Marko Tirnanić: U PRIRODNOJ VELIČINI

Tirnanic Marko 1

Tirnanic Marko 1

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
Marko Tirnanić: U PRIRODNOJ VELIČINI
samostalna izložba

otvorenje: subota, 17. VIII. 2013. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan

Izložbu će u prisustvu autora predstaviti Eugen Borkovsky

foto-galerija

Predgovor:

Marko Tirnanić: ŠUTLJIVI

Definicija kaže da je identitet skup karakteristika po kojoj je osoba prepoznatljiva ili znana. Često ga se nameće istovremeno kao društveni konstrukt i individualan osjećaj. Identitet je u značajnoj mjeri determiniran društvenim okruženjem, pa ga se može označiti pojmom promjenljive socijalne kategorije. Pitanje identiteta traži od nas odluku. Možemo se poistovjetiti sa tuđim uvjerenjima, primiriti svoju kreativnost i presvući se u uobičajeno ruho. Mnogo je lakše biti u krdu nego samostalan ili poseban. Teško se prihvaća činjenica da se identitet mora sagledati kao proces a ne statična zbirka jasno određenih elemenata.

Marko Tirnanić predstavlja izbor iz slikarskog opusa koji u velikoj mjeri dodiruje pitanje identiteta. Svi radovi su velikih formata rađeni uljem na platnu. Teško ih je opisati a da se nakon fascinacije predstavljenim ne upustimo u tumačenja znakovnog repertoara. Kreator zapleta, slikar, uzima tjelesno kao matricu. Na svim radovima pronalazimo ljudsko tijelo, preciznije muškarce, mladiće. Naglašavajući osobnost svakog lika radovi nose elemente portretnih kompozicija. Marko Tirnanić kao obujmicu ovoj prezentaciji nudi problematiziranje muške priče.

Na razmeđi cinizma i alegorije, izabrane aktere umjetnik postavlja u začudna okruženja. Unutar niza slikarskih radova neki muškarci su prikazani odjeveni a neki golišavi. Mladića u trenirki vidimo uz muškarca u maskirnoj uniformi a mladog odjevenog muškarca nalazimo u žbunju. Obnaženog mladića zapažamo samog u tri uzastopne scene sa barjakom a jednog pred spravom za tamnjenje kože. Grupu momaka u zbunjujućoj komunikaciji, zasjenjenoj kontrastnim siluetama granja, autor kao da smješta na pozornicu. Još jednu dramatičnu grupu zatičemo usred jata golubova. Tu je muškarac u odijelu sa spuštenim hlačama. Svi likovi, i razodjenuti i obučeni, mogu biti momci, muževi, očevi, zavodnici, erotomani, gayevi, metroseksualci… Oni su uvijek u začudnom prostoru. Imaju atribucije kojima je raspon od mitoloških do bizarnih. Skoro svi su obnaženi, bez srama. Neke scene su kompozicijski postavljene ispreplitanjem tijela sudionika pa nam se čine kao izrezak iz Mikelanđelovog Posljednjeg suda. Realizirani kadrovi odišu kontroliranom ali snažnom energijom. Uvijek su konformirani u nadrealističkom ozračju. Unutar pojedinog formata ili izdvojeno, drugo biće je opet muškog roda. Čini nam se kao da predstavljaju konkurenciju, ideju za borbu, prevlast, uspješnost.

Figure u prirodnoj veličini raspoređene u bjelinu galerijskog mira, bude mnoge asocijacije. Ukoliko pokušamo zamisliti žensko tijelo u okolnostima koje umjetnik nudi sa muškim tijelom, situacija će postati uobičajena. Naučili smo da je ženska golotinja nešto normalno. Svakodnevno se srećemo sa lascivnim fotografijama, reklamama sa golišavim ženama u glavnoj ulozi. Marko Tirnanić oduzima nam uobičajeno i nudi neuobičajeno. Građansko stanje umjetnik iskorištava da bi izgovorio svoje dojmove o stanju civilizacije. Ovi radovi na rubu su sablazni upravo zato što se ne poštuje uobičajeno.

