Monografija Karta Leopardi Igora Šipića

 

 

 

 

 

 

Knjiga je dopunjeno i prošireno izdanje doktorske disertacije «Srednjovjekovni mediteransko-jadranski plovidbeni putovi i topografija jadranskih svetišta», koju je autor obranio na Sveučilištu u Zadru 21.lipnja 2010.godine pred povjerenstvom kojega su sačinjavali prof. dr. sc. Slobodan Čače, prof. dr. sc. Mithad Kozličić, doc. dr. sc. Josip Faričić, akademik Franjo Šanjek i prof. dr. sc. Zdenko Brusić.

Dr.sc. Igor Šipić (foto: T.M. Bilosnić)

Disertacija multidisciplinarno propituje loretsko-trsatsku historiografiju te ikonografski i poglavito povijesno-geografski udio u kartografskom sadržaju slike, ulje na platnu, DESCRIPTIO TRANSLATIONIS SANCTÆ DOMVS BEATISSIMÆ VIRGINIS E NAZARETH IN DALMATIAM ET INDE LAVRETVM, iz druge polovice 16. st. Radi se o prikazu loretske legende, poznate kao prijenos Svete kuće BD Marije iz Nazareta, preko Ilirika, u Loreto. Dosegnuti rezultati upućuju na utjecaj kojeg legendarni prijenos vrši na topografiju Sredozemlja i Jadrana, te su otvorili niz pitanja uočavajući dosad nepoznati model kartografske tehnologije te specifičnog geografskog očitovanja mediteranskog prostora koji svoje korijene nalazi u povijesnim slojevima predantičkih, antičkih i srednjovjekovnih plovidbenih i kopnenih putova. Pritom je, uz stratešku poziciju talijanskog grada-luke Ancona, poglavito naglašena istočna obala Jadrana te pozicije hrvatskih gradova Zadra i Rijeke, odnosno Trsata, budući da se on historiografski od 16. st. javlja upravo u ulozi translacijske iliričke točke. Spram kršćanske Europe, to utječe i na valorizaciju globalne hrvatske pozicije. Najnovija spoznanja svakako pripomažu da se na izvoran, kulturološki artikuliran način, pruži slika razvitka urbane matrice Sredozemlja, a zajedno s njom i marijanske infrastrukture, sukreirane prometnom mrežom putova kao potkom sveobuhvata sredozemnih obala. Autentično i, nadasve, humanistički, disertacija prinosi boljem razumijevanju sredozemnog prostora u funkciji razvoja trgovačkih i hodočasničkih putovanja. Rezultati provedenog istraživanja ukazuju na neobično snažnu introdukciju znakovlja i simbolizama u prirodnu znanost zbog čega disertacija otvara niz novih pogleda, ne samo na profilaciju uspona i ustroja kršćanske graditeljske infrastrukture, nego i na pojedina pitanja iskustvenog rješavanja tijeka plovidbe i orijentacije u geografskom prostoru uopće.

Majka Božja Trsatska

Disertacija ujedno raspliće legendu kao kategoriju srednjovjekovne literarne forme. Naime, istraživanje je pokazalo da je loretska legenda svojevrsna geografska metafora, što je poznati suodnos nastao u renesansno-barokno vrijeme kad ikonografija prelazi u ikonologiju. Legenda je oživotvorena u realnom geografskom prostoru i s njim korespondira. Tragovi postoje u zapisima povijesti gradova koji se podudaraju s opisima legendarnom prijenosa iz 16. st.

Pored metodologije, poseban prinos disertacije jest činjenica da se, sa širom ekspertizom, karta „Leopardi“, nazvana po poznatom naručitelju, prvi put publicira unutar područja povijesne kartografije i povijesne geografije.

Akademik Franjo Šanjek u recenziji rukopisa «Srednjovjekovni mediteransko-jadranski plovidbeni putovi i topografija jadranskih svetišta» dr. sc. Igora Šipića, piše: «Rukopis dr. sc. Igora Šipića na znanstven i širem čitateljstvu pristupačan način predstavlja utjecaj plovidbenih putova na geografiju Sredozemlja od bliskoistočnih prostora do obala Atlantskog oceana, s posebnim naglaskom na Jadran i hrvatsku obalu. U svom djelu autor analizira važnost pomorskih putova u razvijenom srednjem vijeku i u doba humanizma, s posebnim naglaskom na sraz kršćanskog Zapada s Otomanskim Carstvom. Zadivljujući je "Popis izvora i literature" (str. 210-220) koji obuhvaća svu relevantniju literaturu. Posebnu vrijednost Šipićevu djelu predstavlja izvorna i dosad nepoznata arhivska i druga građa, prije svega ona kartografskog sadržaja. Kao i svaki moderni mlađi istraživač autor se obilno služio internetom (Wikipedia, str. 217-220).

