Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
Mirko Ognjanović:
PROSTORI STANJA OBLIKA
samostalna izložba
otvorenje:
petak, 20. IX. 2013. u 19.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će u prisutnosti autora predstaviti Eugen Borkovsky
PROSTORI STANJA OBLIKA
Svako je likovno oblikovanje igra i za umjetnika i za promatrača. Likovna djela uvijek iniciraju nekoliko mogućih interpretacija. Najzanimljiviji diskursi bili bi pozicija autora, vrijeme u kojem su ovi radovi nastali i tretman promatrača. Izložba Mirka Ognjanovića predstavlja izbor iz nekoliko ciklusa. Uvjetna, gruba podjela razlikuje dvije grupe. U jednoj su monokromatski radovi sa geometrijskim oblicima. Oni su bliskiji pojmu crteža. Druga grupa su radovi koji posjeduju znatno prisustvo kolora. I oni su geometrizirani ali imaju više slikarskih karakteristika. Većina njih izvedena je akrilom na papiru. Za ovaj postav izabrani su radovi na kojima je naracija svedena na minimum. Odmah učavamo pritajeni ali snažan energetski naboj kojim odišu ove kolekcije. Autor naizmjence prelazi granice istraživanja individualne percepcije problema i općenite fenomenologije prostora doživljaja. Svojevrsna neuroza snažne želje za izgovorom ogleda se u repertoaru netipično slikarskog materijala. Nemir jest energija. Energija navodi misao. Misao teško čita energiju. Mir je poželjniji. Nemir troši energiju. Umjetnik riskira.
Mirko Ognjanović propituje materijal, građu kojom postiže vizualizaciju ideje. Za podloge uzima različite materijale. Tu je najčešće karton ali i komadi daske te senzibilni paus papir. Umjetnik eksperimentira i materijalima kojima intervenira na podloge pa uz standardne boje nalazimo voštani sloj ili isječke iz novina. Svi radovi podliježu premisi istraživanja. Autor ponekad nudi oslonac za pogled. Češće zamućuje realno. U tehničkom smislu on rabi tonirane, zamrljane površine i linije kojima oblikuje izričaj. Često kolažira ili slojevima boje nadograđuje površine. Ponekad kroz novi namaz možemo očitati detalje primarnog sloja. Nailazimo na izmjene položaja sličnih oblika pretvorene u niz. Sasvim je izvjesno da nam autor podastire radove za koje smatra da nose odlike završenog rada. Cijeli tok istraživanja možemo percipirati uživljavajući se u ponuđeni izbor. Pregledavajući postav postaje nam jasno da autor na profinjen likovni način problematizira vrijeme u koje je on sam ali u koje smo i mi uronjeni. Ponuda kao da glasi: propitivanje, evidentiranje, sortiranje oblika i arhiviranje doživljaja.
Najveći dio radova jesu apstraktne geometrizirane kompozicije. Umjetnik izbjegava sve što bi označavalo figuraciju. On izričaj pomiče prema značenju, simbolu, znaku. Prostori slike očituju se ispunjenošću podloge ritualnim aktivitetom, oblicima koji asociraju mjesto, lokaciju. Autor uvodi oblike slične tlocrtima hramova. Intenzitet doživljaja prikriven je slojevanjem. Enkaustika, vosak, podloga od paus papira odražava efemernost materije unutar vremena. Ovaj izbor materijala i postupaka ublažuje intenzitet podloga i strogost poteza. Umjetnik svjesno ostaje unutar samozadanog sklada zaustavljajući mogućnosti dosjetke. Uloge dane međusobnoj interakciji ocrtanih oblika i tragova intervencija imaju značenje konstantnih promjena. Ritam i međuodnos zavarava oko. Pokret je simuliran ritmom izmjene oblika i intenziteta tonova. Nismo sigurni da li je pred nama reljef ili samo privid. Dovodeći elemente unutar svakog pojedinog rada u suodnos, naglašava njihovu čistoću. Raznorodnost motiva govori o igraču, istraživaču koji uvijek traži novo i koji se odriče svojih prošlih razmišljanja da bi na osnovu njih gradio nove. On uzima osnovne geometrijske oblike i s njima započinje igru. Niz radova nastaje tako da se detalji mijenjaju s tempom istraživanja. Strogost ritma unutar pojedinog rada i nizanje likovnih razmišljanja iste premise u seriju zasebnih objekata nameće sukladan pristup prezentaciji.
