Godina 2013. u Hrvatskoj počela je u znaku zabrinjavajućega produbljivanja gospodarske, političke i ideološke krize pa bi mogla donijeti i prekretnicu koja može biti takva da u već prezaduženoj zemlji sve negativnosti eskaliraju te se sve prelomi u nepoželjnom nasilju ili koja može rastjerati sve maske i sve magle, probuditi ono najbolje u hrvatskom biću i uspostaviti novo normalno, demokratsko usmjerenje u kojem bi konačno na svoje došli sposobni
Upravo zbog mogućnosti poželjne prekretnice svi dobronamjerni ne smiju se umoriti u razotkrivanju manipulacija, zloporaba i nedopustivih propusta koji se iz dana u dan ponavljaju u Hrvatskoj. Nastupio je povijesni trenutak u kojem i najširi krugovi hrvatskoga društva moraju progledati, shvatiti što im se namjerno radi, tko im to radi i tko je to još osim sadašnjih aktera spreman nastaviti u istom smjeru osiromašivanja, slabljena i razaranja gotovo svega pozitivnog u Hrvatskoj.
Za otvaranje oči svih pripadnika najširih krugova hrvatskoga društva temeljno je shvatiti da nema objektivnih razloga što u Hrvatskoj postaje sve lošije i sve gore u svakom pogledu i potrebno je osloboditi se svih osobnih pripadnosti, čak i stranačkih i ideoloških, da bi se moglo pošteno, po istini i savjesti razlikovati zlo, ma kako bilo zapakirano, i dobro, koje je jedini zdrav temelj stvarnoga boljitka. Baš svaki čovjek u hrvatskom društvu trebao bi biti svjestan da je na početku 2013. godine više nego svaka peta radno sposobna osoba u Hrvatskoj nezaposlena i da će nezaposlenost još rasti, ali ne nažalost tako da bez posla ostanu oni za koje bi bilo bolje da nisu zaposleni jer ne bi barem stvarali toliku štetu, već će bez posla i dalje ostajati mladi i najškolovaniji. Svi bi trebali prepoznati da se Hrvatskom vlada na takav način da većina uopće nije važna, već su jedino važni oni koji su se domogli fotelja pa indirektno na račun hrvatskih građana odlaze u turizam u Dubai, na skijanja ili podižu plaće već – s obzirom na državni prosjek – za preplaćene podobne povlaštenike koji često ne mare za opće dobro hrvatskoga društva.
Svi pripadnici najširih krugova hrvatskoga društva trebali bi prepoznati da se umjesto uklanjanja zapreka za razvitak hrvatskoga gospodarstva troše snage na pokušaje vraćanja kotača povijesti i oživljavanje kontinuiteta, političkog i ideološkog, iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Ne smije npr. ostati neprepoznato da je jedini javni medij – Hrvatska radio-televizija – odlukom sadašnjih vlasti postala produžena ruka sadašnjih vlasti, što joj znatno ograničava mogućnost da bude objektivna i da stvarno drugačijim mišljenjima nego što su onih na vlasti dadne jednak tretman. Očevidna potvrda takvoga nedopustivo pristranog ponašanja HRT-a očitovala se u priopćenju Uprave HRT-a u kojoj su Karolini Vidović Krišto, urednici HTV-ove emisije »Slika Hrvatske« – u kojoj je bila obrađena tema uvođenja spolnog odgoja u školski sustav – najavljene »oštre mjere«, a potom je emisija i skinuta s programa! U tom priopćenju doslovno je navedeno: »Ističemo kako stavovi izneseni u emisiji nisu stavovi HRT-a« – što je očit dokaz da HRT ima svoj stav te da ne može tolerirati drugačije stavove, što zapravo znači da više nije riječ o javnoj televiziji nego o televiziji vladajuće političko-ideološke garniture. Da je to doista tako, potvrđuje i činjenica da je prešućena i prva ovogodišnja izjava Hrvatskoga helsinškog odbora u kojoj izvršni odbor te udruge traži privremenu obustavu projekta zdravstvenog odgoja, kao i izjava hrvatskoga redovništva, a da se i ne spominju izjave katoličkih udruga civilnoga društva. Bit je javnoga medija da poštuje ono što se događa u društvu i da omogući da svi segmenti društva dođu do javne riječi u vezi sa svime što je od javnoga interesa, a novinari i urednici dužni su biti nepristrani i objektivni u svim emisijama. A pristup urednice Vidović Krišto u ukinutoj emisiji bio je iznad standarda očitovanih u mnogim prilozima i emisijama HRT-a u kojima je pristranost bila uvijek na strani vladajućega političkog i ideološkog usmjerenja, a što je unaprijed ne samo abolirano nego upravo poželjno. Moralo bi svima biti jasno da mediji u Hrvatskoj ne odražavaju ni stvarno stanje ni zajedničko dobro hrvatskoga društva već isključivo partikularne interese, te su stoga glavno sredstvo političke i ideološke manipulacije.
I najširi krugovi hrvatskoga društva dužni su shvatiti u čemu je stvarni problem diktatorski nametnutog 4. modula zdravstvenog odgoja i zato svi koji su ustali u obranu ustavom i međunarodnim konvencijama zajamčenih prava roditelja moraju ustrajati u nemirenju s odlukom ministra koji ne posustaje u ponašanju ispod svakoga bontona i svake civiliziranosti. No, svi hrvatski građani moraju shvatiti da pitanje ideologiziranoga spolnog odgoja u školi ne smije zasjeniti mnoga druga egzistencijalna pitanja koja su vlasti također dužne rješavati. Nitko dobronamjeran ne može biti ravnodušan ako se ostvare crne prognoze o 400.000 nezaposlenih, jer to može postati tinjajuća bomba koja bi, ako bi eksplodirala, pomela mnogo više toga u Hrvatskoj negoli je to potrebno. Građani moraju prepoznati da je predizborno kadroviranje i neobično koaliranje postalo najvažnija skrb mnogih političara, a neriješeni problemi samo se gomilaju, i znati to već na lokalnim izborima honorirati. Isto tako građani moraju znati da Hrvatsku iz svih sadašnjih kriza mogu izvući isključivo časni, pravedni, pošteni, samozatajni i nadasve sposobni ljudi kojima je doista na srcu dobro Hrvatske i svih njezinih građana prije svih drugih interesa. Hrvatska danas ima takvih ljudi, samo ih treba prepoznati i omogućiti im da bilo kroz koalicije bilo izvan stranaka dođu u priliku ostvariti potreban zaokret.
Foto: Cropix
Izvor: Glas-koncila.hr
