Medijska kampanja protiv referenduma u Goebbelsovu stilu

zeljka-markic 1

zeljka-markic 1

Nemoguće je ne razmišljati ovih dana o tome u kojoj je mjeri hrvatski narod žrtva masovnih medija – i u kojoj mjeri ti mediji smišljeno utječu na razmišljanja i stavove ljudi koje bi trebali nepristrano i objektivno informirati. Princip bi bio ovaj – ako se pažljivo kontroliraju i filtriraju informacije koje određena osoba prima, toj se osobi namjerno ograničava sposobnost neovisnog i kritičkog razmišljanja

Povijesno gledano, termin medijske propagande – nazovimo je slobodno i masovne hipnoze – novija je pojava vezana uz dvadeseto stoljeće. Tehniku medijske manipulacije prvi je do savršenstva razvio njemački nacistički ministar narodnog prosvjećenja i propagande Joseph Goebbels kojem je pošlo za rukom uvjeriti njemački narod da podržavajući i čineći najstrašnije stvari ustvari služe općem dobru. Gledano s povijesnim i kritičkim odmakom nije do kraja jasno kako mu je to zapravo pošlo za rukom, no jedno je jasno: tehnike manipulacije koje je on koristio postale su svevremenske i u biti su se malo mijenjale do današnjih dana. Zvuči prilično zastrašujuće, no svi smo mi danas žrtve masovnog pranja mozga na globalnoj razini gdje je čovječanstvo izloženo upornom i agresivnom pranju mozga od strane skrivenih elita koje žele da mislite ono što oni žele da mislite. Tako oni u biti postaju istinski gospodari vašeg uma.

Sam termin “pranje mozga” smislio je novinar Edward Hunter 1951. godine upotrijebivši kineski izraz “hsi nao” kako bi opisao proces kojem su bili podvrgnuti zarobljeni američki vojnici u Korejskom ratu. U tom procesu desilo se sljedeće: američki vojnici potpuno su promijenili svoj prvobitni stav o ratu prihvativši ideološku matricu svojeg neprijatelja.

Koncept je prilično moćan, jer se pomoću prokušanih tehnika dovodi do potpunih promjena stavova – osoba u potpunosti napušta svoje prvobitno uvjerenje i priklanja se stavu koji joj se želi nametnuti. Zanimljivo je da ta osoba sve vrijeme sebe smatra neovisnom, racionalnom i nepristranom. Brutalna istina glasila bi – oni kojima je ispran mozak nisu svjesni te činjenice. Smatraju se prosvijetljenima.

Dr. Cynthia Boaz, ekspert za pitanja demokracije i komunikaciju s medijima, tako je izdvojila najuspješnije i najčešće korištene tehnike kojima mediji “preodgajaju” ljude. To su, redom: prodaja panike (zastrašivanje), napad ad hominem (uništavanje vjerodostojnosti osobe koja je nositelj neke ideje tj. predvodnik), izvrtanje istine, preoblikovanje povijesti prema vlastitom nahođenju, žrtveni jarci, nasilništvo, konfuzija, populizam, zasićenje, omalovažavanje obrazovanja, buđenje zajedništva, institucionalna krivnja, itd.

Mislim da je i najnepristranijem promatraču jasno da se u ovom trenutku tako nešto provodi u Hrvatskoj uoči prvog referenduma u povijesti koji su inicirali hrvatski građani. Objektivni promatrač također bi mogao primijetiti primjenu navedenih tehnika u oba suprotstavljena tabora trenutno vrlo polarizirane hrvatske javnosti, no ako ćemo se pozabaviti isključivo medijskom propagandom, jasno je da se ona provodi samo s jedne strane – one protivnika referenduma.

Više je nego jasno da je 90 posto hrvatskih masovnih medija, uključujući i tri najpopularnije televizije, uključeno u kampanju kojoj je cilj “preodgojiti” građane u željenom smjeru. Kampanja nije suptilna i provodi se jednoobrazno: svi masovni mediji bombardiraju javnost s desecima članaka i priloga u službi glasa “protiv”, premijer, svi ministri u Vladi, predsjednik Sabora i predsjednik države zloupotrijebili su svoju političku moć i informirali javnost da će glasati “protiv” onemogućivši biračima donošenje informirane odluke o referendumu i ujedno prekršujući Kodeks dobre prakse za referendum koji je 2007. donijela Venecijanska komisija Vijeća Europe.

Trinaesti studeni ipak će biti dan kad je medijska propaganda u Hrvatskoj dobila sasvim novu konotaciju. Usuđujem se reći da je zloupotreba medijskog prostora i uskraćivanje prava građana na točnu informaciju doživjela svoj vrhunac.

