Mirando Mrsić: Otkazujemo Temeljni kolektivni ugovor!

Hoćete li danas, nakon neuspješnog mirenja u subotu, otkazati TKU?

– Na žalost, nismo postigli dogovor sa dijelom sindikata javnih službi. Vlada će poduzeti sve mjere koje joj stoje na raspolaganju da održi proračun i radna mjesta, a jedna od njih je i otkaz TKU u javnim službama. U isto vrijeme će pokrenuti pregovore o novom TKU za javne službe sa novim pregovaračkim odborom sindikata koji će biti formiran temeljem novog Zakona o reprezentativnosti.

Hoće li se smanjivati plaće za 10 posto kako se priča?

– Smanjenje plaća je zadnja linija obrane i prije toga ćemo iskoristiti sve zakonske mogućnosti da se postignu uštede i zadrže radna mjesta.

Nije tajna da smo u problemima. Pitanje je koliko duboko?

– Mi smo visoko zadužena zemlja, nismo jasno zaduženi kao Grčka, ali nas čeka grčki scenarij ako ne napravimo sve što trebamo napraviti. Treba stabilizirati proračun, dovršit reformu javne uprave, proračun treba biti održiv i pratiti gospodarsku situaciju. Sljedeće godine stiže nam na naplatu 9.5 milijardi dugova u brodogradnji plus 5.5 milijardi dugova u zdravstvu i kamate za kredite. Umjesto da se novac ulagao u proizvodnju, ulagao se u potrošnju i vidite da smo mi već pet godina u recesiji i stalnom padu BDP-a. U dubokim smo problemima jer je gospodarstvo godinama zanemarivano, naše gospodarstvo je bilo potrošačko. Uzimali su se krediti, a nismo ulagali u ono što donosi novu vrijednost, toga nije bilo i sad treba vremena da se pokrenu investicije i time otvore nova radna mjesta. Kad bi procjenjivali, moglo bi se reći da smo se vratili u 2006 godinu. Moramo zaustaviti taj negativni trend.

Omjer zaposlenih i umirovljenika je, moglo bi se reći, katastrofalan. Nezaposlenost raste svakim danom sve više i izgleda kao da nema kraja tome.

– Situacija je kao što smo već i naglašavali, izuzetno teška i komplicirana. Sa jedne strane trebamo ograničiti javnu potrošnju, a s druge strane promovirati nove investicije. Imamo vrlo nepovoljan broj zaposlenih i umirovljenika. Jasno da tu nisu problem umirovljenici, nama je problem što imamo premalo radnih mjesta i što se ta radna mjesta stalno gube, i nema trenda koji pokazuje da ide na bolje. Ove godine imamo na primjer veliki broj prijava na Zavod za zapošljavanje, ljudi koji su završili srednju i ne idu daljnje školovanje.

Kako promijeniti takav trend?

– Dovođenjem investicija i otvaranjem novih tvrtki. Smatram da će biti vrlo teško otvarati puno radnih mjesta odjedanput kao Slovačka koja je dovela auto industriju. Takav scenarij ćemo teško vidjeti u RH, nego se moramo okrenuti ka otvaranju malih tvrtki koje će pratiti zahtjeve tržišta. Nadamo se da će i privatni sektor koji funkcionira u ovoj krizi početi širiti svoje pogone i da će tu biti novih radnih mjesta. Činjenica je da poboljšanje nećemo vidjeti do sredine 2013. godine.

Uz teško stanje, nezaposlenost i nedostatak investicija, sad se ide u mijenjanje Zakona o radu i Temeljnog kolektivnog ugovora. Je li sad pravo vrijeme za to kad i sami kažete da ZOR nije prepreka za investicije u Hrvatskoj?

– Kad govorim o TKU, oni moraju odgovarati situaciji u kojoj sada jesmo i moraju odgovarati snazi privrede koja podržava proračun. Mi proračunom moramo osigurati sredstva za TKU i konačno je došlo vrijeme da se prestane sa potpisivanjm ugovora ne vodeći računa o samoj gospodarskoj situaciji. Vlade HDZ-a su potpisale niz kolektivnih ugovora u javnim službama koji su neodrživi, a neki i protuustavni. Tu se išlo logikom ”brigo moja pređi na drugoga”. Puno se ugovora potpisivalo pred izbore tako da sad imamo situaciju da prava iz ugovora prelaze mogućnosti države. Realni sektor je tu puno realniji. Primjer su građevinari, metalska industrija gdje se išlo na očuvanje radnih mjesta, negdje se smanjivala plaća, ali zadržali regresi i božićnica ili obrnuto.

