Mladen Juričić: Staro i novo u Zagrebu gradu

Zagreb nekad i sad

Riječ je o izložbi koja nam vraća pogled u prošlost i bilježi sadašnjost. Kroz izložene fotografije pratimo istovremeno Juričićev fotografski put i razvoj i dio zagrebačke povijesti. Juričićevo fotografsko sazrijevanje počelo je 1960, kada se kao 23-godišnji student ekonomije i već prepoznatljivi fotografski stvaratelj priključuje zagrebačkom fotoklubu. Prije toga djelovao je kraće vrijeme u varaždinskom fotoklubu i zagrebačkom klubu Ekonomija.

Zagreb, 18. siječnja 1960.

Njegovo djelovanje u Fotoklubu Zagreb šestdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća pada u vrijeme kada se klub nalazio u zenitu hrvatske i jugoslavenske fotografije. Kasnije je njegova fotografska aktivnost u nekoj mjeri oscilirala i to – osamdesetih godina prošlog stoljeća zbog njegove službene zauzetosti i na početku ovog stoljeća zbog odlaska u inozemstvo. Kažem, oscilirala, što znači, da je njegovo fotografsko djelovanje i stvaralaštvo bilo u nekoj mjeri usporeno, ali ne i prekinuto. Tako je u ovom vremenskom razdoblju nastao njegov  fotografski opus, različitog tematskog, žanrovskog i stilskog spektra u kojem preovlađuje life i žanr fotografija, te fotografija prirode i grafika.  

Mladen Juričić kao vrijedan i kreativan foto stvaratelj, veoma rano je prepoznao mogućnosti aktualnog fotografskoga izraza, koje je obilato koristio u svojoj fotografskoj praksi. On živi i djeluje sa svojim vremenom, prepoznaje suvremene umjetničke i medijske tokove i uvažava ih u svom stvaralaštvu. Razvijao se i pod snažnim utjecajem svojih starijih klupskih kolega fotografa kao i pod utjecajem tadašnjih kretanja u svjetskoj i domaćoj fotografiji, koju su označila slavna fotografska imena, kao što su: Edward Steichen, Henri Cartier-Bresson, Robert Capa, Garry Winogrand, Vivian Maier, Dorothea Lange, Alfred Eisenstaedt, Tošo Dabac i drugi.

Slikar P. Purić s modelom, 1969.

Iako je u svom  stvaralaštvu i likovnom pristupu bio i ostao klasičar, u jednom razdoblju svog stvaralaštva, posebno šezdesetih godina prošlog stoljeća okušao se i u  drugim žanrovima i stilovima. Pod utjecajem tadašnjeg slikarstva, ili bolje rečeno pod utjecajem zagrebačkih slikara iz majstorske radionice profesora Krste Hegedušića, svoje stvaralaštvo nadograđivao  je kroz lirsko, poetsko i  estetizirano oblikovanje fotografiranog motiva. Riječ je o fotografijama iz domene  tzv. fotografskog piktorijalizma, koje su stvarane  raznim postupcima na negativu ili pozitivu u tamnoj komori. Te njegove fotografije odlikuju se po meko obrađenim konturama motiva i magličastoj atmosferi pojedinih prizora i raznim vizualnim efektima.

Na Savi, 1958.

Zagreb je u svom dugom životu znao prepoznati prave vrijednosti svog vremena i sukladno tome uključivao se u suvremene struje kulturnih, umjetničkih i društvenih zbivanja. Fotoklub Zagreb, kao udruga koja ponosno nosi ime našeg glavnog grada, isto tako je prepoznao prave vrijednosti moderne svjetske i evropske fotografske umjetnosti i pod njihovim utjecajem se razvijao i kreativno djelovao. U cijelom svom 120 godina dugom životu, Fotoklub Zagreb je svojom fotografijom bilježio brojna zbivanja i mijene grada preko stvaralaštva svojih istaknutih i poznatih, ali i manje poznatih majstora fotografije.

Ova izložba je svojevrsni pokušaj da se kroz  likovno stvaralaštvo jednog pojedinca sagleda, barem djelomično burno razdoblje zagrebačke fotografske povijesti. Mladen Juričić je svojim idejama i stvaralaštvom uvijek išao u ukorak sa vremenom i aktualnim fotografskim kretanjima. Upravo tako, kako je to svojevremeno istakla poznata američka spisateljica Susan Sontag u svom eseju iz 1973 godine – napisavši, da su najbolje i najviše učinkovite one fotografije, koje su vezane na aktualni trenutak i aktualnu zbilju, dakle, na svoje vrijeme i na konkretnu povijesnu situaciju.

Ragbijaši, siječanj 2012.

Juričićeve fotografije izložene na ovoj izložbi su upravo takove, one su dokument vremena i umjetnost istovremeno. Mladen Juričić i dalje neumorno stvara. Fotografira Zagreb i Zagrepčane, aktualne događanja i prizore, dakle snima vrijeme sadašnje i stvara fotografije za sadašnjost i budućnost. Otuda će njegove fotografije u nekom budućem vremenu, pored svojih estetskih vrijednosti, još više i još snažnije potvrditi svoju izvornu vrijednost – dokumentarnost.

Akademija-Art.hr