MSUI Pula – Krešimir Farkaš: skulpture, crteži, slike 1985.-1991.

Mladen Lučić
msui.luc@gmail.com
 

Muzej suvremene umjetnosti Istre, Sv. Ivana 1, Pula
Krešimir Farkaš
skulpture, crteži, slike 1985. – 1991.
Od 31. 03. (u 19.00 sati) do 17. 04. 2011.

Pogledajte galeriju radova!
 

U izložbenom prostoru Muzeja suvremene umjetnosti Istre/Museo d’arte contemporanea dell’Istria (Stara tiskara), 31. ožujka, predstavit ćemo pulskoj publici labinskog prerano preminulog umjetnika KREŠIMIRA FARKAŠA. Izložba pod nazivom Skulpture, slike, crteži 1985. – 1991. je realizirana u suradnji s Gradom Labinom – Gradskom galerijom Labin gdje je prethodno i bila postavljena. Na izložbi će biti predstavljeno pedesetak radova uglavnom iz privatnih kolekcija.

„Krešimir Farkaš umjetnik je koji je nesumnjivo ostavio svoj prepoznatljiv i upečatljiv umjetnički trag u kulturnom i medijskom prostoru Labina, Istre, Hrvatske… On predstavlja osebujnog i krajnje individualnog autora koji svoj likovni izraz tretira kao sastavni dio i subjektivnu nadopunu duhovne konotacije svog burnog i nadasve zanimljivog života.

Iskrcavši se s broda negdje sredinom osamdesetih godina u Labinu konačno se nakon mnogobrojnih Odiseja mogao u potpunosti posvetiti umjetničkom izražavanju, onim što je cijelog života osjećao svim svojim bićem. U početku je u izrazito ekspresionističkoj maniri radio nemirne monokromatske crteže ugljenom i olovkom. Ti gotovo fantazmagorični crteži predstavljaju slobodnu interpretaciju već viđenog posebnim pogledom koji odaje izuzetnu maštovitost, sanjarenje i sklonost lamentiranju. To su potpuno slobodne kompozicije, bez poštivanja određenih zakonitosti, rađene brzo, gotovo skicozno a odišu jakim ekspresionističkim nabojem koji ukazuje na autorovu sklonost gestualnom izrazu. Farkaš u tim crtežima izbacuje golemu energiju te se jednostavno ne želi disciplinirati, već svoja maštanja i vizije želi što prije prebaciti na papir kako ne bi gubili na svojoj autentičnosti. Ikonografski je prisutan motiv ptice, ali ne radi se o veselim pticama pjevicama, već prije o gavranima ili vranama, zlogukim životinjama koje ne simboliziraju ništa dobro. Možda su umjetnikovi crteži po svojoj atmosferi izvjesni likovni citati Hitchcockovih "Ptica" ili "Gavrana" Edgara Alana Poa, a možda predstavljaju i određenu reminiscenciju mukotrpnog rudarskog života (svi crteži su rađeni ugljenom), ali u svakom slučaju u njima prepoznajemo autorov osjećaj zlosutnosti vlastite sudbine i budućnosti. Od tih crteža najimpresivniji je ciklus "Kako ubiti pticu šašavicu ?", gdje se Farkaš lingvistički i sadržajno poigrava s čuvenim, ujedno jedinim romanom američke spisateljice Harper Lee "Ubiti pticu rugalicu" i još čuvenijim filmom ista naslova redatelja Roberta Mulligana. Gregory Peck u filmu utjelovljuje lik najuglednijeg građana provincijskog gradića u Alabami, te se kao odvjetnik jedini odluči braniti crnog mladića nepravedno osuđenog za silovanje bjelkinje. Priča je to o rasnoj i klasnoj netrpeljivosti, poimanju dobra i zla, zlorabi vlasti te hrabrosti pojedinca koji je presnažan individualac kako bi si dopustio prihvatiti uvriježene provincijske običaje i nepisane zakone života i lažnog morala malograđanske sredine. Takav individualac bio je i Krešo koji niti je mogao, niti želio prihvatiti opće društvene vrijednosti i zakonitosti sredine u kojoj je živio. Labin, koliko mu je bio ishodištem i inspiracijom, jednako ga je i gušio svojom tišinom, depresijom, inertnošću i malograđanštinom. Krešo je stoga postavio znakove jednakosti između svog života i umjetničkog bitka shvaćajući svoje životno poslanje svojevrsnom misijom,kojoj je jedini cilj uspostaviti umjetnost kao svakodnevnu životnu kategoriju.


Krešimir Farkaš diplomirao je kiparstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji, te je potpuno jasno da je paralelno s crtežima izrađivao i svoje skulpture. Istih godina kada radi crteže iz spomenute serije modelira i kipove ptica. Skulpture od armiranog gipsa svojom formom i veličinom podsjećaju na spomenička poprsja ili biste, samo što umjesto glave nekog heroja ili humanističkog velikana iz gornjeg djela torza izvire tanki vrat gnjurca, čaplje, ždrala ili koje druge dugovrate ptičurine. Karikaturalnost i ironija već su se u toj ranoj fazi autorova stvaralašta uspostavile kao bitne i prepoznatljive odrednice njegova cjelokupnog opusa.

