Voljeli bi da nam ministar odgovori što misli o Papinim izjavama iz iste te knjige koju preporuča mons. Pozaiću u kojoj Bergoglio kritizira “spolni odgoj koji promiče genitalnost”
Nakon što je pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Valentin Pozaić u svojoj homiliji na blagdan Svih Svetih progovorio kritički o politici trenutačne vlasti i ideologiji koja stoji iza nje, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, “jedinstveni” znanstvenik, osjetio se prozvanim i odgovorio na neobičan način.
Kako je objavila Hina, na svom Facebook profilu Jovanović je napisao sljedeće:
“Je li mons. Pozaić pročitao bar jednu knjigu koju je napisao papa Franjo!? Nakon još jedne njegove ‘propovijedi’ siguran sam da nije, jer papa Franjo kaže: ‘Užasavam se intelektualaca koji nemaju talenta i etičara koji u sebi nemaju dobrote… Etika je cvijet ljudske dobrote. Ukorijenjena je u sposobnosti da budemo dobri, koju posjeduje čovjek ili društvo. Inače se pretvara u moraliziranje, lažnu etiku i na kraju u vrhunac licemjerja’. Pametnome dosta!”, eto to je napisao Jovanović, aludirajući, valjda, da je mons. Pozaić onaj “etičar bez dobrote”, a možda i “intelektualac bez talenta”.
Spomenuti citat je iz “Papa Franjo o životu i vjeri”, knjige-intervjua koje su argentinski novinari Francesca Ambrogetti i Sergio Rubin vodili s Papom još dok je bio nadbiskupom Buenos Airesa i koja je nedavno objavljena u izdanju Verbuma.
Pitanje koje se sada neminovno postavlja jest da li je naš ministar tu knjigu doista i pročitao, kad već zamjera drugima da nisu, ili pak vadi Papine riječi iz konteksta i koristi ih onako kako mu odgovaraju – za svoje obračune s neistomišljenicima? Ako jest, onda bi voljeli čuti što ima za reći o ovim Papinim mislima iz spomenute knjige:
“Crkva se ne protivi spolnom odgoju. Osobno držim da bi ga djeca trebala imati tijekom cijeloga svojeg razvoja, prilagođenog svakomu uzrastu. Crkva je zapravo oduvijek provodila spolni odgoj, premda priznajem da to nije uvijek činila na pravi način. No mnogo onih koji sada viju zastave zalažući se za spolni odgoj zapravo ga vide odvojena od ljudske osobe. Umjesto da dobijemo zakon o spolnom odgoju koji će za cilj imati život u punini, ljubav, mi se zadovoljavamo zakonom koji promiče genitalnost. To je naš prigovor. Ne želimo da se obezvrijedi čovjek. Samo to.”
Ili možda o ovim:
“…znam za neke škole u Hamburgu gdje su pokušali odgajati djecu u spontanosti i slobodi, bez čvrstih norma, bez sigurnosnih uporišta, i nije uspjelo. To sigurnosno uporište, recimo usput,
mora se pružiti i unutar obitelji.”
Ako ministar Papine misli shvaća tako ozbiljno, a čini se kako je to slučaj jer ih preporuča drugima, onda bi se zbog gore navedenih trebao barem malo zamisliti. Jer riječ je o istim stavovima koji su se mogli čuti sa strane kritičara njegova zdravstvenog odgoja (među kojima su bili i biskupi) i koje je on svojedobno prozivao “primitivnima” i “zaostalima”.
Bit će, ipak, da je riječ o nečemu drugome. Jovanović se koristi istom onom metodom koju već nekoliko mjeseci unatrag prakticiraju kritičari Katoličke crkve u Hrvatskoj – uzmi neku Papinu misao, izvadi je iz konteksta kako bi mogla poslužiti tvojoj svrsi i onda ud’ri s njom takvom kvaziliberalnom po “konzervativnim” hrvatskim biskupima. Nije to ništa posebno originalno, to se radi i drugim zemljama po potpuno istom obrascu, protiv tamošnjih biskupa.
Zanimljivo je da je upravo ovaj citat koji Jovanović nudi Pozaiću na razmatranje bio naslovom jednim od nastavaka feljtona s odlomcima iz knjige koji su ovih dana izlazili u Jutarnjem listu. Bilo bi možda ipak intelektualno pošteno od jednog ministra znanosti i obrazovanja da ako već želi kritizirati biskupe mislima njihovog poglavara, da onda te iste misli pokuša percipirati u njihovim originalnim kontekstima – u knjigama, gdje ih se jedino u potpunosti može razumjeti. A ne u naslovima novinskih feljtona.
Jakov Ivić/Bitno.net
