Nepristojno je od predsjednika što je dao prednost Veljku Džakuli koji se s oružjem u ruci borio protiv hrvatske države. Druženje s njime očito je Josipoviću draže od Pupovčeva koljiva
Još otkako je, prije gotovo desetljeća, Ivo Sanader o pravoslavnom Božiću izgovorio povijesno: "Mir Božji, Hristos se rodi" i žličicom zagrabio koljivo, blagdanski prijem Srpskog narodnog vijeća društveni je događaj koji obilježava početak svake godine. Sanaderova čestitka jedan je od rijetkih povijesnih krajputaša, neuništivih kamenčuga, koji obilježavaju civilizacijske iskorake ove zemlje. Ivica Račan tu čestitku nije imao hrabrosti izgovoriti ni medenim se žitom osladiti. Opozicijski Sanader bi mu prvi skočio za vrat, no kad je došao na vlast, napravio je što je trebalo. Usprkos svemu što je poslije napravio, tu mu čestitku treba uzeti za olakšavajuću okolnost. Vrijedna je barem godine zatvora manje.
Svatko tko nešto znači u hrvatskom društvu i politici u svom poštanskom sandučiću pronađe pozivnicu za druženje. Odazvati se na taj poziv postalo je znak prepoznavanja pristojnih ljudi koji cijene manjine u Hrvatskoj. Međutim, ovogodišnje druženje netko je izbjegao. Ivo nije došao. Ne Ivo Sanader, on je opravdano odsutan, nego Ivo Josipović, Predsjednik Republike Hrvatske. Don Ivo, kako ga od milja nazivaju u glazbeničkim krugovima – ne zbog nevinog svećeničkog izgleda nego zbog sklonosti kumovskim kombinacijama, nije se odazvao pozivu Srpskog narodnog vijeća s čijim čelnikom Miloradom Pupovcem od ljeta ratuje. Uputio je, doduše, predsjednik čestitku i pravoslavnim vjernicima te srpsko pravoslavnom mitropolitu zagrebačko-ljubljanskom i cijele Italije Jovanu Pavloviću. Kod Milorada Pupovca se, pak, nije pojavio. Čelniku SNV-a svašta se može prigovoriti. Pupovac već godinama kontrolira sav novac koji država izdvaja za pripadnike srpske manjine. Ima i svoje poluprivatno glasilo u kojemu je nekoliko puta, i s pravom i bez veze, odstrijeljen i sam Josipović. No, još uvijek je legalni predstavnik srpske zajednice. Legitimitet mu, doduše, ruši sve manji odaziv Srba na izbore u manjinskoj izbornoj jedinici (o tome sam već na ovome istome mjestu pisao prije 14 dana) i raskol unutar zajednice. Do sljedećih izbora, ipak, kao predstavnika te zajednice treba ga poštivati. Zlo čini Josipović kada koristi raskol unutar manjinske zajednice i druži se samo sa "svojim Srbima" dok one druge izbjega va. Slično je činio i njegov prethodnik Stjepan Mesić koji se družio sa "svojim Židovima" okupljenima oko oca i sina Goldsteina te rabina Kotela Da Dona, dok je zajednicu židovskih općina, koja okuplja većinu Židova u Hrvatskoj pod vodstvom Ognjena Krausa, potpuno izbjegavao. Mesić se tada odlučio za manjinu unutar manjine. Isto sada čini i Josipović, ali njegov postupak je još problematičniji. Poruka njegova nedolaska na prijem SNVa još je jasnija i okrutnija kada se u obzir uzme da se prije samo nekoliko dana družio s Pupovčevim zakletim neprijateljem Veljkom Džakulom. S njime se predsjednik družio i za proslave Oluje proteklog kolovoza. Nije problem u tome što je Džakula Pupovčev protivnik, problem je što je Džakula s oružjem u ruci bio protivnik i hrvatske države, a bio je i predsjednik SDS-a za područje zapadne Slavonije, intenzivno se družio s ratnim zločincem Milom Martićem i bio dužnosnik u njegovoj vlasti. Otada je prošlo dosta vremena i može mu se vjerovati da više ne bi ratovao, ali nepristojno je od predsjednika što mu je dao prednost pred Miloradom Pupovcem. Naročito u božićno vrijeme, vrijeme praštanja. Josipović, očito, Pupovcu ne može oprostiti što su ga njegove novine razvlačile u aferi ZAMP. Štoviše, nakon tog sukoba za predsjednika je sastavljen dosje s Pupovčevim imenom, odeblji, kažu svjedoci, koji samo čeka pogodan trenutak za otvaranje. Bit će to don Ivin poljubac u čelo Milorada Pupovca.
Foto: VL
Izvor: 21stoljece.hr
Izvor: 21stoljece.hr