Tekst istoimene disertacije, koju je uspješno obranio na Zadarskom sveučilištu, dr. sc. Igor Šipić popunio je novijim radovima o navedenoj problematici, primjerice raspravom neprežaljenog akademika Luje Margetića "Loreto i Trsat" koja donosi najrelevantnija vrela o povijesti spomenutih svetišta i transferu Nazaretske kućice (usp. Croatica christiana periodica, 49/2002., str. 77-125). Autor problematizira i valorizira ikonografski i povijesno-­zemljopisni udio kartografskog sadržaja prikaza legende o prijenosu Nazaretske kućice preko Ilirika u Loreto. Poseban doprinos predloženog rukopisa je temeljita analizira geografske karte (16. st.) poznate pod naslovom Descrizione della Translazione della Santa Casa, apostrofirajući utjecaj koji legendarni prijenos vrši na topografiju Sjevernog Sredozemlja i Jadranskog mora, uočavajući dosad nepoznati model kartografske tehnologije koja svoje korijene nalazi u povijesnim slojevima antičkih i srednjovjekovnih plovidbenih i kopnenih putova s posebnim naglaskom na položaj hrvatskih gradova (Zadar, Rijeka, Trsat) koji se prvi put spominju u ulozi translacijske "iliričke" točke.

Predloženi rukopis sadrži relativno veliki broj novih informacija te će pripomoći da se na izvoran, kulturološki artikuliran način, otkrije slika razvoja urbane matrice Sredozemlja s prometnom mrežom putova, a time i boljem razumijevanju sredozemnog prostora u funkciji razmjene ideja i ljudi tijekom srednjega vijeka i u doba humanizma.

Posebnu vrijednost Šipićeva djela predstavljaju komparativne analize kartografskog sadržaja i realnog geografskog prostora u odnosu na kartografska dostignuća flamanskog geografa Gerarda Kremera (Mercator) i drugih zapadnih geografa i kartografa».

Loreto

Akademik Franjo Šanjek u svom konačnome zaključku kaže: «Rukopis dr. sc. Igora Šipića Srednjovjekovni mediteransko-jadranski putovi i topografija jadranskih svetišta koncipiran je logički, smisleno i bez suvišnih ponavljanja, stilski je dotjeran, lapidaran, jasan i pisan u skladu s metodologijom uobičajenom u humanističkim znanostima te predstavlja jedinstveno djelo, kakvih na hrvatskom jeziku u nas dosad nije bilo, stoga najtoplije podržavam njegovo objavljivanje i svesrdno preporučujem svima onima koji su u mogućnosti financijski podržati da ovo djelo što prije dođe u ruke ljubiteljima dobre i vrijedne knjige».

Na kraju kažimo da je recenzent, akademik Franjo Šanjek, magistar teoloških znanosti, magistar pomoćnih povijesnih i doktor povijesnih znanosti, posjeduje diplomu EPHE (Paris-Sorbonne), profesor je pomoćnih povijesnih znanosti i hrvatske culture na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu kao i na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, voditelj poslijedipl. studija crkvene povijesti na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu i glavni urednik časopisa ‘Croatica christiana’. Od 1997. redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Autor je više knjiga i znanstvenih publikacija (Bosansko-humski krstjani, Zagreb 1975.; Les chrétiens bosniaques et le mouvement cathare au Moyen Age, Paris/Sorbonne 1976.; Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb 1991. i 1996.; Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, Zagreb 2003.; Latinska paleografija i diplomatika, sveučilišni udžbenik, Zagreb 2004. i 2005.; Augustin Kažotić. Scripta theologica, Zagreb 2007. i dr.).

20.

Autor djela Igor Šipić je znanstvenik, pjesnik, prozaik i esejist, rođen u Sinju 30. srpnja 1950. Nakon gimnazije Ćire Gamulina u Splitu, Fakultet ekonomskih znanosti, smjer makroekonomija, završio je u Zagrebu. Poslijediplomski studij za stjecanje akademskih titula magistra i doktora humanističkih znanosti – polje povijest, znanstvena grana hrvatska i svjetska ranonovovjekovna povijest, završio je uspješno na Sveučilištu u Zadru. Govori i piše francuskim i talijanskim jezikom, a služi se i engleskim jezikom. Član je Društva hrvatskih književnika. Živi i piše u Splitu. Pored znanstvenih radova I. Šipić piše kritičke oglede, predgovore i recenzije na stručna i književna djela objavljujući ih u stručnim časopisima za književnost i znanost, te dnevnim tiskovinama, tjednicima i mjesečnicima. Pojedinačno i skupno pjesme su mu objavljivane u tematskim zbornicima te u radijskim i televizijskim emisijama. Kao urednik potpisuje znanstveno-zbornička i monografska izdanja.

Tomislav Marijan Bilosnić

Akademija-Art