Marijan Crtalić: Introspektiva

Introspektiva

Izložba obuhvaća radove nastale od predškolskih dana, preko studiranja na ALU, sve do recentne produkcije i prikazuje moj razvoj izučavanja crtačkog i slikarskog zanata, a potom i konkretiziranja naučenog u artikulirani osobni izraz. Počev od crteža i slikarstva (naivna dječja figuracija/ simbolika, školski mimezis, apstrahiranje forme, istraživanje primitivnih kultura i visokih tehnologija te sinteza viđenog u samom radu) proširio sam medij rada do skulpture, instalacije, videa, fotografije, performansa u sklopu kojih sam razvio pristup i poetiku koja me je kao autora najbitnije odredila i pozicionirala na umjetničkoj sceni.

Od akademskog studiranja forme preusmjerio sam se na propitivanje vlastitog identiteta u susretu sa svime što me uvjetuje kao čovjeka i umjetnika, a u praksi je to proučavanje, promatranje i bilježenje sebe u mojoj svakodnevici, ali i vizualno i koncepcijsko markiranje prostora i društvenih događaja koji me bitno formiraju.

Moj prvi dugogodišnji neimenovani ciklus bazirao se na proučavanju fenomena vlastitog identiteta. Obilježio ga je niz video radova, instalacija i performansa u kojima sam posredstvom samoga sebe proučavao odnos sebe i svoje okoline unutar lokalnog društveno- političkog konteksta. Naravno, navedeni kontekst nije bio naklonjen suvremenoj kulturi i umjetnosti tako da su i moji radovi bili određeni naglašenim socijalnim angažmanom čija je osnova borba za moja temeljna ljudska i umjetnička prava. Uslijedila su i priznanja i nagrade struke, a time su se stvorili i uvjeti za produbljivanje i proširivanje mog polja djelovanja.

Veliki projekt koji razvijam zadnjih 6 godina zove se Nevidljivi Sisak i njegova osnova je reafirmacija i zaštita cjelokupne kulturne baštine grada Siska, a naročito javnih skulptura nastalih u nekadašnjim likovnim kolonijamaŽeljezare Sisak. U tu svrhu sam istraživao lokacije, arhive, materijalnu i memorijsku baštinu, razvio suradnju s raznim ljudima iz gradskih institucija, a i obavljao brojne razgovore s protagonistima raznoraznih događanja. I ovaj projekt je naišao na veliku podršku javnosti i struke, te je na kraju rezultirao konačnim službenim sisačkim kulturno političkim preokretom, odnosno gradska politika i struka su priznale zapuštene skulpture kao svoju kulturnu baštinu te pokrenuli proces njihove obnove. Doduše, mene su izbacili iz cijele priče i sve, pa čak i neke moje ideje, prisvojili pod svoje zasluge, mada do sada nije postojala nijedna njihova zabilježena reakcija ni plan reafirmacije spomenute građe, dapače uglavnom službena šutnja i ignoriranje te bojkotiranje mog rada (prestanak dodjeljivanja novčanih potpora za moje projekte, lokalna medijska šutnja i anonimne prijetnje). Jedan od glavnih uzroka takvog odnosa bilo je i moje kritiziranje gradskih vlasti.

Dakle, od sebe kao fokusa proučavanja, svoj interes usmjerio sam na okolinu i okolnosti iz kojih potječem. Od socijalno angažirane umjetnosti okrenuo sam se aktivizmu i uz galerijsko izložbene djelatnosti razvijao sam svoj projekt i u virtualnom prostoru, a potom i u javnim nastupima u formi tekstova i intervjua u tv, novinskim i internet medijima.

Iz mog proučavanja uzroka propasti sisačke kulturne baštine izašla je na vidjelo i istina o odnosu recentnih sisačkih moćnika spram kulture vlastitog grada. Iz toga se je izrodio otvoreni sukob sisačke političke elite i mene, a momentalno je u fazi tužba sisačkog gradonačelnika protiv mene, a zbog moje navodne facebook izjave da je on prodao prostor sisačke galerije Striegl austrijskoj banci, a da je lova namijenjena adaptaciji drugog prostora u novu galeriju-nestala. Pozadinski razlozi proistječu iz mog otkrivanja i medijskog objavljivanja raznih afera sa dodjelama novca iz gradskog proračuna gradonačelnikovim prijateljima i ženi. Iz toga je, između ostalog, nastao čitav niz akcija i performansa pod nazivom Mogućnosti otpora.

Marijan Crtalić