
Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović donio je odluku o osnivanju Međunarodnoga znanstvenog savjeta
Činit će ga tri odabrana domaća znanstvenika u svijetu – Nenad Ban s Federalnog tehničkog instituta u Zürichu, Zlatko Bačić sa Sveučilišta u New Yorku i Bojan Čukić sa Sveučilišta West Virginia
Oni bi savjetnički posao trebali obavljati bez naknade. Zadaća savjetnika bit će davanje prethodnoga mišljenja ministru, pružanje stručne pomoći i poticanje mjera za razvoj sustava znanosti i visokog obrazovanja.
Angažman domaćih ‘mozgova’ zaposlenih na prestižnim svjetskim institutima ili sveučilištima nije nova praksa. Bivši premijer Ivo Sanader imenovao je 2003. Miroslava Radmana svojim specijalnim savjetnikom za znanost, no ta je funkcija, koju je Radman nazvao svojim »novim eksperimentom«, prošla bez ikakva konkretnog rezultata, što dakako Radman nije prešutio. S obzirom na to da ga je nakon Sanadera naslijedila tadašnja premijerka Jadranka Kosor, Radman je potvrdio da se s njom nikada nije vidio, kamoli održao ikakav konstruktivan sastanak. Sa Sanaderom se pak tu i tamo viđao, no znanost kroz konkretnu inicijativu nije nikada došla na red. Dalo bi se zaključiti – eksperiment je propao. I Radman je na svojoj specijalnoj savjetničkoj funkciji volontirao.
U drugi pokušaj aktivnog angažiranja domaće pameti raštrkane po svijetu, ali i njihovo vraćanje u Hrvatsku (»povratak mozgova«), upustio se bivši ministar znanosti Dragan Primorac. O uspjehu tog projekta moglo se razgovarati kroz brojku od 65 povratnika u tri godine, da znanstvenici okupljeni na Connect portalu vrlo brzo nisu shvatili da su velik dio znanstvenika povratnika zapravo oni koji su se usavršavali u inozemstvu te su ionako imali namjeru vratiti se u Hrvatsku. Domaća znanstvena zajednica zbog toga je Primorca prozvala da od »postdiplomanata pravi dijasporu«.
Hoće li jednako loše, kao prethodni angažmani domaćih znanstvenika u svijetu, završiti i Međunarodni savjetnički tim novoga ministra?
Rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš smatra da dosad s ovakvim angažmanima nije bilo puno sreće te primjećuje kako se često naši ljudi u dijaspori koriste kao instrument – možda čak i nehotično. Iako zauzima neutralan stav prema izboru Jovanovićeva savjetničkoga tima, rektor smatra da znanstvenici koji rade u Hrvatskoj ipak bolje mogu procijeniti što se događa sa sustavom.
»Ministrove savjetnike ne poznajem dovoljno, a problem s ljudima koji rade vani jest taj da su jako angažirani, zbog čega bi uistinu morali biti posebno zainteresirani za novu funkciju. Ljudima koji pokažu volju za ovakva mjesta svakako treba dati šansu. Osobno se pouzdam u svoje prijatelje u svijetu, s njima je uvijek dobro komunicirati, no ipak se stvari događaju na našoj koži«, kaže Bjeliš.
Respektabilne znanstvene karijere
Prvi član ministrova savjetničkog tima je Nenad Ban, znanstvenik specijaliziran za područja molekularne biologije i biokemije. Radio je na Sveučilištu Yale, gdje je proučavao građu velike ribosomske podjedinice koju otkriva 2000. godine. Za rad na tom istraživanju dobio je Nagradu Newcomb-Cleveland, koju dodjeljuje Američko društvo za unaprjeđenje znanosti, a njegovi se rezultati smatraju prekretnicom u istraživanju sinteze bjelančevina. Nakon Yalea odlazi u Zürich, gdje 2007. postaje profesor strukturne molekularne biologije na švicarskom Federalnom tehničkom institutu. Kemičar Zlatko Bačić boravio je na Sveučilištu u Chicagu i The Hebrew University of Jerusalemu, a danas je zaposlen na kemijskom odsjeku sveučilišta u New Yorku. Bojan Čukić riječki je znanstvenik sa Sveučilišta West Virginia.
Izvor: Mirela Lilek /vjesnik/
Foto: Petar Glebov /Pixell