Atelijer Lučko
Unčanska 2, Lučko
Marko Majstorović
Udvojeno jedno…
od 13. do 30. rujna 2013.
UDVOJENO JEDNO…
Lažna imaginacija uči da su pojave – kao na primjer svjet-lost i tama, dugačko i kratko, crno i bijelo – različite i da ih treba razlučiti. Ali, nisu međusobno neovisne već su samo različiti aspekti jedne pojavnosti. One su izraz relacije, ne i realnosti. Uvjeti postojanja nisu međusobno isključivog karaktera. U suštini, nisu dvojnost već jedno.
(iz LANKAVATARA SUTRA – knjiga BEZ GRANICE Kena Wilbera)
Dvojnost, višestrukost u jednom svijeto(na)zora potpuno je legitimna i uobičajena kategorija u poimanju svijeta opčenito i svijeta u likovnosti. Bez sumnje ustroj je mnogoslojan koji put do vrtoglavosti. Sedimenti (povijesnosti) sadrže i prvo i drugo višestrukosti, te vrtoglavo poniru i uzdižu se koji put čineći se košmarno, neprobojno i neprohodno, pa i onda kada su neki i rijetki oboružani zavidnom zaljubljenosti u mudrost; što eto ipak upućuje na Jednost. To ne znači da se radi o jednakosti, makar je Jednost jednaka sama sebi, jer raspon od pračestice do Kozmosa, u svakom pogledu, a ponajviše duhovnom, je beskrajan niz holonskih uvjetovanosti uključujući i „besmisao” fraktalnosti i svih ostalih začudnosti. (Na čudo se ipak može računati! Na koji način determinirati nedeterminiranost u „segmentu” dohovnosti!?) Sve je na neki načim multiplikacija Jednog. Sve je ustrojeno tautološki! A što i nije neka novost.
Slikarstvo Marka Majstorovića u krajnjoj konzekvenci nije ništa više ni manje nego tautologija. Tautologija univerzalnog u poetici (s)likovnog. To su slike koje su sazdane od, da tako kažemo, „likovnih stihova, strofa”. Jednom su pjesme rugalice, kadikad haiku, pokadkad kao soneti, ode ili budnice; metaforične su, simbolične, alegorijske, personifikacijske. Naravno vizualnost je primarna, ali te slike, crteže možemo osjetiti, doživjeti koji put i akustički, taktilno, gustativno ili olfaktivno… Osim što ih vidimo, kao da ih možemo čuti, dodirivati, okusiti, pomirisati. No nadasve su tautološki jednoobrazne u raznolikosti i višeslojnoj egzistentnosti, da ne kažemo egzistencijalističnosti; pomalo oporog, slatkasto-gorkog okusa i mirisa, hrapave su i istovremeno uglačane barem privremeno i povremeno. Nešto kao kad Charles Bukowski kaže: Kad ne može ništa drugo, desi se poezija. Ili: Mislim, recimo, zaključite li kako je sve besmisleno to ne može biti potpuno besmisleno. Ako ste svjesni da je besmisleno, tomu sama svijest o besmislenosti daje neki smisao. Znate na što mislim? Kao neki optimistički pesimizam. Ili: Razlika između umjetnosti i života je u tome što je umjetnost podnošljivija. Da, Majstorović je optimističan slikar, pomalo ciničan i tmast, ili kako sam kaže iritabilan, kojem je alatnica pretežno na neki način pesimistička e da se nebi previše opustili, zanijeli i (svijet) olako shvatili. To je vrlo intrigantna kombinacija koja je sugestivna i dosežna, ne dozvoljava prostor olakotnosti, ležernosti. No ipak izričaj je pomalo en passant što i nije nedostatak, ali ipak pomalo šteti, da tako kažemo, bremenitosti poruke. Pomalo nedostaje dubinski prodor što to god značilo. To se može pripisati intenzitetu senzibiliteta i suosjećanja – ranjivosti. Nestrpljenje da se putuje iz slike u sliku, da se razvije Prosjačka zastava, da se odredi Klasa kolumnist-o manipulativnom socijal-impresionizmu ili Kontrola kulturalne prilagodljivosti u Vrtu slijepog čovjeka i ozračju Amaterskog života na Vrhu sive verzije; da se odgonetne Zapise s Venere… To je slikarstvo koje istoznačno obavezuje i neobavezije, oslobađa i upućuje. Elie Faure: Umjetnik donosi duh, zajednica ostvaruje sliku, i drama umjetnosti se vrti oko točke ravnoteže gdje su duh i slika prisiljeni pristajati. Bukowski: Lelujam kroz svjetlost i tamu!
