Marina Pacenti Rokov: Mutacije II

Izložbu, u nazočnosti autorice, predstavlja Eugen Borkovsky.

Marina Pacenti Rokov predstavlja projekt nazvan „Mutacije II.“. Pred nama su, kao uporište oblikovanja, površine prekrivene komadima dezeniranih tekstilnih izrezaka. U postupku ona izrezuje komade industrijskog tekstila i njima gradi kompozicije. Većina dezena ima geometrijske šare. Radi se o kvadratnim oblicima, izvedenim kolažiranjem na čvrstoj podlozi ili, bez podloge, postavljenim direktno na bjelinu galerijskog zida. U nastavku razrade autorica kreće u dva smjera. U jednom slučaju promišljanje formalno plošne situacije pretvara u trodimenzionalnu. U drugom slučaju svojim uradcima pridružuje intervenciju promatrača.

Marina Pacenti rijetko nudi oslonac za pogled. Kompozicija je raspršena apliciranim fragmentima, unutar kojih nalazimo prave mikrokozmose grafičkih oblika. Radovi djeluju izuzetno ekspresivno. Ponegdje linije ploha bježe okvirnoj liniji, a ponegdje je obratno. Ritam je naglašen gustoćom i frekvencijom dezena. Frekvencija elemenata mijenja se od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Zapisi izlaze iz formata. Intenzitet ne prestaje pri rubu, osim kad umjetnica kompozicijom to izričito želi.

Na većini radova autorica ne pribjegava perspektivi iako radovi djeluju reljefno. Likovni elementi potpuno su ogoljeni od asocijacije oblika ili bilo kakvih figurativnih elemenata. Linije / potezi prelaze i izlaze iz izrezanih formata i nastavljaju se na sljedećem, koji ih preusmjerava u nekom drugom smjeru. Tekstura je ponekad naglašena ostavljanjem zgužvanog ili nepravilno zalijepljenog djelića tekstila. Šare, dijelovi geometrijskih oblika navode nas na intenzivni doživljaj. Iako radovi djeluju bogato, u pitanju je minimalizam. U sprezi s idejom materije i idejom oblika umjetnica izgovara gestualne igre osobnog doživljaja. Snažno intervenirajući, parcelira tekstil i dijelovima ispunjava podloge različitih formata. Često su ti dijelovi nepravilni trokuti, koji sa industrijskim motivom i autoričinom intervencijom iznose teret kompozicije cijelog rada. Snažan kolor, ponekad na rubu standardnog tzv. dobrog ukusa, kreira meandre oblika. Krpa postaje medij.

Pored ove grupe radova nalazimo rad(ove) na kojima umjetnica iz plohe zakoračuje u prostor. Ovaj iskorak praćen je izborom motiva i kolora koje nalazimo i na osnovici objekta koji sada postaje drugi plan. Ova intervencija praćena je, osim oblika koje je domislila autorica, još i sjenama koje su ovisne o galerijskoj rasvjeti a koje dodatno obogaćuju rad i doprinose razigranosti izlazeći iz zadanih gabarita samog rada. Ove radove možemo doživjeti kao reljefe ali je možda najbolje određenje objekt.

Autorica znatnu pažnju pridaje komunikaciji s promatračem. Ili još bolje animaciji promatrača. Jednim radom poziva na suradnju. Rad je oblikovan na način koji izaziva na promjenu oblika. Koloristički i oblikovno ujednačenu kolekciju elemenata, dijelova istog rada, ona postavlja na podlogu sličnu govornici. Tako publika, promatrač može kreirati kombinaciju oblika koja bi njemu bila interesantnija ili se jednostavno poigrati onime čime se i autorica igra. Promatrač ima mogućnost komuniciranja ali ne govorom već oblicima. Imamo nekoliko nivoa komunikacije: autorice i promatrača, promatrača samog sa sobom tijekom preoblikovanja i promatrača sa drugim promatračem jer, zanimljivost ove ponude je obznanjivanje događanja: slika igre oblicima prenosi se na veliki zid tako da se događanje objavljuje, na neki način javno. Promatrač je tako postao sudionik i glasnogovornik kreacije.

Marina Pacenti nas provocira. Autoričino igranje elementima inicira poigravanje promatračevom percepcijom na planu vizualnog i smislenog. Radovi iniciraju nekoliko mogućih interpretacija. Pristup i rezultat umjetničinog djelovanja u materijalu priziva misao o prisutnoj promjeni produktivnog društvenog poretka u potrošački usmjereno reproduktivno društvo. Pacenti uzima funkcionalni predmet i “troši“ ga za svoja promišljanja. Ova svojevrsna reciklaža kontradiktorna je i sami se moramo odlučiti hoćemo li taj čin doživjeti kao produkciju ili reprodukciju. Autorica uvodi određeni cinizam spram slike i slikarstva kao takvog. Ona raščlanjuje, problematizira konstitutivne elemente slikarstva: plohu, liniju, kolor… Pritom rabi nevjerojatno jednostavnu i provokativnu tehnologiju i materijal. U našem slučaju trud nije određen rezultatom, iako on kvalitativno nije upitan, već je u prvom planu proces. Utjecaj slučajnosti u radu materijalom za koji se autorica opredijelila, pobijeđen je na veličanstven način.

Autorica u projekt kreće instinktivno igrajući se plošnim oblicima. Igra se razvija prema odnosu sa promatračem. Nalazimo se na području, unutar tijeka umjetnosti moguće kategorizacije, poznog postmodernizma. On pokušava obuhvatiti nov način spoznaje smisla. Sumnja u pravila reflektira se mijenjanjem i nepoštivanjem uobičajenih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Prezren je privilegirani položaj određenih pravaca, a pažnja se usmjerava na mnogostrukost stilova. Očit je izostanak jednoobraznosti i kulturalne centriranosti. Naglasak je na različitostima i promjeni. Umjesto isključivo estetskog poštuje se instinktivno. Naglasak je na igri, a ne na pravilu. U fokusu interesa suvremenih autora, u našem slučaju Marine Pacenti, osobni je pristup ili doživljaj oblika, a ne likovnost kao takva, bez obzira na konačni vizualni rezultat. Za razliku od postmodernizma, situacija se ponovno obraća promatraču ali na nešto intenzivniji način. U nedostatku terminologije ovaj pomak možemo nazvati alter – postmodernizam.

Bilo koje čvrsto određenje rezultata ovog procesa zapravo je suvišno jer, uz sugestije op arta, snaga geste asocira više nazivnika. Autorica nudi promišljanje o prevrednovanju stvari. Ona ruši tradiciju transmisijom vrijednosti materijala koji joj se našao u fokusu interesa. Studioznost rezultata govori o svjesnosti strategije.

Eugen Borkovsky

Marina Pacenti Rokov rođena je 1979. godine u Puli. Završila je studij likovne umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci, smjer grafika. Završava poslijediplomski studij grafike na ALU Ljubljana kod profesora Branka Suhyja. Radi na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, u zvanju asistent na katedri za grafiku, te predaje likovnu kulturu u OŠ Višnjan i područnim školama. Živi i radi u Poreču i Rijeci.

akademija-art.hr