Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
Mario Matoković: METONIMIJA EKONOMIJE
otvorenje:
subota, 7. IX. 2013. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će u prisustvu autora predstaviti Eugen Borkovsky
Predgovor:
METONIMIJA EKONOMIJE
Senzibilitet i edukacija nagone umjetnika da izabere sredstva i materijal kojima likovno progovara. Mario Matoković predstavlja radove čiju okosnicu čine grafički otisci odbačenih predmeta. Pred nama je otkrivanje neznatnog i uslojavanje njegove znakovitosti. Situacija je pokrenuta instinktivnim zapažanjem rasterastih oblika. Nastavlja se izabiranjem, obradom, osmišljavanjem i likovnom intervencijom, otiskivanjem. Tijek transformacije rezultira serijom discipliniranih recentnih znakova. Najčešće vrjednujemo gotov likovni rad bez nužnog osvrtanja na tijek nastanka ili socijalnu obilježenost. Ovaj projekt zahtijeva da se, nakon lociranja predstavljenih artefakata, upustimo u interpretaciju procesa i posljedica. Moramo razmišljati o smislu neobičnih tehničkih postupaka umjetnika a uz to o estetskim dometima. Tako će se u tekstu povremeno spominjati likovni, procesualni i smisleni posljedak.
Grafički zapisi Maria Matokovića od premise do prezentacije podliježu osmišljavanju po cjelinama. Umjetnik predstavlja ciklus kojeg sačinjava više radova podijeljenih u grupe. Tu je niz od devet otisaka, jedan triptih u suodnosu sa plošnom instalacijom i video rad uz kojeg ide još jedan grafički otisak. Pogledamo li pobliže, ove estetski izuzetne likovne uratke, uočiti ćemo da su pred nama otisci prozaičnih matrica. U jednom slučaju to su gornja ili donja strana bačve, velike limenke za tekuće terete, bitumen ili ulja. Odmah zatim, nastavljajući grafičko promišljanje, umjetnik poseže za običnom, malom limenkom u kojoj se najčešće prodaju osvježavajući napici. Segmenti, primijećeni u okruženju, postaju materijal za oblikovanje / preoblikovanje. Ovakav izbor motiva govori o Matokovičevoj slobodi pristupa kreativnom činu. Još jednom se potvrđuje da u svijetu suvremene umjetnosti tehnologija, materijal ili motiv ne označava status djela. Ovaj umjetnik, na razdiobi uočavanja odlične ideje oblika za revizualizaciju i svjesnosti stanja civilizacije, uzima predmete karakteristične za povijesni trenutak. Već ovdje, izborom motiva zamjećujemo intenciju autora, predodžbu o razlici među ljudima. Jedni barataju sirovinama i resursima a drugi barataju malim pakovanjima. I jedni i drugi žive u istom svijetu ali se ne sreću. Socijalnu notu ovoj prezentaciji dodatno podcrtavaju video segmenti te grafički, slijepi otisak dokumenta koji bi trebao označavati sigurnost pojedinca a to je radna knjižica.
Umjetnikov pristup i plasman elemenata inicira poigravanje promatračevom percepcijom na planu vizualnog i smislenog. Na prvi pogled čini nam se da su pred nama vizualizacije planeta Zemlje ili nebeskih tijela. Ove krugove možemo doživjeti i kao moguću sliku zemaljske kugle kad ju potpuno uništimo. Nizovi okruglih oblika mogu nam se učiniti kao uvećane fotografije orba ili uvećane preslike oštećenih kovanica. Kovanice imaju oblik dna barela. Izgrebene i pošarane one ne vrijede ništa. Kao što im je izmišljena vrijednost kad su prave i nove, tako ovo može biti ilustracija njihove realne vrijednosti. Asocijacije idu i dalje. Čini nam se da autor plasira oblike slične istrošenim prometnim znacima. Oblik kruga označava naredbe. Znakovi naredbi stavljaju do znanja zabrane, ograničenja i obveze. Umjetnik kao da želi pokazati, ukazati na kontrolu, naredbe zadatosti u odnosu na situacije kojima smo okruženi. Jer, sve je više cenzura, zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist neke povlaštene grupe. Podivljali kapital, državnici u funkciji menadžera umjesto demokratski izabranih predstavnika naroda koji se o narodu i brinu, doprinose urušavanju cijelog sistema. Već smo odavno svjedoci vulgarne eksploatacije i uništavanja Afrike, podmukle borbe za prevlast nad naftnim resursima, izazivanja kaosa na bliskom istoku, pokušaja novog rasporeda interesa u novom obliku kolonijalizma. Kapital je sada posegnuo za životima onih koji su ga poštovali, stanovnika tzv. zapadnih demokracija. Od pohlepe je previdio da si time odsijeca vlastitu stabilnost. Kao i sve dosadašnje monetarne krize i ovu će platiti srednji i najsiromašniji sloj stanovnika.
