Miroslav Nemeth: Crteži

Osnovno Nemethovo likovno opredjeljenje za grafiku razvilo se u dvije prividno različite grane. S jedne strane u gestualni crtež, a s druge u svojevrsne likovne poliptihe u kojima osnovna forma preoblikovanjima i otiscima stvara složene scene intrigantnoga likovnog scenarija. Nemeth u crtežima, često i neuobičajeno velikih formata, osmišljenih masama crnila, oblikuje ekspresionističkom pokrenutošću površinu bogate sadržajnosti.

Trovrsnošću akromatskog, crnog, sivog, bijelog, nastaju plohe oblikovne slojevitosti, sklada i sraza masa kompozicijskog jedinstva, formi proizišlih iz neposrednosti iskaza, osvojene slobode poteza unutar kojeg prepoznajemo Nemethove rukopisne značajke, dinamiku (čak vid agresivnosti) slikarske emotivnosti opredmećenoj u energiji polja. Na prvi pogled apstraktnog izričaja, slikarske nepredmetnosti koja ipak otkriva motiviku asocijativnog karaktera. Nemeth, iako imenuje slike ‘Bez naziva’, slika dramu čovjeka, smisao postojanja, njegovo fizičko i duhovno razaranje, potaknuto konkretnim situacijama, ali i onim kontinuiranim egzistencijalnim i esencijalnim pitanjima i sumnjama.

Ciklus, nastao 1995. godine, realiziran u zgusnutosti vremena, odraz je razmišljanja i senzibilnog doživljavanja stvarnosti, prepunoj paradoksa, strahova, ali i traga nade. Udaljavajući se od klasično lijepog, Nemeth nije izgubio osjećaj za red, odmjerenost fragmenata u prožetosti ‘pozitiva’ i ‘negativa’, postižući i slutnju dubine prostora te uzdižući bjeline do blistavosti svjetla. U kompozicijama naznačene simetričnosti i pomaknutih akcenata zbivanja, zgušnjavanja u jednom polu slike i otvaranja na drugom, razvijaju se stanja psihogramske ispovjednosti. Ono racionalno u pristupu podržava likovnu i sadržajnu ideju, no u stvaralačkom procesu uzbudljivost čina prihvaća i kontroliranu slučajnost, razvijanje mrlje do nepredvidivosti obrisa, preplete crtačkog tkiva dovedene do probijanja zadanih koridora.

Oblikovni krateri živi su organizmi, sukladni autentičnosti umjetnikova unutrašnjeg svijeta i traženje su istine snagom uvjerenja, putem relativno reduciranih likovnih sredstava. Nemeth je shvatio da neboje, crno i bijelo, predstavljaju i sve boje, početak su i kraj, sukus kromatske raskoši, dostatne za razumijevanje odnosa, za tankoćutnost dijaloga i udare do bola, za sav repertoar ljudskih raspoloženja. Slike su preslik Nemethovih treptaja trenutka, ali i kumuliranja iskustva, koje u njegovu predanju likovnom svježinom i kreativnom uvjerljivošću postaju djelo. U drugom segmentu izložbe, u stripovskom slijedu crteža, suodnosa bliskih animiranom filmu, Nemeth oblicima geometrijske čistoće sklada likovne priče, s nenametljivim provlačenjem note humornog.

Figurativno je približio znaku primjenjujući oblike čitke siluete, s promjenjivošću elemenata kroz postavljene kadrove. Četiri isječka postavljena u dva para, jedni ispod drugih, sugeriraju kretanje u mijeni oblikovne činjeničnosti. Nemeth pretiskom i kolažiranjem postiže zanimljive pomake izmaštanih likova. Osim toga, Miroslav Nemeth transparentnošću papira, s izvorom svjetla u konstrukciji slike dobiva novu dimenziju u izražajnosti linija, tretmana prostora i jasnoću u praćenju tematskih varijacija. Vidljivo je da je Nemeth umjetnik sklon izazovima, s ravnopravnim prepuštanjem crtačkoj bujnosti, ali i minucioznoj razradi likovnog koncepta. Ostajući svoj, s poveznim nitima unutar različitosti izgrađenog opusa.

Stanko Špoljarić

Akademija-Art.hr
23.09.2010.