Marušić, Letica, Sesardić, Camenker, Stojić… – Homoseksualni brak, pobjeda političke korektnosti i loših argumenata

Uglednici, znanstvenici, intelektualci, svećenici – Matko Marušić, Slaven Letica, Neven Sesardić, Brian Camenker, Damir Stojić…  Zašto je oduprijeti se pritisku "političke korektnosti" i pristupiti raspravi otvorenijeg duha važnije nego do sada

Sažetak: Mnogi zapadni intelektualci, posebno oni u humanističkim i društvenim znanostima, smatraju da je lako pokazati kako je kontinuirano i masovno protivljenje homoseksualnom braku racionalno neodrživo te da je ono puki rezultat predrasude ili vjerskog fanatizma. Međutim, pažljivija analiza nekih od tih naširoko prihvaćenih argumenata protiv konzervativnog stajališta otkriva da su ti argumenti zapravo zasnovani na logičkim pogreškama i na ozbiljnom iskrivljavanju konzervativne kritike homoseksualnog braka. Zaključak je da bi se filozofitrebali oduprijeti pritisku političke korektnosti i da bi trebali pristupiti ovoj raspravi otvorenijeg duha nego do sada.
Pogledajte kompletan članak!

 

Svatko tko misli da je legalizacija istospolnih „brakova“ samo bezopasna ekscentričnost koja ne bi trebala imati nikakvog utjecaja na ostale ljude, trebao bi pogledati što je takva legalizacija značila za američku saveznu državu Massachusetts od 2004. godine na ovamo. Legalizacija istospolnih brakova postala je sredstvo prisile za prihvaćanje homoseksualnosti kao normalne pojave za svakog, a posljedice toga odrazile su se na gotovo sve sfere društvenog i javnog života, s neprestano novim, sve radikalnijijum zahtijevima. Ono što se dogodilo u zadnjih nekoliko godina zaista je zastrašujuće.
Pogledajte kompletan članak na 10 stranica!

 

Na čelu potpisnika je i prof.dr.sc. Matko Marušić. Iako je većini poznat zbog svog dosadašnjeg rada, ipak izdavjamo životopis iz Wikipedije:
Matko Marušić (Split, 4. studenoga 1946.) je profesor na Medicinskom fakultetu i hrvatski književnik . Rođen je u Splitu, u obitelji doseljenika iz Zagore, iz Radobilje. Svoje djetinjstvo je proveo u starom, težačkom dijelu Splita, Lučcu. Svoje je djetinjstvo opisao u knjizi “Snijeg u Splitu”, koju je posvetio svom najstarijem sinu Berislavu. Završio je Medicinski fakultet. Svoju drugu književnu knjigu, “Plaču li anđeli?” je posvetio svom sinu Stjepanu Ljudevitu. U toj je knjizi opisaivao strahote Domovinskog rata i opisivao ljude koji su se borili protiv zlog i nadmoćnijeg neprijatelja, a ti dobri ljudi su na kraju pobjedili. Pošto je knjige pisao za svoju djecu, napisao je i knjigu “Škola plivanja”, za svoju najmlađu kćer Mariju Franku. U toj knjizi opisuje Marijino odrastanje, pripovjedajući nevino i s roditeljskom ljubavlju. Kao profesor na Medicinskom fakultetu, napisao je i mnoge radove o medicini.
Uz njegov potpis dobro je znati i za nekoliko od cijelog niza poruka koje je on slao svojim prijateljima.

Kad pročitate gornje rečenice o njegovom književnom radu jasno će vam biti otkud tolika njegova ogromna briga i za svu hrvatsku djecu odnosno općenito biga za Dijete.

Trebat će, jer pritisci nikad ne će prestati.