Farkaš se u svom skulpturalnom izrazu postupno oslobađa narativne tematike, te iz domena fantastičnog i nadrealnog prelazi u simboliku i apstrakciju, sve više inzistirajući na znaku. U skulpturama manjih formata teškom željeznom postolju aplicirati će nježno zaobljeni, gotovo poetski stakleni volumen. Ti su volumeni bili nađeni ili oblikovani kao prirodni predmeti, a bijahu potencirani nježnim i toplim koloritom, što je činilo istinsku suprotnost sirovoj željeznoj masi ili goloj i hrđavoj industrijskoj žici. Te skulpture odišu mistikom, simbolikom pa čak i rudimentarnošću, a neće im nedostajati ni ugrebeni znak koji će diskretno potencirati njihovu gotovo kozmičku dimenziju. Ove skulpture na neki način predstavljaju spoj prethistorije, sadašnjosti i vječnosti, a sam autor vješto uspostavlja vremenske i duhovne relacije nalazeći u specifičnosti kiparskog modeliranja i izboru materijala pravilno počelo za kontemplativnu nadgradnju i profinjenu meditaciju.


Skulpture nastale krajem osamdesetih godina ponovo ukazuju da je Farkaš umjetnik neobične invencije i slojevitog razmišljanja. One, na autoru svojstven način sublimiraju iskustva konstruktivizma i kinetičke umjetnosti, ali su u potpunosti podređene vlastitim vizijama i originalnim istraživanjima autora. Spoj željeznih šipki i bojenog stakla oblika minerala, kompozicijski je izvanredno riješen s odlično uspostavljenim kontrapunktom hrđavih vertikala željeznih šipki i oblina fino poliranog bojenog stakla. Krhke i lagane željezne konstrukcije same po sebi nameću kretanje koje će elegantno biti zaustavljeno pažljivo biranim komadima stakla, koji se mogu čitati kao zatočenici željeza, ali i kao dominantni akcenti mistične moći. To jedinstveno dvoznačje još je jedno od karakteristika umjetnikova opusa koje u mnogome određuje karakter i specifičnost njegova izraza.

Crteži iz tog vremena nabijeni su klaustrofobičnom ekspresijom snažne geste, a ranije potencirani akromatski slog sve češće zamjenjuju kolorističke partije zasićene kromatike. Farkaš prvi put u punom smislu progovara bojom koju izuzetno rafiniranim osjećajem nanosi na površinu svojih crteža te ona, na već ranije uspostavljenim odnosima punoće i praznine, pridonosi stvaranju kaotične kompozicije. Sve je nervozno, rađeno u jednom dahu i ispunjeno atmosferom napetosti i neizvjesnog iščekivanja.

Slike rađene početkom devedesetih na velikim lesonitnim pločama, prikazuju nabildana muška tijela, a moć i snaga koju ona posjeduju potencirana je agresivnim i uzbudljivim koloritom. U najboljoj maniri Bad paintinga Krešo slika svoj prvi, opusom mali, ali dosegom izuzetno dojmljiv slikarski ciklus. Snažna tijela ili njihovi dijelovi impostirani su na koloristički nemirnoj i brzim gestama slikanoj podlozi, a agresivni subjekti kompozicije slikani su brzo, u jednom potezu. Golema energija proizlazi iz tih slika, premda one u suštini predstavljaju znak i simbol silnog autorova životna prosvjeda. Možemo u tim muškarcima – bilderima mnogo toga iščitati; gnjev, prkos, snagu i otpor, ali možda je Krešo dok ih je slikao pred očima imao rudare u obližnjem ugljokopu (ugljenokopu). Međutim i njegovi rani crni crteži ugljenom kao da su bili vezani uz grad Labin, uz rudnik i rudare i premda ni traga o tome nije bilo u ikonografiji kaotičnih i pomalo klaustrofobičnih, a nadasve fantazmagoričnih autorovih crteža, u njima je bilo nečeg mističnog i podzemnog – jasno iskazani underground stav koji je i bio credo Krešina života.


Uskoro, po istovaru posljednjeg vagona ugljena u labinskoj kovi, Krešo postaje jednim od osnivača Labin Art Expressa, medijsko – umjetničke grupe čija je primarna ideja bila i ostala umjetničko djelovanje što crpi inspiraciju iz rudarske ikonografije. Brojni nastupi grupe u zemlji i inozemstvu nezamislivi su bez Krešina obola. Farkaš više nije samo likovni umjetnik; on je promotor, organizator, performer, glazbenik, ali prije svega idejni kreator umjetničke grupacije Labin Art Expressa. Nesaglediv je njegov doprinos umjetničkom identitetu grupe, jer je de facto bio, zajedno s Deanom Zahtilom, autorom njenog sveukupnog imagea. Njegov život u potpunosti je bio posvećen i identificiran s umjetnosti. Krešo je svojim djelovanjem i ponašanjem u stvari sam bio artefact što je svojim radovima i potvrdio dokidajući granicu između osobnog života i umjetničkog djelovanja.“

