Mirjana Krizmanić (Foto: Nacional)
Tuga i nevolja, riječi su kojima je ugledna hrvatska psihologinja Mirjana Krizmanić dočekala rezultate istraživanja prema kojima 44 posto Hrvata u posljednjih godinu dana nije pročitalo niti jednu jedinu knjigu
Istaknut će da je za takvo što odgovorna kombinacija državne nebrige i kućnog odgoja. »Narod je danas maksimalno zapušten.
Djecu bi se od malih nogu trebalo poticati na čitanje, a do ovoga što imamo danas doveli su internet i televizija. Ne možete očekivati da ćete imati čitače, ako se toliko vremena provodi za računalom i ispred televizijskih ekrana. Kako očekivati da mladi zavole knjigu kada nemaju dobar primjer, kada u kući njihovi roditelji uopće ne drže knjige, a danas itekako imate obrazovanih ljudi koji jednostavno nemaju knjige. Nekada drag i vrlo cijenjen dar – dobra knjiga – danas je postao nepoželjan«, objašnjava profesorica Krizmanić.
Smatra da bi roditelji svoju djecu, umjesto što im neumjereno puštaju crtiće na televizoru, trebali što više upoznavati sa slikovnicama, pa putem njih poslije i s dječjom literaturom, te da bi obvezno svoju djecu već u ranoj školskoj dobi trebali upisivati u knjižnice. Smatra i da je školska literatura zastarjela te da bi je trebalo prilagoditi današnjem dobu, odabirom štiva koje im je generacijski bliže. »Poseban su problem društvene mreže. Facebook i Twitter, gdje se djeca uče jednom tako ograničenom obliku izražavanja, što dovodi do toga da se teško mogu koncentrirati na čitanje i razumijevanje neke knjige. Sve se slabije izražavaju i umjesto da intelektualno napreduju, šire znanja, nove generacije uglavnom postaju fah-idioti«, upozorava psihologinja i napominje da ni opća klima nije takva da se potiče čitanje.
Ističe kako u cijeloj priči i mediji igraju veliku ulogu, jer sve manje mjesta posvećuju knjizi. Kaže da se novine bave sasvim drugim temama, dok ljudi samo čitaju naslove i gledaju slike, a časopise za mlade ocijenit će vrlo lošima. »Tužna nas budućnost očekuje, jer mladi danas nemaju pojma kakva je radost pročitati dobru knjigu«, rezimira Krizmanić i navodi kako su neka istraživanja pokazala da kod onih koji ne čitaju, zbog izostanka stimulacije, znatno prije dolazi do propadanja mozga.
Nešto su drukčiji stavovi Zorana Velagića s Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku i voditelja Katedre za povijest knjige, nakladništvo i knjižarstvo. »Današnje generacije čitaju mnogo više nego ikad prije, jer to od njih traži način života. Mijenja se način čitanja, jer se sve više to čini na zaslonima. Ljudi na Facebooku i Twitteru također čitaju i pišu, ali je pravo pitanje što se čita i što se piše«, smatra Velagić i dodaje da društvene mreže svakako ne pridonose estetskom diskursu, ali kako će tehnologija dovesti do toga da će nove generacije jednostavno morali znatno bolje koristiti računala, kako bi mogle raditi svoj posao.
Kaže da bi rezultate tog istraživanja vrijedilo usporediti s podacima dobivenim u sličnim istraživanjima u Sjedinjenim Državama i zemljama Europske unije, koja su pokazala da otprilike 45 posto ispitanih čita u slobodno vrijeme. No napominje da je ovdje ključan faktor »slobodno vrijeme«, jer postoji mnogo onih koji čitati moraju, poput školaraca, studenata ili onih koji se bave znanstvenim radom i kojima je čitanje posao.
»Dakle, mislim da ovo nije stanje koje je bitno različito od okružja u kojem živimo. Trend čitanja u slobodno vrijeme je u opadanju, jer se ljudi okreću nekim drugim oblicima razonode, a sve manje knjizi, što se uglavnom tiče beletristike. Nove tehnologije mogu pomoći, ako se njima znamo dobro služiti. No ako djeca misle da je internet samo Facebook ili samo Twitter, onda imamo problem«, komentira Velagić.
Ključnim smatra strukturu tekstova koje ćemo dobivati, njihov sadržaj, jer nije važno koliko, nego što. Napominje i da je iznimno važno promicanje čitanja u mladoj dobi. »Obitelj mora odigrati veliku ulogu, mora napraviti to da čitanje bude jedna normalna obiteljska aktivnost i da obitelj zajedno čita. Nije stvar samo u tome da se novim generacijama približe knjige i da se razvije ljubav prema literaturi, nego je važna i kvaliteta jezika«, istaknut će na kraju.
Izvor: Ivor Fuka /Vjesnik/
Akademija-Art