Foto: Željko Hajdinjak/Cropix

Sindikati se bune, ne žele izmjene…

– Oni žele sačuvati stečeno što je njihovo legitimno pravo, ali ne žele shvatiti da jednostavno naša privreda i proračun ne mogu pridonijeti neka materijalna prava da ne ugrozimo radna mjesta i isplatu plaća,

Kažu da lomite preko koljena…

– Ne bih rekao da lomimo preko koljena, nego smo postavili neke druge standarde pregovaranja. Dogovorili smo se sa sindikatima državnih službenika i namještenika i sa dijelom sindikata javnih službi, ali unatoč želji Vlade da se dogovorimo nismo uspjeli sa sindikatima osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja ta sa sindikatom koji okuplja dio medicinskih sestara. U isto vrijeme u granskom kolektivnom ugovoru za osnovno školstvo ukinuto je pravo Vlade da plaće regulira sustavom koeficijenata, što je protuzakonito i protuustavno.  Trgovina ispod stola, tajni dogovori, to sa ovom Vladom nije moguće i vjerojatno se zato neki sindikati nisu snašli.

Najavili ste i izmjene Zakona o radu, no detalja nema.

– Kao što smo najavili, želimo otvoriti raspravu o ZOR-u, koja su područja problematična, što treba mijenjati. Već sada znamo da ima nekih problema. Jedan od velikih problema je sa Ugovorima o radu.  Ugovor na određeno vrijeme koji je trebao biti iznimka je postao pravilo i obrnuto. Sad imamo situaciju da smo ove godine sklopili oko 130.000 ugovora na određeno vrijeme, a svega 10.000 na neodređeno vrijeme. Zaposleni na određeno i na neodređeno vrijeme nemaju jednaka prava niti mogućnosti. Mi želimo vidjeti na koji se način to može razriješiti. Naravno da nema prijedloga jer će prijedlog izmjena biti temeljen na prethodnoj javnoj raspravi, a radit će se prema postupku definiranom Zakonom o procjeni pravnih učinaka zakona. Prema tom Zakonu biti će formirana radna grupa koja bi radila na mogućim izmjenama ZOR-a

Dobro, ali što će se još mijenjati u ZOR-u?

– Vidjet ćemo, pričekajmo javnu raspravu.

Što je prijedlog Ministarstva rada?

– Kao što sam već rekao, prijedlog će biti temeljen na širokoj javnoj raspravi. Već sada imamo niz prijedloga od strane strane sindikata, poslodavaca i drugih zainteresiranih.

Priča se i o objedinjavanju ugovora na određeno i neodređeno.

– To je jedna od mogućnosti, jedan od načina kako bi razriješili ovaj problem da imamo previše ugovora na određeno radno vrijeme. Moramo riješiti problem prava tih ljudi, jer njihova prava nisu jednaka kao prava onih koji imaju ugovore na neodređeno. Vidjet ćemo hoće li biti taj model ili neki drugi.

Stalno se govori o nekoj fleksibilizaciji tržišta, ali nikako da se nešto pokrene.

– To je mantra u Hrvatskoj, o tome svi govore, svatko ima svoje mišljenje o fleksibilizaciji odnosno fleksisigurnosti. Da je sadašnji ZOR rigidan ne bi toliko ljudi gubilo radna mjesta.

Ali ljudi gube radna mjesta jer se tvrtke gase, a ne zbog ZOR-a.

– Ali dobivaju i otkaze. Zakon nikoga ne sprečava da netko dobije otkaz. A kad govorimo tome da li je ZOR problem u pokretanju investicija prema jednom istraživanju tek je na četvrtom ili petom mjestu. Treba omogućiti lakše zapošljavanje, lakše mijenjanje zaposlenja, ali i ukloniti sve adminstrativne barijere koje usporavaju pokretanje investicija.

Nije li bitnije stvoriti nova radna mjesta nego sad mijenjati ZOR?

– Primarni cilj ove Vlade je otvaranje novih radnih mjesta. Stoga sve mjere koje poduzimamo idu u smjeru pokretanja investicija.

Ali ipak pomaka nema?