Mladen Lučić

Krešimir Farkaš je rođen u Karlovcu 29. rujna 1956. godine, a već sljedeće doseljava u Labin. Studirao je tijekom dvije godine novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti – Sveučilište u Ljubljani, a potom se upisuje na Accademia di Belle Arti u Veneciji, gdje je diplomirao na Odsjeku za kiparstvo 1980. godine u klasi prof. N. Cassanija. U razdoblju od 1980. – 1986. plovio je svijetom kao treći oficir palube. Po povratku u Labin intenzivno se bavi crtežom, skulpturom i slikarstvom te je održao nekoliko samostalnih i sudjelovao na više skupnih izložbi. Od 1991. zajedno sa Deanom Zahtilom osniva Labin Art Express i njegovu umjetničku frakciju Metal Guru. Multimedijski je umjetnik (glazba, video, kiparstvo, slikarstvo, instalacije, dizajn) Bio je koautor svih manifesta, tekstova, pjesama, projekata, akcija i koncepata koje potpisuje Labin Art Express ili Metal Guru do svoje prerane i tragične smrti, 05.06.1999. godine u Labinu.

 
 
SAMOSTALNE IZLOŽBE:
 
1985. – Labin, Narodni muzej, izložba skulptura i crteža, 28.11. – 28.12.1985.
1987. – Labin, RE-Galerija, izložba crteža, 09.04. – 29.04.1987. 
1989. – Labin, RE-Galerija, izložba crteža
           – Zagreb, Studio galerije Forum, izložba skulptura i crteža, 19.09. – 08.10.1989.
1990. – Pula, Caffe bar – Galeria – D.O.C., 13.07. – 03.08.1990.      
1991. – Labin. Galerija Sv. Stjepan, 23.06.-14.07.1991.
        2006. – Labin, KUC "Lamparna", izložba slika, 28.10. – 12.11.2006.
        2006. – Rijeka, GALERIJA O.K., MULTIMEDIJALNI CENTAR PALACH, Rijeka, 23.11. – 04.12.
                    2006.
 

SKUPNE IZLOŽBE
 
1987. – Titovo Užice, Labinski likovni krug, 24.09. – 26.09.
1987. – Loborika, Horse center, Grupa autora
1988. – Stuttgart, Labiner Bildener Kreis
1989. – Labin, Narodni muzej – Labin, Labinski likovni krug
1989. – Manzano, Labinski likovni krug
1990. – Opatija, Ex Tempore
1991. – Rijeka, Izložba HDLU Hrvatske
1991. – Pula, Galerija Vincent iz Kastva – INK, 4. Godišnja izložba HDLU Pula, 14.05. –
              23.05.
1992. – Pula, Galerije CapitoliumDiana, Godišnja kolektivna izložba članova HDLU Pula,
             23.10.- 07.11.

Labin Art Express
 
1992. – Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, L.A.E. – KuC Lamparna,
              multimedijalna prezentacija projekta Labin Art Express-a, 09.12. – 12.12.
1992. – Progetto centro culturale Lamparna, Labin Art Express
             Međunarodni nezavisni multimedijalni kulturni centar, prezentacija projekta.
             Projekt realiziran pod pokroviteljstvom Daniela Tarschysa, generalnog sekretara
             Vijeća Evrope
1993. – Ljubljana, ŠKUC Galerija, Labin Art Express, Multimedijalna izložba – instalacija
             Music Box, 10.11. – 14.11.
1994. – Labin, Disco bar Snašići, Dark Party Simpathy for the Devil
1994. – Zagreb, Galerija proširenih medija (HDLU), Multimedijalna akcija Farkaš vs Zahtila
1994. – Lisabon, Portugal, Urbana intervencija Metal Guru, 15.11. – 21.11.
1994. – Promo CD: Metal Guru = Body + Energy + Emotiones
1995. – Motovun, Sesam, Performance Reality testing, Metal Guru
1995. – Marseille, Cargo, Performance Ketama, Metal Guru
1995. – Pula, Kozmistična akcija Noordung-Nasa-Pula, Krešimir Farkaš i Dragan Živadinov
1995. – Ljubljana, Graz, Stuttgart, Amsterdam, Performance On the Road, Metal Guru
1996. – Copenhagen, Copenhagen ’96 – Cultural capital of Europe, m/s Kronoborg,
              Multimedijalni projekt Drugs are the dark side of life, Metal Guru
1998. – Sony Square, Lisabon, EXPO ’98, Multimedijalni performance HERO in XXI (The
              signal), Metal Guru, 02.08. 00:00 h
1998. – CD HERO in XXI (The signal), Metal Guru
1998. – Milenijski projekt L.A.E., Istarske županije i Grada Labina Podzemni grad XXI
             (Underground City XXI)

Akademija-Art.hr

31.03.2011.