Prof.dr.sc. Slaven Letica objavio je vrlo kvalitetan esej o pozadini uvođenja spolnoga odgoja u obliku kakav je, na koji način i od kakvih auktora uveden u RH, kao "topničkoj pripremi" za prihvaćanje pedofilije kao normalne sklonosti i sasvim prihvatljive spolne opredijeljenosti! Danas još nevjerojatno i zastrašujuće, ali već sutra…?!
Pročitajte esej!

 

 

Brongersma/Bullough/Haeberele-Štulhofer-Hodžić-Jovanović-KURIKULUM (v. poveznicu dolje): Između ostalog, kurikulum predviđa da se u TREĆEM RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE djeca dodiruju i onda procjenjuju koji im je dodir ugodan a koji neugodan, u četvrtom im se kroz vježbu relativizira spol… itd.

 

 

Čovjeka je strah čitati. To nas čeka.

Podvučeno je označio prof. M. Marušić
Intervju vodila: Ines Grbić

Dok dio hrvatske javnosti slavodobitno navodi kako je Zdravstveni odgoj sadržajem na koji su upućeni brojni prigovori uveden u škole, papa Benedikt XVI. i među svojim posljednjim istupima, u obraćanju sudionicima skupštine Papinskog vijeća Cor unum u Vatikanu, upozorava na navodni humanizam tobožnjeg napretka i potrebu obrane neotuđivog dostojanstva svake osobe. Nakon idolatrija nacije, rase i društvene klase, na scenu stupa mogućnost slobodnog odabira roda, neovisno o spolnoj datosti osobe.

O aktualnim pitanjima tim je povodom Laudatova suradnica Ines Grbić razgovarala s mr. don Damirom Stojićem za vrijeme njegova boravka u Zadru, kad je predavao na tribinama o spolnom odgoju.

Budući da je predmet ‘Zdravstveni odgoj’ u škole uveden, koji je smisao Vaših daljnjih susreta sa zainteresiranima na tribinama na kojima informirate o sadržaju istog?

Mr. Stojić: Ima smisla jer je to što mi govorimo istina. Govoriti istinu uvijek ima smisla! Zemaljski gledano, netko će reći: Što sad, predmet je uveden, nema smisla. No, mi drugačije gledamo, ja živim po načelu ‘Kako na nebu, tako i na zemlji’. Zato, ja nikad neću prestati govoriti. Jest, uveden je, Vlada nema namjeru popustiti, ali nemamo ni mi namjeru popustiti u našem nastojanju. Živimo u demokratskom društvu. Prije pedeset godina, dobio bih metak u čelo za ovo. Potomci te iste ideologije ne mogu dati više metak ili zatvorsku kaznu za protunarodno i proturevolucionarno djelovanje, nego nas pokušavaju diskredirati na druge načine. Ali zapravo nemaju argumente. I uopće ne mogu dati odgovor na naše ozbiljne prigovore tom programu. Nadam se da hrvatska javnost to primjeti. Kad nemaju argumente, samo kažu ‘To je srednji vijek, ne želimo vratiti natrag kotač vremena, oni lažu’. Pa neka gospoda odgovore na neke ozbiljne prigovore. Ne na ono što Crkva govori. Nego na ono što roditelji govore. Roditelji su zgroženi, nemaju glasa, ministar ne želi razgovarati s roditeljima. Ponaša se vrlo diktatorski, totalitarno. Meni ga je žao, molim se za njega. Ali, mi nikad nećemo prestati govoriti istinu. Napadi su na Crkvu jer smo ih prozreli. Znanost je na našoj strani. Čut ćete laž da je tako u Europi. U svim zemljama gdje se primjenjivao takav Kurikulum rezultati su katastrofalni. Engleska je uvela takav spolni odgoj prije 20 godina i sad ima najveći broj spolno-prenosivih bolesti i maloljetničkih trudnoća, 200 000 pobačaja godišnje. U programu stoji da nije štetno masturbirati fiziološki. Sad kažu, ‘Nismo rekli da je to dobro, samo kažemo da nije štetno’. U Kanadi su to lagano podgrijavali, i sad su prekuhali. U Hrvatskoj su bili tako nadobudni da su mislili, Hrvati su tupavi, ništa ne razumiju, roditelji su ekonomski propali. Sastavili su Kurikulum, okvirni program, a on se puni s planom za koji je Ministarstvo ponudilo preporučenu literaturu koja je gnjusna. Mi smo je proučavali, to je strašno. Kurikulum kaže da spolni organ nema veze s identitetom osobe. Rod je ono što ja mislim da jesam i o tome mogu odlučiti kako mi se prohtje.

Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović kaže da su otvoreni za promjene u eksperimentalnoj fazi.

Mr. Stojić: On to sad mora govoriti, kad smo mi razotkrili što se krije u tome, ali od početka to nije bilo eksperimentalno, nego, nešto se uvodi. Naime, oni nisu računali da će netko kupiti svu literaturu, što smo mi učinili. Ja sam takav tip, moja ekipa. Mi smo kupili svu literaturu, sve smo pogledali, proučili i mi smo razotkrili. Sad imaju apsurdne izjave, kao što gospodin Filipović govori, da se preporučena literatura ne može koristiti. Ali su je službeno preporučili. Vrlo zanimljivo. Sad nemaju druge, nego reći da je eksperimentalno. Ja bih njima poručio da djeca nisu kunići nad kojima se eksperimentira. To su ljudske osobe, to nisu životinje. Četvrti modul njima zaista pristupa kao da su životinje, kunići. Oni nemaju što drugo nego reći da je eksperimentalno. Zapravo, prije 25 godina u Kanadi se govorilo slično. Zato mislim da je ovo osmišljeno. Oni ovo ne rade napamet. To se radi po cijelom zapadnom svijetu. Prije 25 godina, u Kanadi su se uvodile takve stvari i moji roditelji nisu mogli slutiti da bi došlo do stanja u Ontariju, kakvo je sad. Sad u provinciji Ontario katoličke škole ne smiju promicati pozitivnu vrednotu između jednog muškarca i jedne žene. U tim školama moraju se promicati gay i lezbijske udruge. Katolička Crkva koja ima škole u kojima ne smije nuditi kao savršenstvo ideal, obitelj kao zajednicu muža i žene s djecom. Katoličke škole moraju prihvatiti homoseksualne udruge. Da nam je to netko rekao prije 25 godina, nitko ne bi vjerovao. Zato se Crkva mora povlačiti iz tih škola. Moji salezijanci su se već povukli iz škole koju sam ja pohađao. Da nam je to netko rekao prije 25 godina, mi bismo se smijali. I da smo mi njih optužili da će oni nama to učiniti, oni bi rekli da je to monstruozno, da širimo dezinformacije, kao što hrvatska vlada radi. Njima je bitno da je to ušlo u sustav. I to će samo ići na gore. Kažu ‘Mi nećemo govoriti te stvari’. Isto to su govorili prije 25 godina u Kanadi. To će se lagano uvoditi. Kao što se sad u drugim zemljama EU ne može više reći mama i tata, nego roditelj 1 i roditelj 2. To se skriva u ovakvom programu. Pitanje ljudske egzistencije!

Na svjetskoj razini riječ je o sustavnoj strategiji, no čini mi se da je u Hrvatskoj, uz to, i slučaj da jednostavno netko nije radio svoj posao. Jer sad sami sebe demantiraju i rade uzmak u smislu ‘Pa neće se to djeci govoriti, to je samo za informaciju’. Kao da je kod nas dominantna neodgovornost za povjerenu službu, nesposobnost, neradništvo?

