Booke FACE
Spoznaja da posvuda oko sebe, u viđenome, otkrivam slike bila je uzrok da takve slike ovjekovječim i naslikam. Izložba je niz doživljaja i čuvstava koja me prate već neko vrijeme. Vjerujem u ljepotu nesavršenoga. Svoju inspiraciju crpim iz oblika koje stvara priroda i osjećaja koji se pritom bude. U svom istraživanju tražim nove oblike, sklad boja, uzorke, kompoziciju oblika, ploha i linija. Putujem po osjećajima koji odražavaju različita stanja. Radi se o traženju srodnih duša.
Priroda može biti neiscrpan izvor ideja i nadahnuća za stvaranje. Oblici koje priroda stvara i oblikuje prava su čuda. Naravno da ih treba primijetiti i prepoznati. Drvo je jedan od takvih čudesnih oblika. Njegov izgled koji se razgranatim korijenjem drži zemlje i iz debla širi granje koje se pruža u nebo, nosi lišće, cvjetove i plodove koji se ponose u razgranatoj krošnji. Deblo drveta odrvenjelo je stablo prekriveno korom koja ga štiti kao odjeća i zaštitni plašt. Kora je ključni element prepoznavanja različitih vrsta drveća. Ona je lice drveta. Snaga prirode i razvoj oblikuju koru drveta u najrazličitije oblike, uzorke, ljuske, raspukline, teksture u različitim bojama, kora se s godinama mijenja te se povremeno razvije u prave karikature ljudskih lica. Brazde kore drveća iscrtavaju oblike očiju, usana, nosa, brkova. Kao posljedica rasta mogu se razviti i pogreške ili čvorovi koji su dio grane. Zajedno izražavaju mimiku lica i iskazuju izraze različitih osjećaja. Pokazuju radost, žalost, srdžbu i strah. Izrazi mogu biti smiješni, veseli, lijepi, žalosni, ružni, zli, prestrašeni …Karikature djeluju kao stara naborana koža sa snažnim izrazima čovjekovog lica. Svako drvo pripovijeda svoju priču. Kao i na čovjeku, i na drvetu se odražava sve što mu se zbivalo tijekom rasta, gdje i koliko vremena raste, kako postupaju s njim, što se s njim događa i što ga čeka… Drvo živi, pripovijeda, javlja se kao i čovjek. Pripovijeda o misiji koju ima, misiji života, rasta, govori da je ovdje da nam uljepšava svijet, da nam kao tvornica kisika omogućava disanje, da nam služi kao ogrjev i sirovina za obradu, pruža nam hlad i plodove. Sve to mnogi ne primjećuju, a meni je to posebno i drugačije, nešto što treba pokazati.
Fotografijom se bavim iz hobija. Postoji duboka potreba za očuvanjem sjećanja i ta me potreba prati kao suputnica na putovanjima u istraživanjima i radu. Putovanja mogu biti u obližnju šumu ili nekamo daleko, ona su istraživanje mene same. Pomoću fotografije zamrzavam pogled i trajno bilježim prolazan svijet koji prebrzo bježi pored nas. Fotografije u crno-bijeloj tehnici bile su inspiracija za seriju slika lica koje sam uobličila kroz šareni svijet boja. Fotografiranje mi omogućava razmišljanje o podudarnostima u prirodi, dio koje smo i mi. Priroda svojim beskonačnim mogućnostima promjena u meni potiče maštu*. Ona je nepresušan izvor nadahnuća. Paralele između prirode i čovjeka poveznica su naših isprepletenih svjetova. Izložba prikazuje paralele koje kroz crno bijele fotografije zamrznutih slika preoblikujem i razvijam u šareni svijet slika unutar kojeg se mnogi mogu pronaći.
Mojca Perše
(*psihološki fenomen poznat kao pareidolia; odnosi se na nastojanje uma da razabere i vidi bitne uzorke u nejasnim oblicima)
Mojca Perše rođena je 1970. godine u Šempetru kod Nove Gorice. Na Fakultetu za arhitekturu u Ljubljani diplomirala je 1997. godine. Bavi se oblikovanjem i unutarnjom opremom kroz različite projekte. Voditeljica je laboratorija za kreativne industrije / Head of Laboratory for creative industries Visoke škole za dizajn / Academy of Design/ u Ljubljani, a na odsjeku Unutarnje opreme predaje kolegije s područja stambenih i javnih prostora, materijala i konstrukcije, te re-designa.
Njezine su strasti fotografija i slikanje.
