Skip to content

Munir Vejzović: Vidjeti pa sanjati

Galerija EE, S.R. Njemačke 4, Središće, Zagreb
Izložba slika
Munir Vejzović
od 16. 12. 2010. (u 19.00 sati) do 19. 01. 2011.


Pogledajte foto galeriju!

Izložba slika Munira Vejzovića, jednog od najznačajnijih hrvatskih suvremenih slikara, otvorena u je u četvrtak, 16. prosinca, u Galeriji EE, u Zagrebu. Postav će potrajati do 19. siječnja 2011. godine.

Izložba monotipija i ulja na platnu Munira Vejzovića u Galeriji EE u Zagrebu, od 16. prosinca 2010. do 19. siječnja 2011.

 

Vidjeti pa sanjati
Uz dva ciklusa Munira Vejzovića
Vjeran gotovo svim likovnim disciplinama (od ulja na platnu, crteža, akvarela, gvaša, monotipije, preko različitih grafičkih tehnika, pa sve do kiparstva u raznim materijalima) Munir Vejzović je izrazito ‘nevjeran’ morfološkoj inerciji. Nakon što se dokazao u klasičnom prosedeu mimetičkih portreta, mrtvih priroda i krajolika, isto tako se uspješno okušao u bajkovitim, mitskim prizorima oniričke inspiracije (s motivima bakanala, arkadije ili pastorale), a jednako tako odlučno se okrenuo i sustavnoj kubizirajućoj deformaciji ili redukciji oblika, na tragu nemimoilaznoga Picassa, kojega je neizravno slijedio i u ideji oponašanja starih majstora, rada d’apres ili kao hommage velikanima medija kojim se služi.
Svjestan svoje ‘aleksandrinske’, neomanirističke ili anakronističke pozicije, znajući kako djeluje impregniran mnogim iskustvima umjetničkih predaka, Munir Vejzović uzima slobodu da se nesputano služi stečenom likovnom erudicijom, te da se nomadski kreće različitim stilskim ili oblikovnim stazama. Jednostavno, ima povjerenja u svoj nagonski pristup, s razlogom vjeruje da će individualna darovitost ipak obilježiti svaku njegovu intervenciju, da će neposrednost reagiranja u svakom slučaju ostaviti prepoznatljiv pečat. Tako sustavno nastavlja svojim ‘nesustavnim’ itinererom, a ovom prigodom – na nevelikoj, intimnoj manifestaciji – izlaže recentne radove iz dva različita ciklusa, izvedene u sasvim različitim tehnikama i na bitno različitim podlogama.

U uljima na platnu drži se ikonografije velegradskih veduta, motiva iz središta Zagreba, s kojima se učestalo odmjerava. Bilo da ih je gledao kroz prozor svojega boravišta ili pak zabilježio, skenirao u hodu, u definitivnoj realizaciji uvijek se prepušta imaginativnoj dopuni, najčešće u vidu treperave, vibrantne atmosfere ili pak, filtriranja viđenoga kroz razblaženu kromatsku skalu. Dva glavna zagrebačka trga, Zrinjevac i Kazališni trg, a s njima i tržnica na Kaptolu, slikani su poletno i u dahu, s namjerom kaptiranja svjetlosnih odbljesaka i samo osnovnih obrisa građevina, uronjenih u obližnje zelenilo ili rastvorenih u euforiji blistavih mrlja. Noćni prizor s palucanjem uličnih lanterni može biti dobar uvid u sanjariju življenja mimo gravitacije svakidašnjosti, u svijet cirkusa i umjetnosti slikarstva, predstavljen u ciklusu monotipije. 

Monotipije su omiljeno Vejzovićevo sredstvo prepuštanja boji i oblicima, jer njihova mekoća i difuznost već sama po sebi daje dojam lebdenja, odmicanja od diktata zbilje. Na nekoliko kadrova Munir snuje i u mašti oblikuje šarolika zbivanja pod šatorom, s konjima i pelivanima, plesačicama i ekvilibristima.Na nekoliko drugih međutim, evocira amblematični prizor iz ateljea, gdje je slikar pred svojom slikom s dva arhetipska modela (muškarca i žene, Adama i Eve). Odabrana tehnika omogućuje mu zanimljive raspone plošnosti i linearizma, monokromije i kolorističkog bujanja, pa i prave motivske kontraste ili opozite (kao što su akrobat i dama, slikarev tamni obris i blijedi inkarnat aktova). Znajući se poigrati s raskošnom paletom, gdje treba, a sa suzdržanom gamom, gdje to osjeća, Munir Vejzović nam nudi sretan uvid u najnovija ostvarenja sa svog štafelaja, u upravo ubrane plodova iz svog ateljea.
Tonko Maroević

Munir Vejzović je rođen 1945. godine u Doboju, BIH. Osnovno obrazovanje završava u rodnom gradu, te Školu primijenjene umjetnosti u Sarajevu. Godine 1965. upisuje se na ALU u Zagrebu, slikarsko grafički smjer. Tokom studija na ALU prekida studiranje na trećoj godini i odlazi u Pariz, baš u vrijeme studentskih nemira 1968. godine. Nakon provedene godine dana vraća se u Zagreb gdje 1970. godine diplomira, u klasi prof. Antuna Mejzdića. Slijedi razdoblje opstanka u metijeru iako je primoran raditi na nekoliko škola u Doboju. Nakon kratkog boravka u rodnom gradu vraća se u Zagreb. Godine 1977. predaje na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu i to je bilo posljednje pedagoško iskustvo. Od tada živi u svojstvu samostalnog profesionalnog umjetnika. Boraveći u Parizu upoznaje i usvaja veliki dio francuske likovne baštine po raznim muzejima i galerijama istodobno pohađajući neobavezno Ecole des Beaux Arts. Dobitnik je Nazorove nagrade za 2008 godinu. Živi i radi u Zagrebu.

Vlasta Tolić
vlasta.tolic@vip.hr

Akademija-Art.hr
15.12.2010.