Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb
Mate Celestin Medović
Retrospektiva
od 01. 12. 2011. do 12. 02. 2012.
U galeriji Klovićevi dvori, u Zagrebu, 1. prosinca 2011. godine otvarena je retrospektivna izložbu slikara Mate Celestina Medovića (Kuna na Pelješcu, 1857. – Sarajevo, 1920.).
Potaknuti iznimnim interesom prošlogodišnjega predstavljanja slikarskoga opusa Vlahe Bukovca u veljači 2010. godine, što ga je nakon izložbe u Haagu, mogla vidjeti i publika Galerije Klovićevi dvori, ove smo se godine odlučili za izložbu slikara, koji je na jednak način obilježio hrvatsku modernu likovnu umjetnost u razdoblju njezina rađanja.
Iako je Medovićev doprinos našoj umjetnosti nezaobilazna karika u predstavljanju njezina kontinuiteta na putu prema modernitetu, a njegovi su pejzaži i marine kulminacijske točke domaće likovne produkcije prve polovine 20. stoljeća, cjelovita prezentacija i izložbena sinteza Medovićeva opusa izostale su. Nakon prethodnih retrospektivnih izlaganja Medovićeva opusa (posljednje retrospektive održane su davne 1958. u Umjetničkom paviljonu i već poodmakle 1990. u Muzeju za umjetnost i obrt) izložba u Galeriji Klovićevi dvori biti će najcjelovitije predstavljanje slikareva umjetničkog djelovanja, kroz sve tematske slojeve od najranijih radova još za vrijeme formiranja u Italiji i Njemačkoj, pa sve do posljednjih djela nastalih u osami, na rodnome Pelješcu.
Nasuprot duhovnosti koja emanira iz svetačkih slika Medovića, koji je i sam bio redovnik, njegovi portreti žena zrače rafiniranom senzualnošću prevladavajućeg simbolizma i secesije. Prolaznost kao vječna tema raskošnih mrtvih priroda, što podastiru bogatstvo mediteranske trpeze, također je bogato zastupljena na izložbi, koja osim umjetničkih djela sadrži i arhivsku dokumentaciju, do sad neizlaganu i dragocjenu, jer je većina spaljena u ratnim vihorom opustošenome pelješkom kraju.
Kruna su izložbe Medovićeva monumentalna djela, što ih je radio prema narudžbi tadašnjeg ministra bogoštovlja i nastave Izidora Kršnjavoga za Zlatnu dvoranu Palače odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici 10, u Zagrebu. Ta su najpoznatija djela povijesnog slikarstva na prijelazu stoljeća inkorporirana u historicističko tijelo palače, te su posebno za ovu prigodu izmještena iz ambijentalnoga interijera i dopremljena u našu Galeriju. Četiri spomenute Medovićeve slike s temama ključnih epizoda hrvatske prošlosti raskošne su inscenacije koje odražavaju Medovićevo nesvakidašnje slikarsko majstorstvo svrstavajući ga uz bok europskim velemajstorima slikarskoga historicizma i secesije. Za potrebe izložbe iz stalnog je postava Moderne galerije izmještena i višestruko nagrađivana historijska kompozicija – slavni „Bakanal“, dok je iz Muzeja lijepih umjetnosti u Budimpešti posuđena kompozicija monumentalnih dimenzija „Srijemski mučenici“ što se do nedavno smatrala izgubljenom, a jedan je od najljepših primjera hrvatskoga slikarstva 19. stoljeća.
Takve, ali i mnoge druge „privilegije“ pripremili smo za Medovićevu postavku koja će osim štafelajnoga slikarstva podastrijeti i krhke skice te krokije i studijske crteže što će nas uživjeti u proces nastanka monumentalnih historijskih djela, za čije se slikanje Medović specijalizirao na dugotrajnome putu, koji ga je od studija u Firenzi i Rimu preko Münchena, u kojem je i zaokružio svoje školovanje, vodio ka vodećoj ulozi unutar bogatog likovnoga života Hrvatske prošloga stoljeća. Kako se radi o jednom od najznačajnijih opusa našega slikarstva smatramo da ga je potrebno redovito izlagati, ne bi li njime oplemenili nove generacije, ali i potaknuli nova čitanja, identificirali neka do sad zaboravljena ili zagubljena djela, čime bismo u konačnici pridonijeli boljem i cjelovitijem poznavanju ovoga opusa i uvrstili ga u širi europski kontekst slikarstva moderne. Njegovi su, naime, europski suvremenici i stilski srodnici već odavna etablirani na svjetskoj izložbenoj sceni, a njihova su djela, postižući na tržištu zavidne cijene, uvrštena na zasluženo visoko mjesto unutar korpusa umjetnosti Moderne. Na isti način, pravednu valorizaciju i kontekstualizaciju unutar europskoga kulturnoga kruga zaslužuju i Medovićeva djela. Kao baštinici te umjetnosti imamo pravo uživati u njihovoj ljepoti, ali i dužnost objelodaniti njihovu kvalitetu novim generacijama, te proširiti granice njegova prepoznavanja i izvan Hrvatske, jer nakon Zagreba, izložba bi trebala krenuti i dalje, put Dubrovnika, a možda i put svijeta.
Umjetnine su posuđene iz mnogobrojnih javnih ustanova, samostana i crkava kao i iz velikog broja privatnih zbirki, a sama je retrospektivna izložba opsežan pothvat, autorski vođen od najboljega poznavatelja povijesno-umjetničkih prilika 19. i 20. stoljeća u Hrvatskoj, profesora Igora Zidića, autora brojnih izložbenih uspješnica, te pisca najljepših redaka zapisanih o hrvatskoj slikarskoj baštini. Autorskim izborom, ali i interpretacijom u tekstu kataloga učinjeno je prijeko potrebno repozicioniranje Medovićeva slikarstva unutar korpusa domaće likovne umjetnosti 19. i 20. stoljeća, svrstavajući njegov opus ne samo kao velebnu završnicu 19. stoljeća, već i kao inovativnu dionicu nastupajućeg 20. stoljeća. Autor je autoritarno i meritorno ukazao na bitne i do sad neuočene stilske i metijerske vrijednosti Medovićevih krajolika nastalih nakon 1900., koji su ujedno i najljepše dionice pejzažnog slikarstva prve polovine 20. stoljeća. Slikarstvo Mate Celestina Medovića, posebice, promatramo li tematsku cjelinu krajolika, nezaobilazna je karika u proučavanju i identifikaciji hrvatskih doprinosa impresionizmu, divizionizmu, ali i simbolizmu, pa ga kroz prizmu stilskog pluralizma unutar Moderne treba i promatrati kao inovatora, upravo u spomenutom segmentu, tj. rodonačelnika modernoga hrvatskog pejzažnog slikarstva. Bogato ilustriran katalog, s posebno za prigodu ove izložbe fotografiranim djelima i tekstom spomenutoga autora svjedočit će o našem pregnuću i nakon što izložba završi.
