Marijan Crtalić: Introspektiva

HDLU, Trg žrtava fašizma bb, Zagreb
Marijan Crtalić
Introspektiva
20. 11. (u 20.00 sati) do 10. 12. 2012.

Introspektiva
Izložba obuhvaća radove nastale od predškolskih dana, preko studiranja na ALU, sve do recentne produkcije i prikazuje moj razvoj izučavanja crtačkog i slikarskog zanata, a potom i konkretiziranja naučenog u artikulirani osobni izraz. Počev od crteža i slikarstva (naivna dječja figuracija/ simbolika, školski mimezis, apstrahiranje forme, istraživanje primitivnih kultura i visokih tehnologija te sinteza viđenog u samom radu) proširio sam medij rada do skulpture, instalacije, videa, fotografije, performansa u sklopu kojih sam razvio pristup i poetiku koja me je kao autora najbitnije odredila i pozicionirala na umjetničkoj sceni.

Od akademskog studiranja forme preusmjerio sam se na propitivanje vlastitog identiteta u susretu sa svime što me uvjetuje kao čovjeka i umjetnika, a u praksi je to proučavanje, promatranje i bilježenje sebe u mojoj svakodnevici, ali i vizualno i koncepcijsko markiranje prostora i društvenih događaja koji me bitno formiraju.

Moj prvi dugogodišnji neimenovani ciklus bazirao se na proučavanju fenomena vlastitog identiteta. Obilježio ga je niz video radova, instalacija i performansa u kojima sam posredstvom samoga sebe proučavao odnos sebe i svoje okoline unutar lokalnog društveno- političkog konteksta. Naravno, navedeni kontekst nije bio naklonjen suvremenoj kulturi i umjetnosti tako da su i moji radovi bili određeni naglašenim socijalnim angažmanom čija je osnova borba za moja temeljna ljudska i umjetnička prava. Uslijedila su i priznanja i nagrade struke, a time su se stvorili i uvjeti za produbljivanje i proširivanje mog polja djelovanja.

Veliki projekt koji razvijam zadnjih 6 godina zove se Nevidljivi Sisak i njegova osnova je reafirmacija i zaštita cjelokupne kulturne baštine grada Siska, a naročito javnih skulptura nastalih u nekadašnjim likovnim kolonijamaŽeljezare Sisak. U tu svrhu sam istraživao lokacije, arhive, materijalnu i memorijsku baštinu, razvio suradnju s raznim ljudima iz gradskih institucija, a i obavljao brojne razgovore s protagonistima raznoraznih događanja. I ovaj projekt je naišao na veliku podršku javnosti i struke, te je na kraju rezultirao konačnim službenim sisačkim kulturno političkim preokretom, odnosno gradska politika i struka su priznale zapuštene skulpture kao svoju kulturnu baštinu te pokrenuli proces njihove obnove. Doduše, mene su izbacili iz cijele priče i sve, pa čak i neke moje ideje, prisvojili pod svoje zasluge, mada do sada nije postojala nijedna njihova zabilježena reakcija ni plan reafirmacije spomenute građe, dapače uglavnom službena šutnja i ignoriranje te bojkotiranje mog rada (prestanak dodjeljivanja novčanih potpora za moje projekte, lokalna medijska šutnja i anonimne prijetnje). Jedan od glavnih uzroka takvog odnosa bilo je i moje kritiziranje gradskih vlasti.

Dakle, od sebe kao fokusa proučavanja, svoj interes usmjerio sam na okolinu i okolnosti iz kojih potječem. Od socijalno angažirane umjetnosti okrenuo sam se aktivizmu i uz galerijsko izložbene djelatnosti razvijao sam svoj projekt i u virtualnom prostoru, a potom i u javnim nastupima u formi tekstova i intervjua u tv, novinskim i internet medijima.

Iz mog proučavanja uzroka propasti sisačke kulturne baštine izašla je na vidjelo i istina o odnosu recentnih sisačkih moćnika spram kulture vlastitog grada. Iz toga se je izrodio otvoreni sukob sisačke političke elite i mene, a momentalno je u fazi tužba sisačkog gradonačelnika protiv mene, a zbog moje navodne facebook izjave da je on prodao prostor sisačke galerije Striegl austrijskoj banci, a da je lova namijenjena adaptaciji drugog prostora u novu galeriju-nestala. Pozadinski razlozi proistječu iz mog otkrivanja i medijskog objavljivanja raznih afera sa dodjelama novca iz gradskog proračuna gradonačelnikovim prijateljima i ženi. Iz toga je, između ostalog, nastao čitav niz akcija i performansa pod nazivom Mogućnosti otpora.

Marijan Crtalić