Završje
Izložbu u nazočnosti autora predstavlja Eugen Borkovsky.
ISTRA NA DLANU
Marino Jugovac kreira u drvu. Mnogi autori drvo upotrebljavaju kao materijal no Marino mu prilazi sasvim osebujno. On u deblu uočava elemente koje izrezuje i koristi ih za likovna istraživanja. Podrobnije, on uzima dijelove „sirovog“ materijala kojeg preoblikuje u njemu potrebnu formu. Gotove prirodne kombinacije boja, skale tonova drvene građe ili nađenih oblika on prilagođava ideji. Tako nastaju oblici kuća, krovova, tornjeva. Ponekad autor intervenira upuštajući se u detalj da bi oblikovao znakoviti element pojedinog rada: voltu, otvor vrata, vrh tornja ili neki drugi detalj.
Iako drvo i nije tradicionalni materijal kojime se gradilo u mediteranskom krugu, ovim radovima to ne smeta. Upravo suprotno, zamjena materijala oslanja se na šarm oblika. Drvo, koje autor voli kao materijal, ponaša se sukladno autorovom principu: ništa nije polirano, brušeno, glancano. Nedorađene plohe elemenata radova daju dojam starosti, oronulosti ali ujedno i tradicije postojanja određenog gradića koji je motiv autoru. Tako prirodna kora debla često postaje krov kuće a godovi nose odgovornost fasade. Na kori / krovu nalazimo čak i tragove mahovine. Ovaj način ostavljanja materijala neuglačanim postaje autorova stilska oznaka.
Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva. Ali, autoru je važniji dojam od realističkog prikaza. Marino kreativnom likovnom igrom pronalazi novi smisao materijala i motiva. Suptilna motivika uvedena u radove igra se relativiziranjem realnosti. Vedro interpretiranje, radost slobodne igre u dosluhu je s opažanjima nesavršene okoline. Unutarnja snaga kreirane nove realnosti oslanja se na izbor materijala i poštovanje njegovih datosti.
Položaj gradića kojeg interpretira autor naglašava postavljanjem na povišeni objekt. Toj podlozi ne pridaje naročitu pažnju. Pažnju pridaje mjestima gdje može pronaći ljude a to su javne i privatne nastambe. Tako otkrivamo autorov odnos prema okolini. Kao da želi zaviriti u atmosferu pojedinog doma. Kao da želi naglasiti želju za druženjem, podijeliti prijateljstvo. Ovaj socijalni moment očituje se toplinom izabranog materijala i dojmom intime koji doživljavamo uočavajući stisnute, priljubljene kuće. Mjesta za samoću skoro da i nema.
Time autor progovara na više nivoa doživljaja svijeta oko sebe. Ove radove ne treba promatrati po detaljima već treba ostati kod ukupnog dojma pojedinog artefakta. Oblikovna situacija rada poklapa se s doživljajem kojeg imamo prilazeći realnom gradiću na uzvisini. Marino Jugovac taj doživljaj nosi u sebi. Spajajući ljubav prema prirodnom materijalu drvu i unoseći osobno, stvarnost pretače u dojam. Pred nama je refleksija realnog uokvirena doživljajem.
Završje
Marino Jugovac likovnim umjetnostima bavi se dugi niz godina. Realizirao je mnogo samostalnih i sudjelovao na više kolektivnih izložbi i likovnih projekata u zemlji i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim kolekcijama. Sudionik je nekoliko umjetničkih seminara i kolonija. Član je HZSU-a i ima status samostalnog umjetnika. Živi i radi Grožnjanu gdje vodi galeriju Veli Jože.
Završje, stara razglednica
Drugi sadržaji u prigodi proslave Sv. Frančeska u Završju
18.30 sati, Polivalentni Kulturni centar Završje:
Akademija-Art.hr
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/marino-jugovac-u-polivalentnom-kulturnom-centaru-u-zavrju/&description=Marino%20Jugovac%20u%20Polivalentnom%20Kulturnom%20Centaru%20u%20Završju){kind=link}