– Nije da nema, ali na žalost ne u onom obimu kako smo očekivali. Kaop što znate prijašnja HDZ-ova vlada je pompozno najavljivala velike projekte. Dolaskom u vladu utvrdili smo da je sve to samo mjehur od sapunice. Niti jedan veliki projekt nije bio spreman. Zamah investicijskog ciklusa možemo očekivati u prvoj polovici sljedeće godine. Ne može se stvoriti radno mjesto samo tako, morate privući investitore, morate izgraditi, a onda tek zaposliti. Treba vremena, nema na žalost magičnog štapića.

Zašto Vlada ne dira povlaštene mirovine?

– Kad govorimo o povlaštenim mirovinama, saborske mirovine smo ukinuli. Sada je upravo u proceduri u Saboru RH Zakon kojim se ukida povlaštena mirovina predsjednika RH. U tijeku su analize o načinu rješavanja mirovina pripadnika vojske i policije. Želimo trasparentno pokazati cijeli mirovinski sistem. Tako da će od 1.siječnja 2013. godine svi u umirovljenici koji primaju mirovine o posebnim zakonima dobiti nova rješenja o mirovini u kojima će se vidjeti koji dio mirovine je po Zakonu o mirovinskom osiguranja, a koji dio po posebnom Zakonu. Primjer su naši akademici. Oni su najveći dio svoje mirovine ostvarili uplaćivanjem doprinosa tijekom svog rada, a kada su nakon 40 i više godina rada otišli u zasluženu mirovinu država im je po posebnom Zakonu dala dodatak jer su članovi HAZU.

Dobro, ali nemamo mi baš puno akademika.

– Da, ali po tome ćemo vidjeti koliko točno sredstava treba po Zakonu o mirovinskom osiguranju, a koliko za mirovine po posebnim propisima.

A što je sa braniteljskom populacijom?

– Braniteljska populacija je umirovljena po posebnom zakonu, a on je u ingerenciji Ministarstva branitelja. Što se tiče same revizije, ona je neučinkovita jer su stvari uvijek pokrivene papirima, dakle, takva revizija ne može donijeti koristi. Naravno da se u slučajevima kada postoji sumnja na zloupotrebu provodi revizija.

Evo, kaže jedan sindikalac kako ima primjera ljudi koji su umirovljeni sa trideset i nešto godina, a sad obnašaju funkcije.

– Kad govorimo o vojsci, policiji i pravosudnoj policiji, sasvim sigurno ćemo neke stvari mijenjati. Na primjer, ako profesionalni vojnik nema mogućnosti napredovanja nakon 40 godine života izlazi iz sustava oružanih snaga. Za njih treba uspostaviti sustav zbrinjavanja, slično je i za policajce, ali i za druga zanimanja koja imaju beneficirani radni staž.

Pojavile su se neke priče i o tome da će Vlada tražiti osnivanje sindikata u privatnom sektoru.

– Ne, udruživanje u sindikate je slobodna volja i Vlada ne misli tu arbitrirati niti nametati zahtjeve da se nešto formira ili ne.

Vaši poticaji za zapošljavanje mladih za 1600 kuna nisu imali neki odjek?

– Ne bih se složio s Vama. Mjera je dobra, danas imamo 6500 ljudi koji su u toj mjeri. Od kad smo u ožujku proširili mjeru, oko 3000 visokoobrazovanih mladih lljudi započelo je stjecati toliko važno radno iskustvo. Od kada smo početkom lipnja ove godine mjeru Aktivne politike zapošljavanja proširili na realni sektor, bilo je oko 1300 zahtjeva. Odnos javno-privatno je 60:40 posto što je logično jer je ova mjera godinama bila namijenjena samo javnom sektoru. Prerano je još govoriti o rezultatima, a bili su i godišnji odmori, tako da prave rezultate možemo ocjenjivati tek nakon godinu dana.

Ne mislite da je neuspjelo?

– Ne mislim da je neuspjelo. Za razliku od prijašnjih godina Zavod za zapošljavanje i Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava intenzivno je pratilo provođenje tog Zakona. U isto vrijeme dobivali smo stotine poruka mladih ljudi koji se zbog nekih ograničenja u zakonu nisu mogli kandidirati za neku od mjera Aktivne politike zapošljavanja. Na primjer, u zakonu je ograničenje da ako imate više od godinu dana radnog staža u nekoj drugoj struci, ne možete korisititi mjeru. Ići ćemo u izmjene i redefiniranje uvjeta.

I za kraj, što biste savjetovali Hrvatima, kako preživjet ovu krizu?