Lakuba
Nina Bešlić
beslic.nina@gmail.com
Galerija Stančić, Kneza mislava 11, Zagreb
međunarodna kulturna manifestacija kojom se obilježava
Svjetski dan voda
od 22. 03. do 01. 04. 2011.
Pojam vode vezujemo s idejom života. Iz nje sve nastaje i u nju se sve vraća. Ona stvara i razara. Ona je životni prostor, izvor energije, ona grije, hladi, pere, otapa. Bez nje ne može ni jedno živo biće, bio to čovjek, životinja ili biljka.
Popović
Ona je daleko više od same fizičke supstance. Nema ničeg mekšeg i podatnijeg, a istovremeno tako čvrstog i jakog do vode (Lao Ce). Ona upija i pamti. Ona je naš neodjeljivi dio. Tvori naše tijelo, dio je naše krvi, znoja sline i suza.
Zakrajšek
Život je nastao iz vode. Pojavio se u prostoru praoceana. I fetus se razvija i raste siguran u plodnoj vodi majčine maternice. Voda je veza s našim izvorima. Dio je našeg života i civilizacije. Najrasprostranjenija je materija na Zemlji. Njezino neprekidno kretanje kroz agregatna stanja daje joj živost i jedinstvenost. Otuda i njezina simbolika kao izvora života.
Militransky
Ona je preduvjet kulture. Zbog vode i oko vode rađale su se i umirale civilizacije. Ima moć preoblikovanja svijeta. Kao prirodnu pojavu nalazimo ju kao autohtonu spoznaju u mitologijama svih naroda pa tako i u našem, hrvatskom. U središtu je mnogih religija (sveta voda) i koristi se u različitim ritualima i ceremonijama. Jedinstvena je i bogata njezina simbolika u različitim kulturama i religijama.
Bayu
Voda je stoljećima zastupljena u umjetnosti. U književnosti, glazbi. Kao elementarna činjenica ljudske egzistencije prisutna u likovnoj umjetnosti cijelog svijeta i svih epoha. Izložbom tridesetero autora (točnije trideset i jednog) slavimo snagu i veličinu ove jedinstvene materije.
Šibl
Predstavljene slike odrazi su vremena, obećanje ali i strepnja naspram sveopće destabilizacije, još jedan podsjetnik na ono što čineći vodi činimo sebi samima. One su materijalna uprizorenja njezine ljepote i moći prikazana vjerno, veristički ili pak pojednostavljeno, svedene na znak, do razine osnovnog elementa. Odabrani autori u svojim opusima ili samo za ovu priliku tematiziraju vodu kao prirodni fenomen ili kao važan segment u suživotu s čovjekom.
Michaut
Tematski su najčešće vezane za Jadranski arhipelag, prirodu podmorja ili morske obale gdje u ljepoti mediteranskih veduta ili dječje igre u morskome plićaku osjećamo svu ljepotu i ljubav spram tog beskrajnog plavetnila. Tako vodu vidi Elizabeta Igrec. A veduta našeg Primorja Saše Novaka Petroševskog motiv je zanimljive kolorističke geometrijske igre. Fantazmagorični svijet „podvodnih istraživača“ Karine Sladović njeno je viđenje vode i svjedok opsesije bojom i izražajnim, snažnim crtežom. Motiv podmorja našao je svoje mjesto i u zanimljivom susretu, u slici Tomislava Ostrmana, kao i Sergeja Grinevicha u kojega je čest motiv jata riba doveden do vizualnog simbola, stvorivši njihovim gomilanjem, kako to čini i K. Sladović, dinamičan likovni govor afirmirajući tako snagu života i prirode. Dinamična igra čovjeka i mora motiv je i slike Mate Jurkovića, apstrahirane figuracije, primarne kromatike i geste poteza koji sugerira snagu mora. Transparentnost morske vode u „Svitanje“ inspiracija je Miru Slavici, a impresija ljepotama našega mora našla je mjesto i u nadrealnoj, simboličnoj sceni napućenoj školjkama Genadija Lakobe koji čvrstu povezanost zemlje i vode prikazuje kroz osobni doživljaj hrvatskog morskog pejzaža. Dalmacija je asocijacija na vodu i umjetniku Aleksandru Silvanovichu. Simbolika vode ogleda se u „dalmatinskom doručku“ – ribi i vinu. „Plivač“ slikara Rim Bayu ukazuje na još jedan aspekt