Moj otac, grof Kulmer, emocije je iskazivao samo na platnima

Trebalo je proći više od 15 godina da bi se Barbara Kulmer, kći jednog od najvećih hrvatskih slikara 20. stoljeća, Ferdinanda Kulmera (1925.-1998.), suočila s očevim naslijeđem. Praktički od smrti velikog umjetnika i jedine izložbe koja je održana u Mimari 1999. Ferdinand Kulmer kao da je zaboravljen. I dok su drugi umjetnici njegova kalibra posthumno dobivali velike retrospektive, o njemu gotovo ni traga niti glasa.

"Na neki sam način svjesno i namjerno činila da se sjećanje na njega izbriše. Bila sam opterećena kompliciranim i teškim odnosom s ocem i trebale su proći godine da to prevladam u sebi", priča nam Barbara, mlada arhitektica koju je Kulmer dobio dosta kasno, u 52. godini života, i jedino je njegovo dijete. Barbara Kulmer iskreno progovora o napetom odnosu s ocem koji joj je obilježio mladost i odrastanje dok nam pokazuje postav izložbe koja se otvara u četvrtak u galeriji Forum, čiji je Kulmer bio jedan od osnivača. Na izložbi kojom je slikar, plemić, grof Kulmer ponovno svojim vrhunskim umjetničkim opusom među Zagrepčanima u gradu u kojem njegovo ime nose brojne palače, od Zrinjevca do Gornjega grada, bit će izložene slike iz privatnog fundusa Kulmerove kćeri koje je upravo ona odabrala, vođena, kako kaže, emocijom, a ne povjesničarsko-umjetničkim principima. Naziv izložbe "Emocionalna ratišta" aludira ipak ne toliko na turbulentan odnos između oca i kćeri, koliko na naboj Kulmerovih slika naglašene ekspresije."Ne mogu svog oca i njegovu umjetnost promatrati kao povjesničar umjetnosti. Izbor je isključivo rađen na temelju spoznaje o tome izazivaju li slike emocije kod promatrača. Zanima me što je to što je dovelo do tog slikarstva, što je to ispod fasade Ferdinanda Kulmera i do kakve razmjene može doći između gledatelja i slike. Nije mi čak stalo do toga hoće li se te slike nekome svidjeti", kaže Barbara Kulmer. A izbor slikareve jedinice pao je na osam većinom crno-bijelih apstraktnih slika, osim jedne nastale početkom 80-ih naglašenog kolorita. "Ta je slika toliko nabijena emocijama da sam je zato izabrala", kaže Barbara Kulmer. Izložba se prije svega bavi emocijom, te složenim, često i burnim odnosom oca i kćeri, Barbare i Ferdinanda Kulmera."Možda će se nekima činiti iznenađujuće, no za mene je taj unutarnji rat koji je bjesnio cijeloga života i više nego očit u njegovu radu. Čini mi se da je upravo kroz svoje slikarstvo istinski iskazao duboko iskrenu emociju."

Dugogodišnjeg profesora na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti studenti i svi oni koji su ga poznavali pamte kao velikog gospodina, plemićkoga držanja i manira, kao mirnog i povučenog čovjeka koji je stoički podnosio oduzimanje obiteljskih kuća i rezidencija nakon Drugog svjetskog rata. Prema sjećanju njegove kćeri, pak, privatni Kulmer bio je sasvim druk-čiji od onoga u javnosti. "On je bio daleko bolji pedagog drugima nego svome djetetu. Bio je vrlo distanciran, nikada iz njega nije izašla duboka emocija, nije volio nikakav fizički kontakt, nikada mi nije rekao ‘volim te’. Emociju je jedino iskazivao na svojim platnima", otkriva Barbara Kulmer koja priznaje da je znala s ocem imati žestoke sukobe."Dosta smo ratovali. Naročito kada sam trebala otići na studij. Htio je silno da studiram jezike i strašno se ljutio kad sam upisala arhitekturu u SAD-u. Imao je mnogo dobrih strana, no znao je biti emotivno okrutan. Nakon što mi je majka umrla, ta njegova emotivna rezerviranost i stalna odsutnost, odbijao je veću prisnost, ostavili su traga. Dao je zapravo svoj život studentima, a doma ga nikada nije bilo. Trebalo mi je još vremena s njim", kaže Barbara Kulmer koja se nakon očeve smrti našla suočena s brojnim sporovima o povratu imovine Kulmerovih. Osjećala je, kaže, zbog svih tih pravnih bitaka da je dovoljno dala Kulmeru i Kulmerovima i željela je stvoriti vlastiti život i put. "Trebalo mi je petnaest godina da se sa svime time pomirim", objašnjava razloge zbog kojih nije dosad bilo Kulmerovih izložbi, barem ne u Zagrebu. (Igor Zidić je u Rovinju u galeriji Adris priredio izložbu Kulmerovih djela 2006.).

Bilo je, kako navodi Barbara Kulmer, upita za retrospektivu, no za takvo nešto, kaže, dosta je limitirana kad je riječ o djelima koja joj je otac ostavio. "Manji dio očeve umjetničke ostavštine je kod mene, a veći je još uvijek u Francuskoj."Kulmer je, naime, godinama boravio u Francuskoj gdje je uspješno surađivao s poznatom pariškom Galerie d’art international zahvaljujući kojoj je postizao vrlo visoke cijene svojih slika i dospijevao u zbirke najuglednijih kolekcionara i svjetskih muzeja. Njegova "Smeđa slika" iz 1960. nalazi se, primjerice, u Tate Collectionu. Neposredno nakon njegove smrti, ističe Barbara Kulmer, bilo je interesa za njegovu izložbu, no bio je to, priznaje, loš trenutak za nju. "Dosta se ljudi tih godina znalo javiti isključivo zato da bi došli do njegove ostavštine", zaključuje ostavljajući otvorenu mogućnost za neku skoru retrospektivu Kulmerova stvaralaštva, sad kad je konačno učinila prvi korak i odlučila pokazati očeve slike.

Foto: Bavoljak
Izvor: 21stoljece.hr