Mijo Kovačić: Nove slike 2005. – 2010.

Galerija Mirko Virius, Tkalčićeva 14, Zagreb
Mijo Kovačić
Nove slike 2005. – 2010.
Od 27. 10. (u 19.00 sati) do 14. 11. 2010.

U 75. godini života i nakon šest desetljeća slikarstva Mijo Kovačić još uvijek slika svoje kapitalne slike. Zanimljivo je kako je Kovačićev sveukupni slikarski opus moguće simbolički sagledati u sedam faza: prva faza 1953.-1960., druga faza 1960.-1964., traće faza 1964.-1970., četvrta faza 1970.-1980., peta faza 1981.-1991., šesta faza 1992.-1999. i sedma faza 2000.-2010. godine. Slike nastale u posljednjih pet godina pripadaju sedmoj fazi i izraz su majstorstva hrvatske naivne umjetnosti 21. stoljeća.

Svakom novom fazom Mijo Kovačić prelazi na novu razinu, poruke se mu uvijek univerzalne, ali kao svaki suvremeni slikar Kovačić brzo i smišljeno reagira a poticaje, odgovarajući porukama koje su odrazi vlastite filozofije života, ali isto tako, odgovaraju na poticaje suvremenog likovnog trenutka. Kompozicijska i koloristička zrelost Mije Kovačića ostvaruju likovnu razinu koja pojam "naivnog" ostavlja isključivo na razini spontanosti pristupa i krajnjoj iskrenosti koja može iznenaditi, uvrijediti, naljutiti, oduševiti i osvojiti. U svakom slučaju, Kovačić ne prihvaća ravnodušnost. Upravo djetinjasta iskrenost Mije Kovačića u suglasju s imaginacijom i spoznajom svijeta je posebna, slijedi umjetnikovu potrebu za spoznajom iskonske čistoće, prirodne ljepote, čuda i misterije, radosti i nedaće života koje na leđima nosi svaki pojedinac.

Draženka Jalšić Ernečić

Mijo Kovačić je rođen 1935. godine u selu Gornja šuma, kraj Molvi, Podravina. Seljak, koji od 1953. slika na staklu, imao je prvu samostalnu izložbu već 1954. u Koprivnici. Kovačić je najneobičnija pojava u hrvatskoj naivi. Počeo je slikati sam, bez ičije pomoći, a kada je čuo da  samo osam kilometara od njega, u selu Hlebine, slika još jedan seljak (Ivan Generalić) otpješačio je do njega i zatražio savjet. Od tada kao lavina,  potpuno neobjašnjivo, krenule su iz njegova ateljea u svijet goleme slike na staklu, velike i do dva metra, s mnoštvom likova, sa zgusnutom i razigranom masom ljudi koji u fantazmagoričnim  atmosferama siromašnoga molvarskoga kraja žive uz rijeku koja poplavljuje i uništava sav njihov trud. Mistični šumski krajolici, zarasli poput prašuma bajkovitim raslinjem i preplavljeni mlakim vodama, puni su žaba, kornjača, zmija, nekih neobičnih ptica i čudnih prikaza koje kradu ptičja jaja, ispiru zlato iz rijeke, love ribu u mrtvicama i obljubljuju žene.

Akademija-Art.hr
26.10.2010.