Gruba podjela ove prezentacije označava drugu grupu radova koje karakterizira bogatstvo kolora. Unatoč čvrstoj podjeli formata na polja zapaža se snažna ali kontrolirana gestualnost izvedena najčešće kistom ili bojom a ponegdje uočavamo grafitni zapis. U izčitavanju imamo dojam tlocrtnih sekvenci ili ideju fasada nekog imaginarnog grada, čak i sekvence pejzaža. Asortiman geometrijski podijeljenih bilješki bogat bojama, tonovima, grafizmima, proširen je kolažiranim fotografijama i tekstovima. Ovo sugerira ideju dijeljenja polja slike dnevničkim načinom, lijepljenjem razglednica / uspomena / impresija. Ulijepljene sekvence umjetnik kasnije prikriva, premazuje, bojom ili šarom kad mu se učine previše narativnima. Novinski izrezak prekriva slojevima koji onemogučuju čitanje. Nama ostavlja ideju tiskanog medija bez uvida. Segment postaje znak i nije više citat. Ovime progovara o suvremenom vremenu u kojem imamo sve više informacija a sve manje značenja. Mediji su postali dostupni ali nerelevantni. Kategorija novinar prema kojoj smo nekada imali respekt sada se pretvorila u medijske pse tragače za senzacijama. Svakodnevno se zalijepimo na znakovit naslov ali u tekstu ne nalazimo baš ništa što bi bilo novo ili bitno. Nema stava. Posebno nema stavova koji bi bili suprotni vlasniku, poslodavcu. Medijski mogul, korporacija, kapital ne voli da ga se proziva a još manje otkriva kao krivca za stanje civilizacije. Shvaćamo da umjetnik prezentiranim likovima dodiruje recentno povijesno vrijeme. Ove ljude on doživljava formalne i lažne kao i zapise iz novina. Doživljavamo ih kao realne uzurpatore životnog prostora. Ovakva upozorenja, zapise i likove, promatrač mora otkrivati u slojevima. Čini se da neke teme dodiruju politička pitanja. Umjetnik onirički komentira vrijeme kad nastaju radovi uz prigušivanje eklatantnih scena. Kao da prepravlja plakate ili listove časopisa zbog njihovog lošeg i lažnog sadržaja.
Još jedna serija izaziva pažnju unutar ove izložbe. Mirko Ognjanović nudi poliptih kojim u premisi problematizira sustav brojeva. Umjetnik izvodi 9 crteža od kojih svaki prikazuje stiliziranu brojku. Umjetnik kaže: „…Na svakom pojedinačnom crtežu je jedan broj. U tro / četiridimenzionalnom prostoru brojevima iskazujemo veličine i vrijednosti što brojeve na neki način čini neodvojivim dijelom našeg doživljavanja prostora i vremena…” Crteži su izuzetno suptilni bez obzira što su njihovi oblici geometrizirani. Na osjetljivom paus papiru umjetnik crta ugljenom. Promjene se događaju pri kombiniranju ovih crteža za prezentaciju. Osim igre brojevima, spajanjem radova u cjelinu, dobivamo formaciju sličnu tlocrtu labirinta. Autor uspoređuje determinističko prebrojavanje jednostavnog niza brojeva da bi u konačnici izgradio labirint koji označuje ljudsko lutanje i ograničenja kretanja po uvriježenim i određenim stazama. Ali, labirint ima ishod. U potrazi za izlazom događa se prelijevanje oblika u misao, ideje u traženje.
Radovi Mirka Ognjanovića asociraju tendencije koje uvjetno pripadaju razdjelnici suprematizma i enformela. Obje situacije umjetnik prevodi u sadašnjost iskrenim bilježenjem „osobne temperature”. Nepredmetni svijet prisvaja ideje oblika koje ostaju zamućene u slojevima. Recentno, poodmaklo postmodernističko vrijeme radnje odvodi nas na područje dekonstrukcije koncepcija stvarnosti. Značenje umjetničkog djela dekodira se pomoću svijeta umjetnosti i kulture kao mehanizama iniciranja značenja i smisla. Tako je zatvoren konceptualni krug spoznaje i autorskog osjećaja / doživljaja mijena. Ognjanović uzima klasičnu tehnologiju i “troši” ju za svoja likovno nestandardna promišljanja. Ovime svjedoči da svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom je neizbježno svedena na stalnu interpretaciju i reinterpretaciju. Vizualizacija doživljaja predstavljena je nizom krhkih evokacija stanja. Pred nama je borba razloga i rezultata, smisla i spoznaje nemogućnosti lakih promjena.
Eugen Borkovsky, IX. 2013.
Biografija:
Mirko Ognjanovic rođen je 1956. godine u Zemunu. Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu završio 1981. godine a poslijediplomske studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1986. godine. Izlagao na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama. Zaposlen na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.
