Meandermedia predstavlja romane Borisa Viana

 

 

 

Novi roman u ponudi je CRVENA TRAVA, a Vianova se originalnost u ovome djelu očituje u upisivanju egzistencijalne krize u okvire fantastike. U predgovoru Gilberta Pestureaua (Boris Vian: OEuvres complètes, IV, Fayard, 2000) piše i ovo: – Umjesto golemih ljestava, koje u mitovima čovjeku omogućuju pristup božanskome svijetu, Wolfov je stroj čudesan instrument povratka u sebe. Predočavanje intimnih sjećanja, drame osobnih kriza, parodirana psihoanaliza, putovanje kroz vrijeme i u onostranost, fantastični svijet Kvadrata, onirični ili anamnestički unutarnji svijet — upravo na toj se mješavini nadahnuća temelji sva novina Crvene trave, romana koji povezuje satiru i psihologiju, nudeći se kao tjeskobno, ali i humoristično samopreispitivanje. /…/ Pritom ironično namiguje klasicima, od La Fontainea do Hugoa, preko de Musseta, a posebno snažno romanom odjekuje cijela kultura fantastičnog pisanja. Vian tako odmjerava snage s Lewisom Carrollom, a prisjeća se i dvaju romana H. G. Wellsa, Rat svjetova i Vremenski stroj. –  

U romanu SRCODER (izd. 2008.) zatječemo sve Vianu drage teme: žudnju za slobodom, veliku osjetljivost prema patnji, pobunu protiv zla i okrutnosti itd. Vian izgrađuje čitav jedan usporeni svijet koji nam je istodobno blizak i stran, te poetičnošću, ironijom, satirom i jezičnom ludičnošću u romanu upire u rane besmisla i gorčine, preferirajući mnogostrukost otvorenih pitanja pred jednostavnošću konačnih odgovora.

O ovome Vianovom romanu Višnja Machiedo piše i ovo: – Srcoder se ubraja među najorginalnije romane druge polovine 20. stoljeća na temu paranoično-mistične majčinske skrbi za djecu koja egoističnoj zaslijepljenosti i okrutnosti pariraju svojim bajkovitim djetinjim svijetom, dok se na drugom naracijskom kolosijeku odvija satirička predstava psihoanalitičke terapije. –  

Polemike je bilo i oko romana SVI MRTVI ISTE SU BOJE (izd. 2009.), pa je kometar bio ovakav: – I eto ih gdje se obrušavaju na knjigu drvljem i kamenjem: vulgarna je, prostačka, razvratna i sve u tom stilu! A to nije do Sullivana, jer ju je preveo Vian! l ne pripada općoj struji! A ni posebnoj! Osim toga ondje muškarci spavaju sa ženama i uživaju u tome, a pritom nema ni pedera ni lezbijki! To je odvratno! Kakav povratak barbarstvu, katastrofa bez premca, petparačka podvala mistifikatorskog očajnika, und so weiter!

I nastavljaju oni tako, govore o svemu i svačemu, osim, dakako, o knjizi. Te Vian plagijator, te Vian ubojica, pornograf, bijedni nesposobnjaković, impotentni nesretnik, a istodobno i razvratni Prijap, Jean Legrand u malom, izrod najgore vrste, i zato nestani bestraga, svinjo debela, raskrinkali smo te. O samoj priči, o onih dvjesto otisnutih stranica, ni riječi. I nije to karakteristično samo za ovu knjigu. Opća je to pojava, koja se danas naziva književnom kritikom. Prilično zbunjujuće. –

Donosimo nekoliko detalja iz biobibliografije Borisa Viana: Rodio se 10. ožujka 1920. u Ville-d´Avrayu, nedaleko od Pariza. Iako po struci inženjer, strastveno se zanimao za književnost i glazbu, osobito jazz (svirao je trubu u pariškim klubovima, pisao članke o jazzu, kao i šansone). U okviru Sartreova časopisa Les Temps modernes ispisivao je Kroniku lažljivca. Prvi tekst, novela Mravi (Les fourmis), objavljen mu je 1945. godine. Stvaralački identitet udvostručio je pseudonimom Vernon Sullivan (Vian se potpisivao kao prevodilac tog “američkog pisca”), pod čijim imenom je 1946. godine objavio roman Pljuvat ću po vašim grobovima (J´irai cracher sur vos tombes), koji je zbog obilja nasilnih i presmionih seksualnih prizora ubrzo zabranjen, pa je autoru priskrbio skandal i dugotrajan sudski proces, baš kao i sljedeći “Sullivanov” roman Svi mrtvi iste su boje (Les morts ont tous la meme peau). Među Vianova najpoznatija djela svakako se ubrajaju Pjena dana (L´Ecume des jours) i Jesen u Pekingu (L´Automne a Pekin), oba iz 1947. godine, dok je kritika posve zanemarila roman Crvena trava (L´Herbe rouge) objavljen 1950. Vian je pisao i kazališne komade, opere, scenarije i pjesme, a zbog neimaštine se početkom `50-ih godina doista počeo baviti prevođenjem. Posljednji roman, Srcoder (L´Arrache-coeur), objavljen je 1953. Vian je umro od srčanih tegoba 23. lipnja 1959.

Nives Gajdobranski

Akademija-Art