vode, a to je njegova vezanost uz rekreaciju i sport. U beskraj vodenog plavetnila uskočio je i „Skakač“ Duška Šibla vračajući nas, gotovo ritualno u materiju našeg nastanka. Tamo se nalazi i akt Zlatka Kauzlarića Atača, rastočen oblik unutar vode koja svoju fluidnost i promjenjivost stanja oblika prenosi i na tijelo. A u prikazu ženskog torza u slici „Život“ ovjekovječio je temu vode i slikar Veaceslav Pascaru. Život na Zemlji nastao je u vodi i iz vode. I danas u toj vodi , u utrobi naše majke nastajemo, razvijamo se i rađamo. „Plodna voda“ Dimitrija Popovića plavi je fluid, naša prvotna kolijevka vezana (crvenom) niti života, ona koja daje, ali i oduzima. Ta razorna snaga i opominjuća moć vode data je u prizoru „Oluja“ slikarice Amire Hadžimejlić. Ona alegorizira složenost globalne krize vode, koja je zapravo kriza Planete prikazana u eksplicitnoj sceni vodene bujice koja odnosi život. Svojim radom „Marina“ Romano Ugussi upozorava na najveću prijetnju, a to je onečišćenje vode. Sliku je komponirao otpadom nađenim na našoj obali. Nekolicina autora inspiraciju je pronašla u motivima kopnenih voda. Snaga i ljepota „Slapa na Kupi“ kao prirodnog fenomena našla je svoje uporište u slikarskom polju bogate strukture Blaženke Tomičić Zvonković te verističkim uradcima Zlatka Valentića i Josipa Jozića. Inspiracija Mostarom i njegovim mostom poslužila je kao motiv u tonski tretiranoj slici Irine Novikove. Mrtvom prirodom cvijeća u vazi apeliraju na važnost vode u životu svih živih bića trojca umjetnika. Željko Lesar sintetizira svoj doživljaj u motivu koji je daleko od doslovnog preslika prirode. To je jednostavna kompozicijska igra komplemenata – plave i žute, vode i svjetlosti. No, Zlatku Kapusti prirodna realnost je povod i inspiracija pa doslovan preslik prirode stoji kao kontrast Lesarovoj identičnoj priči o održavanju života vodom. Na neophodnost vode u toj prvoj karici životnog lanca, u biljnome svijetu ukazuje ljepotom svojih rascvjetalih geranija i slikar William Michaut. Snagu vode kao jedinstvene, vječne materije uprizorili su autori kojima su redukcija izraza i apstraktna forma glavni nositelji likovne priče. Jurgen Militransky reducira vidljivi vodeni svijet kroz treperave površine intenzivnog kolora u kojem aluzivno apstrahiranje otkriva nasljeđe pointilizma, odnosno divizionizma. „Podmorje“ Damira Medvešeka apstraktan je uradak snažnog gibanja kolorističkih silnica primarnih boja koje kroz vlastita kretanja simboliziraju snagu vode. Naznake vodenog pejzaža uočavamo unutar nefigurativnog rastera građenog kratkim, ritmičnim potezima u slici Silvia Arc Popovića. Voda svedena na čisti likovni znak kao jedan od četiriju elemenata konstantno je prisutna u likovnom otkrivanju vlastitog mentalnog pejzaža Krešimira Nikšića. Glavni je motiv istoimenog ciklusa i dio univerzalne priče o uzroku, nastanku i svrsi našeg postojanja, onoj kozmičkoj i kozmogonijskoj. Takovu snagu i osjećaj emanira i „Voda“ Stefanie Puntaroli – obojeno polje prevladavajuća „hladna“ modrila , zračne mase prekrivene vodenim velom. „Voda“ Ivana Golca također je monokromna ploha koju autor aktivira događanjem na površini: razigranim potezom, sugestijom titraja vode ili oblaka. Horizontalni raster „Podne“ Vedrana Šilipetra podražava položaj i kretanje vode u prirodi, a ona i nebo spajaju se, i sve je titraj i boja spojena u liniji horizonta. Kompozicija Leona Zakrajšeka čisto je „zen“ uprizorenje jednostavnog, preciznog poteza dobivenog u dahu. Poteza čistog kao što je i njegov pogled na život i prirodu. Kada bismo takvi mogli biti svi. Jer voda to smo mi.
Sanda Stanaćev Bajzek
Akademija-Art.hr
27.03.2011.