Generacijska razlika očituje se u činjenici da bi za šezdesetosmaše, djecu cvijeća, ovi likovi bili previše čedni a za generaciju koja sazrijeva 2013. oni su začudni. U godini 1968. ne bi imali niti donji veš. U vremenu u kojem živimo oni su šutljivi, zbunjeni. Kao da ne mogu vjerovati da su uslijed globalizacije granice sve zatvorenije. Da su unatoč bržim automobilima i avionima ljudi osuđeni na samovanje. Da se umjesto ljubavi, praštanja, emocija nude pravila, zakoni, norme ponašanja. Da se razvojem demokracije prava sužuju. Ova izložba događa se u intervalu između perioda zrelog kapitalizma i njegovog raspada. O tome piše Marko Lederer: …”Za alternativu nam nedostaje hrabrosti. Čak i oni koji su iz očaja izašli na ceste diljem Europe ne bore se da bi promijenili sustav, nego kako bi izborili pravo u njemu sudjelovati…”. Uvriježeni načini pogleda na svijet urušavaju se jedan za drugim. Ideja gomilanja materijalnih dobara koja garantiraju komfor, a koja karakterizira zapadna društvena uređenja i religije, gubi dah. Bankarsko – administrativni, socijalno neosjetljivi sistem divlja. Za to vrijeme fizičari / filozofi, kvantima, fraktalima, bozonom redefiniraju realnost. Oni mijenjaju percepciju okoline i odbacuju načine ponašanja koja su zapadni kapitalizam i vjere stoljećima ruku pod ruku zlorabili. Tope se ovisnosti u koje smo skoro povjerovali. Univerzum više ne funkcionira kao mašina prema Newtonu već kao polja energija koje se pojavljuju u različitim oblicima. Čovjek, osoba više nije kemijska reakcija već energetski naboj. Umreženost svega uvjetuje i nas same.

Ovi neodjeveni ali ne i goli vitezovi suvremenog vremena uronjeni su u osobna stanja. Analiziramo li ih, shvaćamo da su im aktivnosti imobilizirane razrađenim i zadanim putanjama. Čak ni nosioci barjaka nemaju određenu boju zastave. Uvjetovani su pravilima, običajima, sustezanjem i drugim socijalnim faktorima. Običaji postaju alibiji sistema. Umjetnik predstavlja neuobičajene trenutke kojima ne bi trebali prisustvovati. Razlog za to nije indiskrecija ili sram već uvriježeno pravilo. Jer, zapadna civilizacija čini užasno mnogo na bijegu od tjelesnosti. Već sama nagost modela promatraču izaziva podozrenje. Poput Christiana Boltanskog, tjelesne referencije pozivaju na odluku o prevazilaženju stečenih, nametnutih reakcija. Autor se igra, aktivira moguću nelagodu dovodeći u pitanje konvencije o muškom tijelu.

Radovi su nastali na temelju portreta, no ovo nije izložba portreta. Pred nama je kolekcija stanja. Marko Tirnanić ove radove ispunjava napetošću koja izgovara želju za promjenom. Napetost se očituje kao ambicioznost na planu međuljudskih odnosa. Mi počinjemo mrziti nekog kad je sretniji od nas. To se ocjenjuje materijalnim vrijednostima zapadnog načina uspješnosti kojeg označuje posjedovanje. Ovi šutljivi muškarci kao da se boje izgovoriti emociju. Umjetnik nas pokušava upozoriti na stanje. Alter postmodernizam opominje i preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi promišljati. Materijal, sredstva, oblici prepušteni su na volju tvorcu koji više nije Bog već jedan od nas. Problematiziranje okruženja postaje način percepcije. Ovi radovi osciliraju između doživljenog i fikcije. Akteri su zadubljeni u svoju trenutnu poziciju: osobna važnost, nesigurnost, možda očekivanje ili nadmoć. Poput stripa nižu se sekvence. Teatarski, Marko ih predstavlja u trenucima zapleta, prije vrhunca, a daleko od raspleta.

Umjetnost je živa stvar. Sva je povijest umjetničke prakse, zapravo, dekodiranje iniciranih, usmjerenih poruka, koje su upućene na razumijevanje i iščitavanje poznatom ili nepoznatom promatraču. Likovna i sve ostale umjetnosti imaju u sebi ugrađen komunikacijski segment bez obzira radi li se o monologu ili ponuđenom dijalogu. Izloženi ciklus ili njegovi dijelovi postaju ideogrami. Svako izlaženje pred publiku javni je čin. Naravno, impresije promatrača se ne moraju podudarati. Očita je uložena energija koja rezultira nadprosječno promišljanje. To pripisujemo autorovoj mladosti i iskrenoj želji za izgovorom. Rezultati nisu zanemarivi, štoviše iniciraju zanimanje. Nametanje atribucija promatraču, nakon obilaska radova može završiti naporom. Čini se da je autor to upravo želio. Oscar Wilde kroz usta Dorijana Graya komentira: „…U umjetnosti se zapravo ogleda promatrač, a ne život…”

Eugen Borkovsky, VIII. 2013.

Tirnanic Marko 2

Marko Tirnanić rođen je 19. VIII. 1985. godine u Smederevu, Srbija. Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu završio 2009. godine. Magistarske studije završio 2011. godine u Beogradu. Kolektivno i samostalno izlagao i učestvovao u projektima: (Srbija, Njemačka, Koreja, Thailand). Publikacije: Book „Voljeni sibir”, Magazine „Jasmin”, Magazine „Yellow cab” , Catalog „bag”, Catalog „new “. Član je internacionalne nevladine organizacije Europa Nostra u Beogradu. Živi i radi u Beogradu, Srbija.