Mr. Stojić: Ministar Željko Jovanović je rekao da udruge i Crkva nemaju što raditi u školi. A zanimljivo da su upravo udruge izradile taj program. Ali koje udruge? Neka pogledaju preporučenu literaturu. Gay, lezbijske i feminističke udruge. Neka rade. Neka se ponudi, pa neka roditelji biraju. Ministar Jovanović i gospodin Filipović su imali toliko povjerenje u te njihove ideologe i udruge da su im dali slobodnu kartu da rade što hoće. Gospodin Filipović mi je otvoreno priznao, izvan etera na Hrvatskom radiju kad smo zajedno bili u jednoj emisiji, da on uopće nije pročitao literaturu. Što me ne iznenađuje. To je puno knjiga. Zato smo mi to učinili. Budući da gospodin Filipović to nije učinio, mi smo to napravili i obavještavamo roditelje. Ono što je on trebao raditi, mi radimo. U demokraciji to možemo raditi. Oni su se malo zaletjeli. Dali su homoseksualnim udrugama da to izrade. To su mahom ljudi koji nemaju djecu. Ni ja nemam djecu. Zato sam ja za to da roditelji biraju. Roditelj ima pravo izabrati što će dijete naučiti o tako osjetljivim temama. Dr. Dubravko Lepušić, jedan od autora Kurikuluma, kad je bio suočen s tom literaturom u Studentskom domu Stjepan Radić, rekao je ‘Pa nije valjda da će se to učiti u školi’. Apsurd je da sami autori programa ne znaju što je u programu.

I to su osvijestili tek kad ste ih vi prozvali!

Mr. Stojić: Da. A zanimljivo je što nemaju tu poniznost da kažu ‘Je, pogriješili smo, idemo natrag’. Nemaju tu poniznost da priznaju. Nego se izvlače. Pa imamo apsurdne izjave ‘Ministarstvo službeno preporučuje literaturu koja se ne smije koristiti’. Nevjerojatno. U Kanadi ili bilo kojoj zemlji demokracije, za takav gaf, ministar bi na putu od svog Ministarstva prema kući dobio otkaz. Ali kod nas se sve može. Kad je ovakav Kurikulum potvrđen, udruga Querr Zagreb koja zastupa homoseksualce i lezbijke na stranici svog portala stavila je naslov ‘Zdravstveni odgoj u školama predaje se prema programu Queer Zagreba’, pobjednički naslov u smislu, Konačno imamo seksualni odgoj po našem programu, s našom literaturom. U drugim izjavama govore: Vrijeme je da pod bilo kojim uvjetom homoseksualizam uđe u škole. Rodna ideologija ide za tim da izjednači muško i žensko, kao da su jednaki. Ne samo da kaže da su žensko i muško isti, nego čak da je to istina. To je konačni cilj. U Kanadi, ne samo ako netko kaže nešto protiv, nego ako netko promišlja pozitivnu vrijednost odnosa muško i žensko, to se tretira kao govor mržnje. To je nevjerojatno. Ide se za tim, ne samo da se nameće kao ravnopravno, nego, čak bih rekao, da je to iznad. U Kanadi je to išlo pomalo, 20 godina se podgrijavalo. U filmu ‘Pasija’ Mel Gibson je izvrsno prikazao lik Sotone koji napada Isusa. Sotonu je teško prikazati, jer nema tijelo. Mi zamišljamo Sotonu s repom, rogovima. Ali ne znamo kako izgleda jer Sotona nema tijelo. Sotona je duhovno biće. Mel Gibson ga je prikazao teološki vrlo ispravno – kao muškarca sa ženskim glasom, odnosno žensko s muškim glasom. U jednom trenutku, čovjek misli da je muško sa ženskim glasom, odnosno žensko s muškim glasom. Ako išta Sotona mrzi, to je ljudsko tijelo. Zašto? Jer ga nema. Također, muškost i ženskost, odnos između muškarca i žene. Sotona zna da u tom odnosu dolazi novi život, to je ikona Presvetog Trojstva. Sotona mrzi Presveto Trojstvo. Budući da Presvetom Trojstvu ne može ništa, Bog je Bog, onda udara na znak Presvetog Trojstva, a to je brak. Zato ovo nije ništa nego đavolski plan da se uništi brak, da se uništi muška i ženska različitost, zapravo, da se uništi život. Jer Sotona mrzi život. Ovo je tako važno. Nije marginalna tema. Ako uništiš brak i obitelj, sve pada. Ovo je pitanje bîti naše ljudske egzistencije. Ovo veže sve ljude razuma!

