Umjetnost je dnevno porađanje novog sebe kreativnim iskazom najosobnije ali i najuniverzalnije istine o sebi i svekolikosti svijeta! Idealno, umjetnosti i ideja, definicija umjetnosti točno je onoliko koliko i ljudi na kugli zemaljskoj! Dakle, prepotentno se reducirati na isključivu meritornost svog suda u najmanju je ruku neozbiljno.
Govoreći, svom odgovornošću subjektivnosti, o osobnom pojmu te dinamične procesualnosti, slutim da je umjetnost sloboda stješnjena u kavez ponaosobnih i društvenih predrasuda, imperativa i autocenzura. Umjetnost zapravo vapi za potpunom slobodom i asimptotski joj teži u beskonačnosti! Conditio sine qua non moje umjetnosti, sloboda je prvenstveno od mojih taština i sujeta a potom i sloboda od sudova drugih o mojoj umjetnosti…makar, bio bih sretan kad bi svatko "doživljavao" do jednu jedinu moju umjetničku manifestaciju (ma u kojem obliku bila prezentirana)! Umjetnik je čedo slobode, istine i ljepote, upućenik u drukčijost a kako je stasanje sveg toga u nama i našem djelu mukotrpan i tek smrću završen put, sukladno tome i naša umjetnost odrasta, čili i sudbinski pretendira onoj sveobuhvatnosti "de profundis"!
Stoga, naše je slušati slobodu u sebi; povinovati se strogim regulima njene zahtjevnosti i jezditi na njoj kao na mustangu, nepreglednim prerijama duha! Pri tom, od sporedne je važnosti koje nas oluje očekuju na toj otvorenosti bez pravog zaklona…ako smo uistinu pravi! Dakle, biti Umjetnik znači bez fanfara prigrliti sve rizike Puta k sebi, svojoj ontološkoj i univerzalnoj biti…bez prenemaganja, "žrtvovanja" i očijukanja s razno-raznim "probicima"!
Najveći probitak i uspjeh stvaratelju njegovo je zadovoljstvo stvorenim!Sve potom samo je izvanjski dekor! A uspije li taj uozbiljeni homo ludens mnogima "pripaliti luč" njegova misija je ostvarena!
Ergo, summa summarum: krhki smo vijesnici proljeća, pomaljamo se iz sna i slavujski biglišemo o oslobođenoj slobodi prezirući napor i neshvaćenost! Pretendiramo biti ono najviše: svoji!!!
Marin Miočić Stošić
Akademija-Art.hr
