlja pred hrvatskim sudstvom. A “dug” se, naravno odnosi na rakete S-300, vrijedne 200 milijuna američkih dolara, koje Hrvatska nije uspjela nikada platiti. Zubak i grupa sada, dok još nije kasno, prije ulaska RH u EU i kada se, očekuje Zubak, RH nađe pred drukčijim, EU sudovima – Vladi Zorana Milanovića nude nagodbu. “Spremni smo na mirno rješenje spora prije njegove pravne internacionalizacije”, stoji u pismu Vladi. Nagodba bi uključila vraćanje duga na više mogućih načina, uključujući i rješenja (državne obveznice) koja bi državi dala predaha i od 10 godina.

Zadnje ročište potkraj 2012.

Kad su uoči Bljeska i Oluje, na zagrebačkom Jarunu, tijekom velikog vojnog mimohoda, negdje pred kraj kolone prošli i kamioni svaki sa po četiri karakteristična srebrnkasta i dugačka cilindra u kojima su očito bile neke dugačke, velike i moćne rakete – svi znalci zaključili su “rat je gotov, Hrvatska će pobijediti”. Oni su, naime, spoznali ono što puku i javnosti tada nije bilo jasno – Hrvatska je pokazala svoje najmoćnije “sredstvo odvraćanja” moćne i tada, a i sada, najmoćnije protuzrakoplovne rakete na svijetu.

Bile su to ruske S-300 rakete, najefikasniji dalekometni projektili koji i na udaljenosti od 150 km mogu obarati sve vrste borbenih zrakoplova, na svim visinama, kao i krstareće projektile, čak i balističke koji stižu iz gornjih slojeva atmosfere. Poruku su odmah shvatili i u Beogradu, a ona je glasila – kada krenemo u akcije oslobađanja svog teritorija, bilo bi dobro da se ne odlučite intervenirati, držite svoje MiG-ove 29 i balističke projektile zemlja-zemlja podalje. Tada u Beogradu još nisu znali da su sustavi, a radilo se o 6 lansirnih rampi smještenih na golemim ruskim “točkašima” teškim 63 tone, sa 24 rakete S-300, još neoperativni. U Hrvatsku je, naime, stiglo oko 70 do 80 posto cijelih sustava, dok su Rusi zadržali radare nazvane “Viška” čekajući isplatu. No, i to je bilo dovoljno, Bljesak i Oluja mogli su početi, Beograd je ostao miran. Rat je prošao, no dug za rakete je ostao. Grupa svjetskih financijera i poslovnjaka čekala je naplatu, no do nje nikako nije dolazilo. Vlade su se mijenjale, prvi potpisnik ugovora, ministar obrane Gojko Šušak umro je, a dug je dostigao 200 milijuna dolara!

– Počelo je s arbitražom, u početku 2000-ih, namjeravali smo tako doći do rješenja, i tada nas poziva pokojni premijer Ivica Račan… Pred svjedocima nam je priznao postojanje duga i krenulo se tražiti rješenje – kaže Zubak. Račan tada traži i uključivanje tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, zove ga na posredovanje, jer je Mesić mogao pomoći u traženju države koja bi otkupila raketne sustave, za koje je RH zaključila da nam više ne trebaju. – Zamalo je uspjelo, zainteresirala se jedna zemlja, no nakon nekoliko tjedana posao je blokiran, politički – potvrđuje Zubak. Potom dolazi 2004., kada “rakete nestaju iz RH”. Lansirne rampe bile su godinama čuvane u Puli, rakete u Kerestincu. Tada počinju nagađanja kako su naši pokazali tehničku dokumentaciju Amerikancima i Izraelcima. Rakete nestaju u vrijeme kada je premijer Ivo Sanader, a po kuloarima se tvrdilo da smo tako dobili članstvo u NATO-u. Grupa odlučuje problem naplate riješiti na hrvatskom sudu, no prvi, Općinski u Zagrebu kaže da je sve – u zastari. Županijski potom vraća stvar na početak, zadnje je ročište održano krajem 2012., a uskoro će grupa i Zubak pokazati svoje nove svjedoke. Zubak nije nervozan, uvjeren je da će na Europskom sudu dobiti spor. Taj korak još nije poduzet.

Milanović ne odgovara

U prijedlogu nagodbe naslovljenom na premijera Milanovića piše: “Spremni smo na odgodu početka otplate duga do 2016., na plaćanje duga u obliku državnih obveznica, udjela u trgovačkim društvima ili nekretninama, na bilo koju kombinaciju od ovih prijedloga… Spremni smo i na razgovore o kamatama, ako dođe do dogovora o nagodbi.” Zubak objašnjava da su grupi, kao prijeboj duga, interesantna neka državna hotelska poduzeća, ali i Croatia Airlines, koji bi “za godinu dana stavili na noge”. Zvuči razumno, no ni nakon nekoliko mjeseci Milanovićeva vlada na taj prijedlog još nije odgovorila.

Foto: Boris Scitar, Izvor: Vecernji.hr