Među medijima je bilo i onih koji su kritički prozvali taj ‘odgoj’. Slobodna dalmacija je u naslov stavila i ‘Dodirni mi koljena’, ironično i zapravo vrlo ozbiljno, zaprepašćuje opisavši kako izgleda realizacija četvrtog modula po radionicama. Osjećate li da su došle reakcije i iz izvora koje niste očekivali?

Mr. Stojić: Jedna psihologinja, inače sklona ministru Jovanoviću, ne može vjerovati kako se ministar ponaša, pa čak i Aleksandar Štulhofer. Ima naznaka. Ono što je tako očito ne može se zanijekati. No pretežno su naručeni tekstovi novinara koji promiču određenu ideologiju. Ne očekujem velike saveznike u tome. Ali ima pojedinih novinara koji predstavljaju drugu stranu, što je dobro. Pogotovo kad se radi o državnom radiju ili televiziji, gdje bi trebalo biti objektivno. Nažalost, tu smo također razočarani, jer ne vidimo obadvije strane. To smo vidjeli sa sankcioniranjem novinarke Karoline Vidović Krišto. Ona je samo dala drugu stranu. A tzv. kulturnjaci su digli veliku buku zbog cenzure kazališta Gavella, zbog bogohulnog i blasfemičnog plakata koji prikazuje Gospu u lezbijskom zagrljaju. Nevjerojatno kako su zgroženi zbog cenzure. Zanimljivo, nitko od tih slobodnjaka nije stao na stranu novinarke Krišto koja je dala drugu stranu priče. Jedan Alfred Kinsey, začetnik je tzv. seksualne revolucije koja je odnijela više života od bilo kojeg drugog rata i revolucije, dovela je do milijuna mrtvih. Ništa, svi su ušutkani. Vrlo je zanimljiva ta dvoličnost među hrvatskim novinarima i tzv. kulturnjacima.

Mr. Stojić: Točno to! Ministar Jovanović, kad više nema argumente, kaže da je to srednji vijek, Crkva. To nije istina. Da, Crkva je stala na stranu naroda. Živimo u pluralnom, demokratskom društvu, neka narod bira, pa bi vidjeli što se događa. Mislim da bi 90 % ljudi izabralo program suprotan sadašnjem. Ne žele taj izbor, jer znaju da bi tako bilo. Prisutan je medijski spin, nažalost, koji pokušava reći da su Crkva i dogma s jedne strane, a s druge strane znanost i napredak. No ono što oni tvrde je pseudo znanost. Rodna ideologija je pseudo znanost. Skandinavske zemlje su prestale financirati rodni institut koji 35 godina širi pseudo znanost. A mi Hrvati to sad uvodimo. Rodnu ideologiju, po kojoj bi muškarac mogao reći da ima penis, ali se osjeća kao žena, što se promiče u 4. modulu. Rodna ideologija narušava čovjekov identitet. Ovo nas sve veže. Ljude dobre volje, zdrave pameti, razuma. Kako razuman čovjek može prihvatiti rodnu ideologiju i svesti seksualni čin do životinjskog, fiziološkog čina, kao što Kurikulum nudi. Ne radi se o dogmama, nekim tzv. katoličkim istinama, nego o ljudskim istinama koje su prepoznale Katolička Crkva, Islamska zajednica, Pravoslavne crkve, Reformirane zajednice.