Ivan Obsieger, Atelijer Lučko, kolovoza 2013.
ŽIVOTOPIS
Akademski slikar Marko Majstorović roden je 25. veljače 1964. od oca Ante i majke Ane u jugoistočnoj Hercegovini na gradilištu hidrocentrale Bileča gdje mu je otac radio za splitsko poduzece “Konstruktor”. Školu za primjenjenu umjetnost završio je u Splitu na odjelu za dekorativnu obradu kamena 1982. g. Na ALU u Zagrebu diplomirao je slikarstvo 1988. g. u klasi prof. Vasilija Jordana.
Kao student dobio je rektorovu nagradu za slikarstvo.
Samostalne izložbe:
1982. Split – Galerija “Nije važno” izložba crteža
1985. Zagreb Galerija DDT izložba slika i objekata “Istraživanje likovnog jezika” (sa Sonjom Hržina i Tamarom Ukrainčik)
1990. Zaprešić, Galerija “Rotonda” izložba slika “Život u dvorcu”
2005. Split Salon Galić, izložba slika “Sljepčev vrt – pozdrav iz Egolanda”
2010. Split Dioklecijanovi podrumi izložba slika “Statements – Izjave”
2013. Zagreb Galerija Matice, izložba slika “Iritabilizam”
Živi i radi na relaciji Zagreb, Split, Mala Duba (Živogošće). Član je HULU Split.
E-mail : mmpaxcredo@gmail.com
UNČANSKA
U predgrađu čudno mjesto jedno
Ni jako lijepo ni jako bijedno
Svima koji tamo dođu je po volji
Da se osjećaju i ljepši i bolji
Tamo im misao bez zapreke plovi
U nadi da se ipak ostvaruju snovi
Dolazak tamo svima je na veselje
Jer umjesto zbilje vladaju želje.
Ivanu od Kalmana, lipnja 2006.
“Dani otvorenog atelijera” – održane izložbe: 1. Ivan Obsieger: “Materijalizirajući zvukove i ritmove prirode” – slike 2. Antonija Balić: “Izložba” – keramika 3. Ivan Branko Imrović: “Crtačev dnevnik” – slike i jedna skulptura 4. Darija Dolanski Majdak: “Oblaci tmasti i bijeli svijetle noću” – slike 5. Ivica Kiš: “Kompresija vremena – simulakrum prostora” camera obscura, fotografije. 6. Grupa mladih umjetnika iz Berlina: “Trotzdem da – ipak ovdje” – fotografije, video projekcije, dija instalacije 7. Marcela Munger: “Klasteri” – slike 8. Vendi Babeli: “A gdje je Vendi?” – slike 9. Hrvoje Ljubić: “U trenutku iskrenja”, reljefi u bakru i srebru – crteži 10. Autoportreti profesora Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, iz Zbirke Klementa Lukina. 11. Bojana Švertasek: “Plein air – Bilješke akvarelom (uz more) i Zagorski bregi” keramika, slike 12. Antun Vuksan: “Zagreb – Velika Gorica – Sveta Jana” – akvareli. 13. Romano Baričević: “U potrazi za sjetlom ili paradigma crnog” – kombinirana tehnika na platnu. 14. Atelijer (Brezovica) Lučko: “Na pragu 35.-te godišnjice zajedništva u raznolikosti” – slike, crteži. 15. Vlatko Vincek: “No name” – performans. 16. Ivo Šebalj: “Osamnaest tempera na papiru iz ciklusa GLAVE 2000.” 