Melita Sorola-Staničić
Staklena kuća
Posljednjih desetak godina u svom umjetničkom radu bavim se percepcijom i umjetničkom realizacijom fenomena prostor-vremena. Kontinuiranim bilježenjem segmenata vremena („modeliranje vremenom") nastali su radovi koje nazivam „vremenskom skulpturom". Proces nastanka rada, proces bilježenja (da li je to potez kistom i označavane datumom ili fotografiranje u određeno vrijeme) ima meditativni karakter te je sam po sebi dio rada tj. rad se sastoji od procesa i dokumenta.
U takvom načinu rada prihvaćam i koristim sve životne situacije kroz koje mogu izraziti svjesnost o prolaznosti, nastojeći da se zadržim u sadašnjem trenutku. Dozvoljavam da se doživljaji i osobno iskustvo reflektiraju u umjetničkom radu i time postaju „motivi" kroz koje bilježim vrijeme (nebo, zvijezde, cvijetovi, menstrualni ciklus, ples, brodovi…) Motiv je vezan za pejzaž koji je u najširem smislu kozmički, a u najintimnijem osoban i duhovan.
U radu „Staklena kuća" radila sam s temama: kuća-dom (retrospekcija određenog vremenskog perioda provedenog u tom prostoru, selidba) osjećaj gubitka, pitanje identiteta, vezanost za određeni prostor, kidanje vezanosti, svjesnost o prolaznosti, nadilaženje i transformiranje bolnih osjećaja, prisutnost u vremenu sada i ovdje te pristup bezvremenom trenutku.
Rad govori o vezanosti za osobni prostor doma u kojem ostvarujemo potrebu za sigurnošću i pripadanjem, te o stvaranju identiteta kroz identifikaciju s tim prostorom, kao da nas taj prostor određuje. Ali i o kidanju tih veza, okretanju i širenju perspektive te o pokušaju da nađemo dom u sebi, gdje god bili. To iskustvo otvara nove puteve. Transformacija osjećaja gubitka i boli u osjećaj nadrastanja je osnova za stvaranje novog identiteta koji se ne zasnivana na vezanosti.
Melita Sorola-Staničić
Akademija-Art.hr
05.11.2010.