Mr. Stojić: To su udruge koji imaju vrlo mali broj članova. Trebali bi pokazati koliko članova imaju. Ja ih zovem profesionalci – borci za ljudska prava. Vrlo selektivno brane ljudska prava. To nije glas razuma niti je glas većine. Ali neka, taj začin u društvu. Imaju pravo tu biti. Ja sam se naviknuo na to. Rođen sam u Kanadi, živio sam tamo 20 godina, tri godine u Washingtonu. Moj prvi dah je bio dah slobode. Bilo mi je zanimljivo u Washingtonu svaku večer ići biciklom do Bijele kuće, svaki dan netko protestira. To je kotač demokracije, da netko izražava svoje mišljenje. Ali, zanimljivo je kako bi oni meni spriječili da ja izražavam svoje mišljenje. Zašto su se oni tako digli? Jer smo mi počeli izražavati svoje mišljenje. Dakle, tko je ovdje demokratičan? I možete čuti monstruozne izjave od takvih ljudi i od ministra, da istovremeno kažu: Iako vi imate pravo izražavati mišljenje, nemate pravo nametati. U redu. S jedne strane, imam pravo razmišljati i izgovarati svoje mišljenje, a ne smijem nametati. Kako to Crkva nameće svoje mišljenje? Mi samo govorimo. Drugim riječima, oni kažu: Imaš pravo, ali nemoj slučajno govoriti. Mi smo počeli govoriti, sad su se oni digli. Ne smije nitko nama spriječiti da mi izgovaramo svoje mišljenje. Oni upravo to žele učiniti.
Ne bojte se!

Može li se Bogu zahvaliti da se dogodila takva mračna ponuda, jer je probudila katolike u Hrvatskoj da se čuje i njihov glas? Bog ‘svojima’ sve izvodi na dobro. Dosad se katolička javnost nije uspjela tako pokrenuti, kao po pitanju Zdravstvenog odgoja, a potaknula je i druge. Je li taj uteg toliko došao do dna da se javnost probudila, iako stav kojeg mnogi i ne-katolici zastupaju, nije verficiran?

Mr. Stojić: Živim u Hrvatskoj 19 godina i ovo je sigurno novitet – dizanje katoličkog laikata. Crkva nisu samo kler i biskupi, nego i narod. Bogu hvala, narod se diže. Ja sam se naviknuo na to u Kanadi i Americi gdje je to norma za katolike, dižu svoj glas. U Starom zavjetu, u Knjizi Izlaska, Bog je otvrdnuo srce faraonu i faraon je počeo raditi gadosti narodu, kako bi se narod dignuo. Narod je bio u ropstvu 400 godina. I Bog mu je otvrdnuo srce. Bog je to dopustio, narod je trpio. Onda dolazi Mojsije i narod se diže. Čovjek ne može vjerovati, što ova Vlada radi. Stvarno im želim dobro. Iako smo ideološki u suprotnosti, čak sam se nadao i Boga molio, da barem u gospodarskom području učine potrebno. Bih bih zbog toga sretan, kao građanin Hrvatske i čovjek koji voli Hrvatsku. Ali, i to je katastrofa. Žao mi je što su izigrali povjerenje hrvatskog naroda jer su dobili izbore za gospodarske promjene. Pogriješili su, ide nagore u gospodarskom smislu. I sad idu na tu kulturnu revoluciju. Bave se onim za što nisu dobili mandat. Sad se lome koplja na spolnom odgoju. Zanimljivo, oni kažu da su dobili mandat. Oni nisu dobili mandat da rade što hoće. To nije demokracija. Ja sam odrastao u demokraciji. Oni su dobili mandat da predvode dijalog i upravljaju u dogovoru s narodom koji njih plaća i koji im je dao povjerenje. Bilo mi je normalno u Kanadi da sabornici u tijeku svog mandata budu svrgnuti jer su prestali predstavljati volju naroda. Oni nisu dobili mandat da rade što hoće. Oni misle da je to tako jer izviru iz totalitarnog mentaliteta. Sad je to spolni odgoj. Sutra će biti nešto drugo. Mislim da je ovo dobra lekcija o demokraciji za sve nas, da se vidi što je prava demokracija. Političari sad na vlasti, nažalost, zaista misle da mogu raditi što hoće. Ali ne mogu.

