Medicinska etika: neizostavna karika cjeloživotnog procesa etičke izgradnje liječnika

U srijedu 28. 11. 2012. u prostorijama HKLD-a, u Dvorani Margarita Peraica, Dekan Medicinskog  fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC Zagreb, akademik Davor Miličić održao je predavanje pod naslovom „Etički izazovi medicine danas“ pred velikim auditorijem.
Zahtjevnu temu i sve ono što ona danas predstavlja započeo je zanimljivom i intrigantnom upitnom rečenicom:  Da li smijemo sve što možemo?, kao i spoznajom oca bioetike, kancerologa, Van Rensselaer Poterra II: „Opasno je ono znanje koje se akumulira brže no što ga mudrost može savladati“.

Definirajući pojmove moral (ćudoređe) kao skup pravila nekog društva o sadržaju i načinu međusobnih odnosa ljudi i ljudskih zajednica, autonomni moral – zasnovan na načelima uma i mišljenja, heteronomni moral koji je izvan čovjeka npr. iz Božje objave odnosno kao društvenu pozitivnu  praksu odnosa čovjeka s ljudima, društvom i samim sobom, stvarima, materijalnim dobrima, prirodom te etiku kao znanstveno/filozofsku  disciplinu koja se bavi proučavanjem morala, uveo nas je akademik u promišljanje o važnosti postojanja i ukazivanja na nužnost etičkog djelovanja u svim porama društva a poglavito u medicini gdje medicinska etika mora biti temeljna i neupitna  sastavnica curriculuma Medicinskih fakulteta kroz kolegij „Medicinska etika“.

Kroz temelj medicinskog djelovanja koji se ogleda kroz:  očuvanje nepovredivosti ljudskog života, produljenje ljudskog života, kakvoću življenja i dostojanstvo čovjeka te činjenicu da liječnik liječi bolesnika i pod cijenu vlastita života (Hipokratova prisega) vidljivo je koliko je etičkih momenata u spomenutim odrednicama. Sukladno tome, Akademik Miličić, kao Dekan Medicinskog Fakulteta u Zagrebu upoznao nas je i podsjetio da je medicinska etika sastavnica brojnih kolegija od prve do šeste godine studija medicine: Uvod u medicinu, Socijalna medicina, Medicinska psihologija, Sudska medicina, Etički praktikum: pretklinika i klinika,  Etička interakcija studenta i nastavnika te Medicinska etika.

Akademik Miličić ukazao je na vrlo važan element u provedbi edukacije iz medicinske etike koji se odnosi na interdisciplinaran pristup istom. Naime, možemo poštovati  interdisciplinarnost no pri tome ne smijemo zaboraviti da u medicinskoj praksi samo liječnici mogu imati praktično iskustvo etičkih dilema i etičku odgovornost za rješenja njihovog izbora (G. Roth) jer ostale struke nemaju potreban edukacijski kredibilitet kao ni potreban individualni moralni integritet liječnika.

Svima nam je znano da je povijest učiteljica života stoga je Akademik Miličić podsjetio na brojna imena i dokumente iz povijesti koji su gotovo pred tisuće i tisuće godina tretirali etiku kao nukleus ljudskoj djelovanja i opstojnosti. Primjerice: Hamurabijev zakonik koji je ukazivao i obvezivao na liječničku odgovornost, Egipatski papirusi, Hipokratova prisega i njegova individualna etika, Platon i njegova etatistička etika te Aristotelova etika kao etika dobrog ukusa odnosno zajedništva moralnog i lijepog do novije Ženevske konvencije koja je modernizirana verzija Hipokratove prisege. Posebno treba naglasiti imena Thomasa Percivala engleskog liječnika koji je autor knjige „Code of Medical Ethics“  – prvog Kodeksa o medicinskoj etici te Jeremy Benthama zaslužnog za razvoj utilitarizma, uvodeći koncepciju psihološkog hedonizma, koncepciju etičkog hedonizma i koncepciju o nagrađivanju.

Pristupajući rješavanju problematike etičkih izazova medicine danas u curriculumima Medicinskih fakulteta obrađuje se iscrpan broj tema iz medicinske etike kao što su: abortus, liječnička tajna, eutanazija, potpomognuta oplodnja, neuroetika, fetus kao pacijent, transplantacija i donacija organa, genetsko inžinjerstvo, kloniranje, laboratorijske životinje, palijativna medicina: palijativna skrb i hospicijski pokret, mobbing u medicini, liječničke greške, znanstvena odgovornost, informirana suglasnost (informed consent), povjerljivost liječničke dokumentacije, privatnost (fizička, informativna i  privatnost odlučivanja), korupcija i mito i brojne druge.

Akademik Miličić, kao  znanstvenik i liječnik naglasio je da u današnjoj  medicini postoje brojne etičke dvojbe od kojih su najčešće zastupljene one koje se odnose na:  autonomiju i integritet bolesnika, moralni integritet liječnika, priziv savjesti, liječničku tajnu, eugeniku, definiciju ljudskoga bića, potpomognuto samoubojstvo i eutanaziju.

Predavanje je završeno lijepom rečenicom Thomasa Moora  koju je Akademik Miličić za zaključne riječi lijepo povezao u kontekstu rješenja za etičke izazove suvremene medicine, a  koja kaže da „Svoju savjest držimo kao malo vode na dlanu. Raširimo li prste, ona će otići u nepovrat“.

Gromoglasnim pljeskom i aktivnom diskusijom i komentarima završeno je predavanje koje je neupitno ostavilo snažan dojam na auditorij, probudilo brojna promišljanja i zasigurno potvrdilo činjenicu da je medicinska etika neizostavna karika cjeloživotnog procesa etičke izgradnje liječnika.