17. Ante Despot: “Mala tajna kiparstva” – skulpture 18. Lidija Mauri: “Neko drugo sidrište” – slike 19. Davorin Radić: “Slikarev kiparski dodir” – skulpture i poneki crtež 20. Ivan Branko Imrović: “Modeliranje modusa” – terakota, gips, bronca 21. Zvonimir Zagoda: “Apstraktno u konkretnosti realiteta” – fotografije 22. Ivica Kiš: “Vinorelli o5” – vinom slikane slike 23. Nenad Burcar: “Slike cvijeća” 24. Ivan Obsieger: “Četrdesetpet godina prije” – slike 25. Dario Pavljašević: “Pogled znatiželjnog oka” – skulpture, crteži 26. Zlatko Modrić: “Bol srebrom urešena” – slike 27. Davorin Žitnik Žito: “Suzna dolina silikona” – instalacija 28. Ksenija Richter Pušić: “Iza tog vela svjetlica li…” – slike na svili 29. Igor Gustini: “Na vrhu vala” – slike 30. Arsen Dedić: “Neslužbena muzika duha ili kozmička zaljubljenost” – slike i predstavljanje zbirke pjesama SLUŽBENA DUŠA 31. Renata Vranyczany Azinović: “Suspregnuta rasipnost” – keramoskulpture i slike 32. Zoran Pušić – Imota: “Zaljibljivost u viđeno” – slike 33. Aleksandra Rotar: “Preskok preko rupe” -slike 34. Robert Ravnić: “2+2=4” – fotografije 35. Ivan Obsieger: “Slak, ladolež, Convolvulus” – fotografije 36. Robert Ravnić: “Portreti” – cb fotografija 37. Darija Dolanski Majdak: And forever skyline blue – slike 38. Grupa autora: vinorelli, slike vinom 39. Eduardo Barbici: Iberijski odzvuci – slike 40. Ivančica Cvitić Znidarčić: Kao za let, mjestimice – porculan 41. Ivan Obsieger: DVORAC BREZOVICA, freske, (re)kapitulacija propadanja, fotografije 42. Nadica Eichhorn: Dio arhipelaga, keramika 43. Galerija “Kristofor Stanković, DVORAC BREZOVICA 44. Raul Goldoni: Aktovi – crteži 45. Zoran Pušić – Imota: “Sto minijatura u dosluhu”, slike 46. Erzsébet Mezei: “Šapat tuge – osmjeh sreće”, grafike 47. Iva Vladimirova: “Kako – što – tko”, slike, 48. Boris Roce: “…ili sloboda naslijeđa”, keramografika i drugo, 49. Gabrijela Rukelj: “Vidjeti snoviđeno”, slike, 50. Jasmina Diklić: “Iz zagrljaja vatre”, raku, 51. Sandra Dedić Slavica: “Pitanje proporcije”, dizajn, 52. Kalman Žiha: ”Do posljednjeg sloja u bespuću Himalaje”, promocija knjige i izložba fotografija ”Odrazi”, 53. Josip Mauri: ”Usmjerena svestranost” portreti , 54. Velimir Salamon: ”Valovi mrtvog mora” crteži tradicijskih brodova, 55. Lara Orešković: ”Senzibilizirani prostor” slike i objekti, 56. Dražen Eisenbeisser: ”Krajobrazi rodnog kraja” crteži, 57. Ana Hercigonja Gutschy: „Uvijek čeznem za pozadinom svega”, fotografije, 58. Davorin Žitnik – Žito: „Troskok sentimentalnog sjećanja”, instalacije, 59. Marko Majstorović: „Udvojeno jedno…”, slike
Izložba je ostvarena zahvaljujući potpori Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, Zagreb
Nakladnik: Atelijer Lučko – Za nakladnika: Ivan Obsieger – Urednik kataloga: Ivan Obsieger – Lektura: Lidija Orešković – Postav izložbe: Eichhorn, Kiš –
Priprema i tisak: Filip – Naklada: 150 primjeraka
Pogledajte galeriju radova!
[widgetkit id=44]
