Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

Ante Jaša: Galerija otok 2000. do 2010., Foto klub Kornat, Kukljica, 2011.

 
Prošlo je pune dvadeset i tri godine od pojave i početka djelovanja galerije Otok u Kukljici. U međuvremenu su mnoge bučno najavljivane kulturne institucije i manifestacije po našim većim kulturnim središtima, obilno pomagane državnim i inim dotacijama, uz voditeljsku, promotivnu i drugu potporu uglednih i priznatih, etabliranih umjetničkih imena, već davno zaboravljene.
 
Galerija Otok u Kukljici, u jednom malom otočkom mjestu bez bilo kakvih drugih kulturnih institucija, pod stalnim vodstvom Ante Jaše, ne samo da je stekla međunarodnu reputaciju svojim izložbama «Otok i more», već nas redovito obdaruje i svojim divot izdanjima, monografskim djelima kakvim se ne mogu podičiti ni galerije u metropoli. Međunarodna izložba fotografije «Otok i more», kao i izložbe fotografija «Otočni fotografi Zadarske županije», a koje su sastavni dio galerije Otok, redovito su popraćene vrhunskim katalozima koji se kasnije tek vještom grafičkom intervencijom preobražavaju u monografska izdanja, dok samostalne izložbe raznih autora, evo, predstavljene su u zasebnom monografskom izdanju pod vrsnim likovnim i grafičkim oblikovanjem prof. Antuna Travirke i pod nakladničkom i uredničkom palicom Ante Ješe. Tako sama činjenica izlaska monografije «Galerija otok 2000.do 2010.» i prije nego li se o njoj kaže riječ zaslužuje svaku pohvalu i potporu.

Kao dvanaesta knjiga biblioteke Vrijeme otoka monografija «Galerija otok 2000 do 2010.», kao što je i iz naslova razvidno, prati samostalne izložbe niza autora, koji su izlagali u ovoj galeriji u Kukljici, u razdoblju od 2000.do 2010.godine, a to su: Dana Kočica, Paula Mandel, Tomislav Marijan Bilosnić, Jadranka Čikić, Jadran Ranj, Karen Carty, Boris Martinović, Marc Anagnostidis, Željko Car, Tihomir Meštrić, Jadranko Vojvodić, Maja Blagdan, Jiri Kočica, Izabela Franov, i konačno Ante Jaša. Zbir je to izložbi slika u tehnici akvarela, ulja, akrila, tempera, kolaža, plakata, skulptura, umjetničke fotografije, s najraznovrsnijom likovnom tematikom i umjetničkom preokupacijom, od amaterskih do visoko profesionalnih, majstorskih ostvarenja i dometa. 

Krenemo li redom, kod Mariborčanke Dane Kočica srest ćemo se s Kukljicom, odnosno njezinim jednostavnim, čistim i mekim akvarelističkim viđenjem ovdašnje mediteranske arhitekture, s njezinim istaknutom kamenom strukturom kao osnovnom slikarskom podlogom na kojoj se vrlo plastički ističu oblici skala, balatura, voltova, škura, sve ono što daje impresivnu i zagonetnu sliku naših starih otočkih mjesta tijekom ljetnih podnevnih žega, kad osim sjena zidova i ne možete nikoga drugoga sresti. Paula Mandel, upravo toliko koliko je mlađa toliko je i modernija slikarica, očito upoznata s aktualnim svjetskim likovnim trendovima, posebice onim na tragu ekspresionističke disproporcionalne anatomske plastike. O Bilosnićevim fotografijama «Simboli Nina», Antun je Travirka, između ostalog napisao: «Svi ti gotovo kubistički interpretirani oblici ninskih građevina, duhoviti detalji pročelja i krovišta, karakteristične ninske batele, mostovi, sve te vizualne inverzije motiva što se zrcale u vodi, sve su to slike mjesta iz svakodnevnice u kojima ima misterije i ponekad melankolije, sve je to gotovo intimistička vizija, decentna i u formi i u koloritu».


