Organizator: HDLU Rijeka
Selektor izložbe: Brane Kovič, povjesničar umjetnosti
Sudjeluju:
MILIJANA BABIĆ
JASNA BOGDANOVIĆ
EUGEN BORKOVSKY VODOPIVEC
ĐANINO BOŽIĆ
MIRTA GRANDIĆ
ZVONIMIR KAMENAR
ŽELJKO KRANJČEVIĆ WINTER
BRANKO LENIĆ
DEJAN KLJUN
GORAN NEMARNIK
BRUNO PALADIN
TEA PAŠKOV VUKOJEVIĆ
ZVONIMIR PLISKOVAC
VJEKOSLAV VOJO RADOIČIĆ
EMANUELA SANTINI
SANJA ŠVRLJUGA MILIĆ
YASNA SKORUP KRNETA
KREŠIMIR SOKOL
DARIJA ŽMAK
Tekst iz kataloga
Spektar se kiparskih materijala, tehnika i postupaka u drugoj polovici prošloga stoljeća znatno proširio. Umjetnički zahvati u prirodni ambijent i urbane aglomeracije na novo su odredili pojam skulpture, različite tehničke inovacije u sklopu kinetičkih eksperimenata u velikoj su mjeri doprinijele dopunjavanju prostornih koncepata dimenzijom vremena, istovremeno su se s postmodernizmom pojavile težnje prema redefiniciji i reartikulaciji klasičnog kiparskog izričaja. Pojmovi kao što su efemernost, improvizacija i lokacijska specifičnost vizualnog smještaja plastičnih oblika složili su se, ponekad s kritičnom, ponekad isključujućom tradicijom skulpture kao sinonimom za trajnu, pojmovno univerzalno i estetski dovršenu realizaciju, definiranu volumenom, proporcijama i kontekstom, oslonjenim bilo na narativnu, bilo simbolilnu poruku konkretne skulpture. Slogovni parametri više nisu u prvom planu, identifikacija sa skupinom ili generacijskom pripadnošću postala je nepotrebna, umjetnik sam donosi odluke kako će i kamo smjestiti svoj odgovor na pitanje što je skulptura danas. Subjektivnost pristupa ne uvjetuje samo odnos do materijala, oblika i sadržaja, nego prije svega različite pristupe do povijesne tradicije, bez kojih sudionik svojih sadašnjih gledanja ne može djelo smjestiti između dvije krajnosti – njen kontinuitet ili radikalnu negaciju. Kiparsko je mišljenje s tog aspekta još posebno osjetljivo, autorova odgovornost još toliko veća jer je status kipa u odnosu na status slike zasnovan na drugačijim strategijama, jer njegov konačni učinak mora biti suštinski osmišljeniji da ne bude u prevelikom raskoraku s kontekstom s kojim se po naravi stvari dijaloški suočava (eksterijer/interijer, puno/prazno, statično/dinamično, narativno/simbolično i brojnim drugim jukstapozicijama koje skulptura u svojem produkcijskom sustavu implicira i u svojoj realizaciji eksplicitno demonstrira).
Za ovu smo izložbu izabrali princip statuaričnosti, kao jednu između onih determinanti kiparstva koja je unatoč svim metamorfozama plastičnog izraza očuvala svoju aktualnost, svoj specifični raison d’être koji dodiruje kako skulpturu kao objekt, izrađen u trajnom materijalu, kao i širi pojam osobnog prostornog izražaja kod kojeg su koncept i njegova interpretacija važniji od samog objekta.. Možda će se ustrajanje na jednoj od klasičnih formulacija kiparskog stvaranja kao vertikale u prostoru nekome činiti pomalo staromodno, međutim osobno vidim legitimnost tog izričaja u činjenici da se novosti i promjene unutar umjetničkih vrsta, u konkretnom primjeru kiparstva, uvijek događaju u odnosu s prethodnim, u sinhronoj artikulaciji s obzirom na dijahrohroniju diskurzivnih praksi.
Stojeća figura u frontalnoj postavi nije naravno više primarna preokupacija suvremenih stvaraoca, prevladali su je stilizirani izvodi uspravnosti i frontalnosti s povijesnim uzorima i prethodnicima u apstraktnijim varijantama, kakvi na primjer obelisk i stela. Obzirom da su oba spomenuta formalna rješenja bila namijenjena prvenstveno eksternoj postavi, zapravo javnoj uporabi, posredovanju šire, kompleksnije poruke, koja je nadilazila simboličnu retoriku odabrane forme, u pravilu su je nadopunjavali uklesani natpisi, znakovi i slični elementi, s kojima je postignut, ili ako hoćete, potenciran, željeni komunikacijski učinak. Okret prema redukcionizmu, kojeg su inaugurirala modernistička iskustva te je suvišne podatke u većini slučajeva uklonio, oblik je postao samodovoljan, njena transparentna namjera individualizirana. Estetski se potencijal kiparskog izražaja s time nije smanjio, dapače ono što svaki put (re)definira njegov raspon postaje sve nepredvidljivije jer nastaje kao munja koju je moguće u trenu realizirati. Statuaričnost, artikulirana unutar teritorija umjetničke autonomije, pokazuje se kao skup pojedinih oslovljavanja u obzorima mogućeg, gdje se pojedinačne kiparske formulacije neposredno konfrontiraju s drugima ( neizbježno stajalište grupnih postava!) i time se pokazuju hijerarhične usporedbe koje je kod samostalnih autorskih predstavljanja mnogo lakše izbjeći. Upravo radi toga ne čini nam se ispravno kratkim, paušalnim sažecima predstavljati izloške ovog ili onog autora, jer bi time zapravo, okrhnuli cjelovitost njihovog djela, koje zaslužuje detaljniju i cjelovitiju obradu. Već sam izbor i postava može biti podloga za relevantnu kritičku ili kuratorsku izjavu kroz koju je dano određeno osobno stajalište i vrijednosni sud, koji se sigurno razlikuje od onog kojeg bi dao drugi selektor. Tako umjetnik kao i kritičar preuzima odgovornost za svoja opredjeljenja za koja se odlučuje kako u pogledu na poznavanje problematike koje se prihvaća, tako s osjećajnim odgovorom na umjetničko ostvarenje koje je privuklo njegovu pozornost. Kritičareva vrijednosna prosudba umjetničkog djela je neobavezna spona između autora i gledaoca, koja osobljuje javnost kao onu interesnu sferu u kojoj je ostvarenje na kraju primljeno ili odbačeno. Izložba umjetnine pokaže, suoči, razvrsta, međutim njen «rok trajanja» je ograničen. Kakva će biti njihova sudbina kasnije, kamo će biti preseljene, kome će se obraćati? Da li će se vratiti u atelje gdje će ih polako prekriti prašina, da li će se naći u muzejskim ili galerijskim zbirkama, možda u privatnim kućama i stanovima gdje će biti dostupne samo izabranima, ili će zaživjeti u optimalnom okolišu kao sastavni dijelovi otvorenih javnih prostora? Svaki put kad stanemo pred izloženo likovno djelo morali bi si pri kontemplaciji njegovih estetskih, formalnih i sadržajnih kvaliteta postaviti i to pitanje, posebno kod kiparskih ostvarenja. No, obično to ne činimo, pa niti odgovora ne možemo očekivati.
Brane Kovič
Jasna Rodin
hdlur@ri.t-com.hr
Akademija-Art.net