Ovaj projekt Marina Matokovića snažno promišlja vrijeme u kojem živimo. Beskrupuloznost potrošačkog društva, bespomoćnost pojedinaca, ponuda lažnih ugoda i slične situacije koje kapitalizam skriva pod okrilje demokracije, mora rezultirati nezadovoljstvom većine. Čini se da socijalističke revolucije nisu uspjele ili su izbrisane rovarenjem kapitala, nacionalizama, vjera. No, još se nije dogodila svjetska socijalna revolucija. Danas se solidariziramo sa onim slojem društva kojeg, opijeni konzumerizmom, nismo htjeli primijetiti. Pogled na osobu koja kopa po smeću ili penzionera koji sakuplja plastičnu ambalažu izaziva solidarnost. Više ne postoji baš nikakva sigurnost da nas naše vlade neće uvesti u neki rat, ostaviti bez posla ili da nas neće optužiti kao neprijatelje ili teroriste jer smo prozreli laži urušenog kapitalizma. O tome piše Marko Lederer: “…oni koji su iz očaja izašli na ceste diljem Europe ne bore se da bi promijenili sustav, nego kako bi izborili pravo u njemu sudjelovati.”
Mario Matoković uzima nađeni predmet i “troši” ga za svoja promišljanja. Pri tom se utječe klasičnoj tehnologiji. Skupocjeni grafički papir sljubljuje uz odbačen a provokativan motiv / matricu. Igra nije sputana tehnologijom. Ova svojevrsna reciklaža kontradiktorna je i sami se moramo odlučiti hoćemo li taj čin doživjeti kao produkciju ili reprodukciju. Umjetnik multiplicira oblike i daje im nove konotacije određujući ih kao novi mogući predmet zamjene za uobičajene estetske predodžbe. Vizualni rezultati nisu upitni i pred nama se pojavljuju kao izuzetne likovne činjenice. Utjecaj slučajnosti u radu materijalom za koji se autor opredijelio, pobijeđen je na veličanstven način.
Umjetnik nudi posljedice promišljenog rituala. Matrica zapravo više nije bitna. Mutacija postaje original. Uvjetni simulakrum. Provokacija suradnje s odbačenim predmetima / ljudima, plasirana kao završeno djelo, atribuira činjenicu promjene. Umjetnik dolazi do apstraktnih kompozicija koje postaju simbol. Ponuda je pred nama: poezija potrošenog svijeta ponuđena je za meditaciju. Umjesto lotosa ponuđene su otisnute nakupine mrlja ili dijelovi limenke. Ponuđeno nam je stanje odbačenog, stanje promjena i stanje osoba, sve u recentnom vremenu. Okolina se pokazuje onakva kakva zapravo jest: dramatična u mijeni i prolaznosti tu, oko nas. Kao što se, nakon Duchamp-a, uloga umjetnika više se ne sastoji u tome da radi, već da izabire, tako Matoković kombinira moguće pronađene elemente. On pušta da se dogode oblici pod patronatom tehničkog procesa otiskivanja. Rezultat, artefakt jest umjetnički predmet sam po sebi ali i zato što je umjetnik tako odlučio. Suvremena kreativnost preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati. Sredstva i načini prepušteni su na volju tvorcu koji više nije Bog već je jedan od nas. Relativizacija okoline postaje modus oblikovanja ali i modus percepcije. Uz edukaciju i spoznaju o stalnom tijeku i mijeni svega oko nas i u nama samima prestajemo biti podložni uobičajenom. Postajemo neposlušni istraživači, kreatori. Paul Klee kaže: „Umjetnost ne prenosi vidljivo, ona stvara vidljivim.” Ovaj projekt govori o tome. Prostor galerije poslužio je kao prostor za suočavanje.
Eugen Borkovsky, IX. 2013.
Biografija autora:
Mario Matoković rođen je u Osijeku 1985. godine. Diplomirao je 2010. godine na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, Odsjek likovne kulture, smjer grafika. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Sudjelovao je na mnogobrojnim likovnim radionicama, kao i izlagao na brojnim domaćim i međunarodnim skupnim izložbama (Grožnjan, Labin, Osijek, Pula, Split, Vukovar, Zabok, Zagreb (HR); Berlin (D); Dordrecht (N); Pečuh (H); itd. Od 2010. postao je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Osijeku. Živi i radi u Osijeku.