S promocije knjige Galerija Otok u Gradskoj lożi u Zadru

Akrilici Jadranke Čikić podređeni su prepoznatljivim motivima otoka, vidikovaca, maslinika, i slično, bremenitim asocijacijama, također, rađeni već viđenim i poznatim izvedbama kojima nije presudno ni osobni način promatranja motiva, ni oblikovanje nove prostorne koncepcije, koliko uvriježena koncepcija prostornog rješavanja. Fotografije Jadrana Ranja naslovljene «Plovidba» predstavljaju niz zanimljivih i atraktivnih detalja broda i njegova života na prekooceanskim putovanjima, snimljenih tako da se iz njih ne bi nikako moglo kazati kako su mornarski životi danas jednolični, i gotovo ubitačno dosadni, već da su kao i ove fotografije puni gesta i akcija, puni ritma i energije. Američka slikarica Karen Carty, koja je dospjela do Kukljice zahvaljujući Barisu Martinoviću, sa svojom sakralnom geometrijom, punom pomalo maljevićevskih aplikacija i apstrakcija križeva, krugova i kvadrata, pravo je otkriće ove monografije. Njezina slikarska pažnja podjednako je posvećena oštrini grafizama u prvome planu kao i bezobličnosti namaza na kojemu se grafizmi nalaze, te ugođaju mističnosti koje ovi sudari tvore. Proslavljeni operni pjevač Boris Martinović, podrijetlom Kukljičanin, pokazao se i zanimljivim likovnim autorom poentilističkoga senzibiliteta i crtačkoga nerva.

Francuski fotograf grčkoga podrijetla, Marc Anagnostidis, svjetski nagrađivani autor s nizom uglednih međunarodnih fotografskih zvanja, inače i najuspješniji fotograf na izložbama Otok i more, u Kukljici se predstavio u prigodi desete obljetnice ovdašnje međunarodne izložbe fotografija. Možda bi najtočnija i najkraća ocjena fotografija ovog autora predstavljenih u monografiji mogla glasiti upravo onako kako ju je zabilježio Ante Jaša: »Osnovna značajka fotografskog opusa kojeg nam je donio Marc Anagnostidis u galeriju Otok je ljepota». Isto bi se moglo kazati i za slijedećeg umjetničkog fotografa, iako dosta mlađeg i manje poznatog, Željka Cara koji je svoju kukljičku izložbu nazvao «Prisutnost svjetla». Careva kreativnost proizlazi iz one spoznaje bez koje nema dobre fotografije, da jedino svjetlost u crnoj komori može ocrtati tajnu snimanog motiva. Slijedeći fotograf predstavljen u monografiji, Kukljičanin, Tihomir Meštrić, sa svojim ciklusom «Otok u fokusu» majstor je odraza nekoga njemu zanimljivog otočkog, zavičajnog detalja, kojega mnogi možda nikad i ne bi zamijetili ukoliko bi ostao nedokumentiran od strane ovog fotografa. Izbor neobičnog kuta snimanja kod Meštrića postaje dominantan, jer se bira upravo takav kut koji ukazuje na onaj detalj ili činjenicu ispod koje se nazire problematizirani motiv.


Vladimir Alavanja prof., Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, Ante Jaša, autor i Duško Kraljev dipl. ing. prilikom predstavljanja

Slijede potom radovi još dvoje podrijetlom Kukljičana, izložba slika Jadranka Vojvodića i izložba plakata i albuma Maje Blagdan. Vojvodić se na gotovo isti način koristi slikajući tehnikom akvarela i ulja naplatnu, on u svoje apstraktne kompozicije crtački naknadno ugrađuje figurativne elemente, a da pri tom ni jedan od elemenata ne preuzima odlučujuću ulogu. Maja Blagdan, cijenjena hrvatska pjevačica, u Kukljici je s pravom izložila sve ono tiskano a što prikazuje njezinu glazbenu produkciju, pokazujući kako njezin čisti i blagi glas prate i naslovnice istog decentnog karaktera. Danas u medijskoj poplavi svega i svačega, ovakva izložba jednostavno upozorava na dobra stara vremena kada su plakatima svoj interes pokazivali najveći likovni majstori, pa su se Majini izlošci s pravom našli i u monografiji.

Slovenski kipar monumentalista Jiri Kočica predstavljen je skulpturama rađenim u kombinacijama mramora, stakla, željeza, voska i drva, dakle u materijalima koje su mnogi već zaboravili. Njegove skulpture nisu lišene anatomskih oznaka i tradicionalnih oblika iako se često svode na totemske stupove i valjke. Moderna plastika Kočice njegove su ikone koje slijede vlastite oblike. Isabell Franov, tematikom je vezana za more i otok, pa njezini akrili na platnu donose motive ribarskih ruku, uljara, ribarskog porta, brodskih prova i crkvenih zvonika, sve to slikano nekom naivnom realističnošću koja konačno može poslužiti i za kakvu etnografsku zbirku.
Slijede potom poglavlja Božićno-novogodišnje izložbe fotografija (German Grbin, Mileni Končurat, i drugi), Međunarodne izložbe fotografije Otok i more (Zvonko Kucelin, Julije Jelaska, itd.), Izložba Otočni fotografi, Izložba fotografija Otočki bataljun HRM, a tu je i popis Izložbenih postava, Popis izložbi, Bibliografija, i konačno prilog O autoru, gdje se uz biografiju Ante Jaše donose i njegove fotografije.

Akademija-Art