Tog su dana masovni mediji zlorabili gostovanje najistaknutije osobe referendumske inicijative u jednoj emisiji inače ne baš pretjerano popularne TV postaje i iz njezine izjave, citiram od riječi do riječi:

“Najbolja majka, najsnažnija, najodgovornija, najkompetentnija, najnježnija, ne može svom djetetu u potpunosti zamijeniti oca. Niti najbolji otac ne može u potpunosti djetetu zamijeniti najbolju majku. Vaša majka je očito obavila odličan posao s vama (voditeljica je rekla da je njezina majka samohrana), kao što čini jako puno samohranih roditelja. Jako puno samohranih roditelja su dio ove inicijative upravo radi toga što oni razumiju koliko je teško sam podići dijete, upravo zato što oni razumiju koliko im fali, koliko im je teško kad oni sami odgajaju dijete. … Dijete treba i oca i majku i ako društvo može, treba to osigurati. Postoji niz različitih situacija, ali ja bih isto rekla da u situacijama gdje roditelji samohrani podižu svoju djecu, ti roditelji to rade uz jako velike žrtve. Također, uspjeh u odgoju te djece jako ovisi o obitelji, o onima koji su oko njih, djedovi, bake, ujaci, tetke, dakle, u situaciji u kojoj se naruši jedan prirodni odnos, ulazi obitelj, ulazi zajednica koja toj djeci pomaže”

Procijenili su da hrvatskim građanima treba servirati ovo:

zeljka-markic 2

Također, iz konteksta je izvađena rečenica da bi gđa Markić oduzela(!) dijete gej paru i stavila ga u dom. Kao da je to realna situacija koja uopće postoji u stvarnosti. Kontekst, u kojem je gošća u emisiji objasnila kako ovdje nisu bitne njezine želje, ni želje para koji želi posvojiti, već isključivo i jedino dobrobit djeteta kojem država prvenstveno mora biti usmjerena da mu nadoknadi ono što je izgubilo i na što dijete ima pravo – oca i majku – ostao je prešućen i zagubljen u bespućima hrvatskog medijskog prostora.

Krenula sam onako iz znatiželje analizirati koje su tehnike manipulacije upotrijebljene u ovom medijskom manevru i ostala šokirana spoznajom da su upotrijebljene – baš sve. Idemo redom: širenje panike (provlači se bojazan što je sljedeće na redu jednom kad se spozna moć korištenja referenduma a da se pritom ne uzima u obzir činjenica da referendum još nigdje u zemljama u kojima se provodi nije raspisan ni proveden iz razloga koje vide “plašitelji”), napad ad hominem (mislim da o načinu diskreditacije ugleda osobe ne treba posebno pisati), izvrtanje istine (također očigledno samim čitanjem gornjeg citata), preoblikovanje povijesti prema vlastitom nahođenju (ponovno buđenje “klerofašista”), žrtveni jarci (iza svega stoji Crkva i ona je kriva za sve – doduše, nije jasno kako su uspjeli dići na noge 750 000 ljudi kad znamo da samo deset posto lijenih vjernika uopće pohađa nedjeljne mise i prakticira vjeru), nasilništvo (tko je gledao emisiju znat će o čemu pričam, a možemo se sjetiti i proljetnog gostovanja gospođe u emisiji Nedjeljom u 2), konfuzija (jako aktualno trenutno u Hrvatskoj, uzdrma se argument da se izazove zbunjenost – jer je ciljana skupina pučanstvo zabetonirano u vlastitim problemima), populizam (djelovanje na široke mase, u ovom slučaju na emocije koje svi posjedujemo u odnosu na samohrane roditelje i siročad), zasićenje (omiljena Goebbelsova metoda – ponovi laž sto puta i postat će istina – u ovom slučaju tu se stalno ponavlja kako se radi o diskriminaciji, dok se ne spominje da isti takav referendum 2015. očekuje Irsku, i da američke savezne države uredno provode referendume o istospolnim brakovima), omalovažavanje obrazovanja (nigdje se ne spominje da je dotična gospođa doktor medicine, a sve poruge na njezin račun ne mogu i ne želim ovdje iznositi), buđenje zajedništva (ako nisi s nama – tada si neprijatelj – ako si ZA referendum, tada si homofob!), institucionalna krivnja (netko je Dana Browna preozbiljno shvatio i gospođinu pripadnost legalnoj prelaturi Katoličke crkve Opus Dei uzima kao – nešto loše?)… popis se nastavlja, i nastavlja. Tome nema kraja.

Kako se oduprijeti svemu tome? Nitko od nas nije izolirani otok i teško je u 21. stoljeću apstinirati od sredstava javnog priopćavanja. No kako stoji ironična činjenica da nam u doba najveće dostupnosti informaciji istovremeno najjače peru mozak, razvijanje svjesnosti o tome što nam rade i kritičnost i filtriranje informacija kojima nas bombardiraju – nije loš početak. Dakle prvo treba neke stvari osvijestiti, ne povjerovati svemu što nam plasiraju – i naprosto postati istinoljubiviji.

Meni je osobno najbolji savjet jučer dala moja draga prijateljica, kada mi je na moj zgroženi komentar o medijskom silovanju kojem smo izloženi i bojazni kako će ta cijela priča završiti kad se odvija u tolikoj nepravdi, rekla: Ostani mirna. Ima pilota u avionu.

Uvodna foto: Screenshot YouTube, Nikolina Nakić/Bitno.net