Kako se može dogoditi da se u katoličkoj školi u Kanadi mora početi provoditi homoseksualna orijentacija?

Mr. Stojić: Za razliku od Amerike, Katolička Crkva u Kanadi je išla sljedećim putem; prije 30 godina, budući da katolički roditelji čine veliki dio populacije, plaćaju poreze, tadašnji kardinal Toronta i kanadski biskupi su dogovorili s kanadskom vladom da ti porezni novci idu katoličkim školama. To su državne katoličke škole. Takvo pravo imaju i protestanti. Prije 25 godina, moj otac je bio presretan zbog toga, jer je morao raditi noćne smjene da plaća privatne katoličke škole za nas. I bili smo Bogu zahvalni kad je to došlo. Samo, nitko nije mogao slutiti da će nas ta ista država uvjetovati. Zašto? Jer primamo državne novce. Očito u Kanadi to nije bilo dovoljno zaštićeno. Zato imamo apsurd, da danas u mojoj provinciji Ontario, to je sad vruća tema tamo, katoličke škole su prisiljene promicati takve stvari. Mnogi svećenici i Crkva se povlače, otvaraju ponovno privatne škole koje su zaista katoličke. Kao što postoje u SAD-u. Najbolje škole u  SAD-u su privatne katoličke škole i sveučilišta, Notre dame, Georgetown. Ali ne primaju novac od države i rade kako žele, po katoličkom programu. I to su najbolje škole. Zato jer mi katolici znamo školovati. Jer imamo iskustva u tome.

Mr. Stojić: Da. Moja srednja škola u koju sam ja išao je takva. I još uvijek se zove Don Bosco. Salezijanaca više nema, ali se zove Don Bosco, još uvijek. Svećenici se nisu htjeli kompromitirati, pa su napustili školu. Radije su napustili školu nego da ne promiču istinu.

Ističete kako, krečući se među narodom, osjećate da se pojavio strah kao u komunističkim vremenima. Ljudi se opet boje za svoj posao, službu, ukoliko npr. odbace pouku ovakvog spolnog odgoja.

Mr. Stojić: Kažu nam da smo mi zaostali, a Europa naprednija. Takav napredak nama ne treba. Njihova strategija toga što nameću slična je onoj u cijelom svijetu. Govori se o znanstvenim činjenicama, ravnopravnosti, jednakosti. Sve te riječi zvuče lijepo, ali nije tako. Ova vlada ima
totalitarne navike kojima zastrašuju, osobito ministar Jovanović. To mi je žao. Osjeća se u narodu veliki strah i malodušnost. Ljudi se boje dići glas. Ministar bi trebao služiti, njegova plaća dolazi od novca poreznih obveznika. Kaže ‘Polemika je gotova’. Ali njega narod plaća. Vi ga plaćate. Ne dopustite da vas zastrašuje. Prošlo je vrijeme kad se jedno učilo u školi, a drugo se govorilo u obitelji. Zar smo se zato borili, zar je toliko tisuća ljudi ginulo, da bi opet došlo do stanja da se u školi uči jedno, a kući, u obitelji drugo? Ministar kaže ‘Učite kući svoju djecu što hoćete, a mi ćemo u školi poučavati’. Moramo stati zajedno. Rekao bih ljudima ‘Ne bojte se!’. Imamo svoju državu, ona je krvavo dobivena, u pobjedničkom Domovinskom ratu. Nismo izgubili 15 874 branitelja da bi nas jedan ministar zastrašivao i prijetio. Svima bih rekao, Ne bojte se! Vidim taj strah kod ljudi. Borim se koliko mogu i ljudi meni govore ‘Damire, čuvaj se, pazi se!’. Kao da je taj strah ostao u mentalitetu ljudi. Ja se ničega ne bojim. Ljudi, ne bojte se!