Na otvaranju izložbe
Osjetiti ljepotu, prepoznati posebnost preduvjeti su za slikanje krajolika, veduta, spomenika. Milivoj Svoboda slikar je dara i zanosa kojima dodiruje slikovitost motiva prenoseći ga u oblikovnost crteža i akvarela, dajući im uz objektivnost izgleda i šarm svog slikarskog rukopisa. Znani su Svobodini silno profinjeni zimski krajolici u ugođaju smiraja, jednostavni, a bogati sadržajem. Paralelno s tim lirskim prizorima ljepote, Svobodin opus obogaćivan je odrazima putovanja Europom, slikom upisanih susreta s povjesnim ambijentima, crkvama i dvorcima – sa zdanjima dugog pamćenja vremena. Kroz petnaestak godina Svoboda je čistim i otvorenim okom, radošću dijaloga i umjetničkom začudošću pristupao motivima, odabirući ih ponekad u bljesku prvog susreta ili nakon malo dužeg razgovora. S oduševljenjem je pronalazio detalje, često skrivene pogledu užurbanih prolaznika.
Štifilić / Italija, akvarel
Zastajao je pred reprezentativnošću arhitekture u njezinoj cjelovitosti često je uzdižući na imaginarni pijedestal. Svoboda je uvijek nalazio zanimljive rakurse, dinamizirajući njima oblikovne vrijednosti, dajući znanom novu dimenziju, posvojivši time opća mjesta umjetnosti i tradicije u slikarskom i ljudskom smislu. Neposrednošću izraza bilježio je karakteristične fragmente, plohe fasada, volumene spomenika, služeći se olovkom, kredom, sepijom, akvarelom – različitim tehnikama, povezujući ih krokijevskom lakoćom. Neospornom crtačkom vještinom, sigurnošću gradnje razigrao je površinu oblika kroz treptaj njegove tvarnosti, kroz tanahnost igre svjetla i sjene. Minucioznošću izvedbe ulazio je u strukturu, primjerice, epiderme gotičke katedrale, zadržavajući ukupnost dojma srednjovjekovne pitoresknosti. Dvorci Loire, Pariz, Venecija, Salzburg, Rim, Strasbourg, neke su od destinacija gdje je Svoboda nalazio inspiraciju. Njima treba pribrojiti gradiće koje je slikao posebnom ljubavlju, one moliških Hrvata. Svoboda neovisno o širini kadra, sugeriranoj dubini, složenosti scenarija, motivskoj razvedenosti njeguje realističnu marnost, prilagođenu specifičnostima odabranih tehnika, spajajući u događaju slike i atraktivnost predloška i prisnost odnosa s njime, dosižući neponovljivost zbivanja. S utkanim sjećanjima i slutnjama, pa pariški Notre Dame koliko got je svojina svijeta toliko je i dragi kamen samo Milivoja Svobode.
Venecija – Ribarnica, močilo
Milivoj Svoboda je rođen u Tomašnici 1932. godine od majke Viktorije rođene Kirin i oca Božidara. Pučku školu završava kod oca učitelja, a gimnaziju u Bjelovaru. Studij na VPŠ-u završava u klasi M.Veže. Radni vijek provodi na OŠ u Rapskoj ul. u Zagrebu, gdje je za rad s djecom stekao naziv „Zaslužni likovni pedagog“. Od 1981. – 1999. god. član je likovne udruge «Grupa 69». Sudjelovao na kolonijama u Italiji (Molise, Palata, S.Felice) u Virovitici, Dječjem selu Lekenik, Lipiku, Zaprešiću. Samoboru, u Karlovcu na ZILIK-u. Izlagao na skupnim i samostalnim izložbama. 1998., 2001. i 2004. god. učesnik 1., 2. i 3. trienala akvarela Hrvatske. Živi i radi u Zaprešiću.
Pariz, Gradska vijećnica, olovka
Suzana Rupčić, voditeljica galerije
Akademija-Art.hr
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/milivoj-svoboda-slikarski-zapisi-s-putovanja-europom/&description=Milivoj%20Svoboda:%20Slikarski%20zapisi%20s%20putovanja%20Europom){kind=link}