Matko Trebotić – Mediteranski zapisi

U Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 7. prosinca otvorena je izložba slikara Matka Trebotića pod nazivom „Mediteranski zapisi“. Izložbu je otvorio akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU-a.

Trebotićeve nove slike čudesni su pejzaži viđeni okom usamljena letača. U njima su jadranski otoci okupani svjetlošću nakon ljetne bujice. Apstraktne kompozicije u kojima živi još poneki znak i živ dinamičan crtež olovkom, gusto tkivo vertikala nastalih procurjevanjem tekućina i boja. Plod htijenja i slučajnosti istovremeno. U tom se procesu prožimanja akvarela i ulja, ugljena i pastela, slikar otvara i vjeruje svom čulu, izgara i sanja. Riječi i slike  potopljene su  do samog ruba čitljivosti. Forme nastaju iz  boje, mrlje, kaplje i gestualnog poteza kistom. U toj ekspresivnoj uzbudljivoj bujici boje i oblika prisutno je samopouzdanje, mjera i šarm. Prisutan je minuciozan, jasan i čitljiv potpis Matka Trebotića, fino ispisan, jedva uočljiv znak. 

M. Trebotić, Z. Kusić

Trebotićev crtež nije počelo, nije ideja za realizaciju slikarskoga djela, on nije potka, iako ga naslućujemo u potki slike. Crtež živi u epidermi slike i dominira njezinom površinom, govori više o intimnome životu umjetnika, o iskri njegova bića, od bilo koje slikarske kompozicije. Životni  puls umjetnika vibrira  u slikarskom tkivu. Plod je to i dubokih impresija koje se trajno roje i množe u psihi i brzo poput misli smiraj nalaze u polju slikarskoga kadra.

Iz teksta Slavice Marković, autorice koncepcije izložbe, postava i predgovora.

A. Sorić, A. Žužul, I. Zidić

Pamćenje zavičaja, čitanje arhetipova, mjere ravnodnevnice, mjere koraka i lakta; bokopis i tloris starohrvatske crkvice koja u ranom srednjem vijeku sabire duhovno i nacionalno iskustvo, sve je to skriveno negdje u novoj, prosvijetljenoj Trebotićevoj slici, ali u fokusu je ideogram na podlozi od svjetlosti, u fokusu je postupak apstrahiranja. Svakim platnom na aktualnoj izložbi podastire ritam ideograma uvijek nalazeći uporišta u suvremenoj umjetnosti, u takozvanom lirskom ekspresionizmu.

Akademik Boris Magaš

Tako je došao do definicije vlastitog crtačkoga znaka, znaka koji levitirajući prolazi kroz svojevrsne transparencije. Znak nije ni tlocrt, nije ni slovo, nije kopija biljega u kamenu to je Trebotićev ideogram koji sve to sabire. Sabire u slojevitim slikama, zastrtim jednim, drugim, trećim slojem. Kroz njih doslovce, iz sfere u sferu, vidimo duhovnu podlogu, virtualni temelj – u svjetlosti. Preslojavaju se znakovi i zbrajaju značenja. Davno otvorena vrata krajolika ostala su otvorena za duhovna (i duhovita) preklapanja tlocrta i pismena, fragmenata kamena s lišajem i grafizmom glagoljice.

Iz teksta Lilijane Domić.

Prof.dr. Predrag Matvejević

Igor Zidić, Matko Trebotić sa suprugama

V. žmegač i M. Trebotić

Akademija-Art.hr
10.12.2011.