Mišo Vukadinović, veliki čovjek i umjetnik – Zaprešić, 1953.-2011.
Danas je, 08. studenog 2011. godine, u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, u 59. godini života, preminuo hrvatski kipar i slikar Mišo Vukadinović, dipl.ing. Mišo Vukadinović je iza sebe ostavio neizbrisivi trag. Ispraćaj dragog nam pokojnika bit će u četvrtak, 10. studenog, u 14.00 sati, na Novom groblju u Brdovcu kod Zaprešića.
Mišo Vukadinović, dipl.ing., rođen je 1953. godine u Zaprešiću. Osnovnu školu završio je u Zaprešiću, a I. gimnaziju i Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu. U relativno kraćem periodu uspio je stvoriti impresivne i značajne radove. Izradom kipova počeo se baviti od 2002. godine. Prvi put se pojavljuje na skupnoj izložbi minijatura, u svibnju 2005. godine, u Vršilnici, u Novim Dvorima Jelačićevim u Zaprešiću. Najviše se izražavao drvetu. U posljednje vrijeme radio je slikoreljefe, a sve više su ga privlačili i drugi različiti materijali (kamen, glina,…). Mišo Vukadinović bio je sudionik je mnogobrojnih humanitarnih likovnih radionica i drugih aktivnosti i aukcija. Bio je član Udruge likovnih stvaralaca Zaprešića, Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske, Kluba Zaprešićana "Zaprešičan" i suradnik Akademije-Art. Sav svoj životni vijek proveo je u rodnom Zaprešiću.
Samostalne izložbe Muzej Matija Skurjeni, Zaprešić, 2006. Galerija pod stupi, Zaprešić, 2006. Muzej Gacke – POU Otočac, 2008. Galerija Sunce, Zagreb, 2008. Kjižnica „Ante Kovačić“, Zaprešić. 2011.
Skupne izložbe
Godišnja izložba članova ULS, Novi Dvori- Zaprešić, od 2005-2011.
Izložba minijatura, Novi Dvori – Zaprešić, 2005-2011.
Likovna previranja, Galerija Kraljice mira ,Pušća, 2005.
ProFutura, Pučko otvoreno učilište, Poreč, 2007.
Galerija Mirko Virijus, Zagreb, 2007.
Likovna manifestacija Nova hlebinska jesen, Hlebine, 2007 g.
Humanitarne aktivnosti Aukcija umjetničkih radova u dobrotvorne svrhe, Zaprešić, 2006-2010. Sudionik je mnogobrojnih likovnih radionica posebno onih humanitarnog karaktera.
Obilan opus zaprešičkog samoukog kipara Miše Vukadinovića nabijen je mnogoznačnim zamislima od onih sučeljenih sa stvarnošću do onih proizašlih iz mašte. Teme i motivi vezani su uz čovjeka s jede strane, ali istovremeno i s okolicom koja ga okružuje. Izvedba mu je također u rasponu od težnje prema realitetu do fantazmagoričkih oblika. U središtu njegove pažnje su ženski i muški likovi koje interpretira u najrazličitijim situacijama tražeći okosnice između lika i radnje koja ga zaokuplja. Niz tih figura, bilo da su pojedinačne ili u skupini, odražava isječke iz njegova života. Ciklus reljefa posvećen zagorskim dvorcima nastoji prikazati dokumentarno ali istovremeno ističući i njihove estetske prednosti. Posebnu skupinu njegovih radova predstavlja korijenje na kojem kipareva asocijacija i suptilna izrada rezultiraju poluapstraktnim prikazima koja intrigiraju. Blisko njima su i figure namjerno rađene u karikaturalnom smjeru. Iako se naša naiva proslavila ne samo slikarstvom već i skulpturom, ovo je, jedinstveni ili bar veoma rijetki pokušaj naivnih umjetnika da se angažiraju i na području karikature. Njemu je to uspjelo jer pojedini likovi zrače duhovitošću, ali su ujedno i kritika na određene karakterne anomalije. U rasponu od realizma do apstrakcije on je uspio uspostaviti ravnotežu i svoje zamisli formulirati u onom obliku koji identificira model i na nenametljiv način usjmerava ga prema prepoznatljivosti. (Juraj Baldani)
Krokijevsko navođenje niza dionica Vukadinovičevog opusa otkriva umjetnika koji na potki tradicije iznalazi svoje svjetove, u motivima bliskim mnogim autorima ali koje je Vukadinović obogatio silnicama svoje kreativnosti. (Stanko Špoljarić)
Kipar Mišo Vukadinović svoje skulpture i reljefe za izložbu u zagrebačkoj galeriji Sunce pod nazivom „Život i običaji" izradio je iz posebnog drveta, prije svega hrasta, masline i oraha, drveta koje je prikupio od Zaprešića do jadranske obale i otoka (Vukadinovićeve skulpture velikana: Supeka, Tadijanovića i Tesle). Simbol snage i kod starih Latina i Germana bio je hrast, a kod starih Slavena hrast je bio i najsvetije drvo. Kod Kršćana postoji vjerovanje da je Kristov križ, zbog svoje čvrstoće i trajnosti bio napravljen od hrastovine, što ujedno pokazuje snagu vjere koja je duboka usađena u život i običaje našeg čovjeka. Nadalje, drvo masline i oraha nije slučajan izbor Miše Vukadinovića. Maslinovo drvo, iako također ima određenu „teškoću" pri obradi, ima i onu potrebnu asocijativnost i ono što pruža veliko zadovoljstvo i podatnost. To je drvo koje simbolizira odnos čovjeka s Bogom, mir i prijateljstvo između ljudi. Drvo koje je duboko ukorijenjeno u običaje. Život masline simbolizira dugotrajnost života na Zemlji. Drvo je materijal koji je nadahnjivao i kipare Meštrovića i Ružića, ali i pjesnike i književnike i slikare i mnoge druge umjetnike … (Stjepan Katić)
