Skip to content

Maleš: Moja istina o Hajduku, HNS-u, sucima…!


 
Hrvoje Maleš za Nedjeljni Jutarnji
 

Jesam li se zamjerio nogometnim moćnicima?

 
Kad je eksplodirala vijest da su Željko Širić i Stjepan Djedović, čelnici sudačke organizacije hrvatskog nogometa uhićeni u Zagrebu, u blizini hotela Antunović na temelju akcije Hrvoja Maleša, predsjednika Hajduka, ali i pouzdanika USKOK-a, svi koje zanima balun, makar i onako usputno, povjerovali su da su napokon počele promjene, naravno na bolje, u najpopularnijem sportu u Hrvata.
 
Od tog četvrtka, 8. prosinca prošle godine još uvijek su svi u znaku iščekivanja što će se dogoditi, odnosno kad će se podignuti optužnica protiv tandema Širić-Djedović, kad će početi suđenje, točnije kakvi će biti konačni efekti tog skandala.

Faktički, do sad se ništa posebno nije dogodilo, osim što je Maleševa akcija rezultirala požurnicom smjena u vrhu HNS-a. Ali što se tiče predsjednika Hajduka, njegov se život iz temelja promijenio već samom činjenicom da ga mjesecima u stopu prate agenti, kako bi ga zaštitili od eventualnog napada, to jest osvete nogometnog podzemlja, u krajnjoj liniji od atentata.
 
Aplauz navijača
 
Bez obzira na niz neugoda koje je doživio tijekom proteklih 150 dana od završnice akcije USKOK-a u Zagrebu, predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš kaže:

– Ne kajem se, ni najmanje. I kad bih trebao, bez obzira na sve rizike još jednom bih uradio isto, prokazao ucjenjivače i kriminalce.

Zanimljivo, Maleš je odmah po inauguraciji za prestižnu ulogu predsjednika splitskog kluba naglasio kako je “strašno osjetljiv na nepravdu”. No, aplauz Torcide, one tvrde jezgre navijača Hajduka, dobio je na račun izjave:

– HNS preferira Dinamo, zato se u našu reprezentaciju guraju igrači tog kluba. Dinamo je na svim poljima privilegiran u odnosu na druge.

U to vrijeme, znači u svibnju prošle godine, Maleš još nije povezao sve niti u Hajduku, odnosno u našem nogometu, pa ipak je prigodom gostovanja u mojem TV talk showu “Istinom do gola”, kao svoju najveću ambiciju naveo:

– Volio bih da kroz dvadeset godina moj sin Marko sjedne na istočnu tribinu Poljuda i da mu nitko ne može ništa prigovoriti o poštenju oca dok je bio predsjednik Hajduka.

Maleš je rođen 29. siječnja 1979. u Splitu, s obiteljskim korijenima u Mirlović Zagori, seocetu od pedesetak dimova, u šibenskom zaleđu (“kad se popnem na obližnje brdo Umac vidi se kompletan šibenski arhipelag”). Diplomirao je na ekonomskom fakultetu, magistar je znanosti, radio je u Splitskoj banci i Banca Popolare. Nekoliko mjeseci radio je u Irskoj kao “coffee maker” (“učio sam engleski”).

Maleš je bio baš svestrani sportaš, u prvom redu nogometaš premda je igrao isključivo u nižerazrednim klubovima (Val, Trogir, Zagora, Jadran, Split). S velikim uspjehom i danas igra mali nogomet. Hobi mu je skijanje (“proskijao sam na Kupresu s četiri godine, otac me vodio na Jahorinu i Bjelašnicu”) i ronjenje (“nažalost otkad sam angažiran u Hajduku nisam zaronio, obožavam tu vrstu ribolova”). Na sportskim igrama hrvatskih banaka bio je pet puta prvak u krosu, ima medalje za nastupe u nogometu i odbojci. Maleš je kao student tri ljeta zarađivao kao teniski trener u Zatonu, bio mu je to veliki gušt, pogotovo jer je bilo cura kao u priči.
 
Čišćenje nogometa
 
Hrvojev otac Ante Paško poginuo je prigodom izgradnje rođačke kuće, inače je bio velemajstor na diplama, vlaškom instrumentu, poznati lider pokreta za očuvanje prirode, posebno žestok protivnik izgradnje smetlišta u Lečevici (“ćaća je bio dite sa sela, u Splitu je živio u Arapovoj 8, učio je zanat, nakon tri godine prijavio se na prijemni na fakultetu strojarstva u Zagreb, bio je drugi, diplomirao je, tražili su da ostane za asistenta”). Malešev otac je Hrvoju usadio ljubav prema zemlji, ćaća je za života posadio 900 loza u Danilu, Hrvoje još 600 čokota u Mirlović Zagori, radi izvrsno crno vino, ima stotinjak maslina, pedesetak voćaka…

Hrvoje vozi sponzorski automobil iz Eurodausa, ima još BMW (pet godina), Mercedes (17 godina), majka mu vozi Golf. Inače, uzeo je neke kredite dok je radio u banci, kupio je jednu staru baroknu kuću u Kaštelima, naslijedio je i još kupio zemlje (u Kaštelima na tri lokacije cca 4000 metara građevne zemlje). Kao predsjednik ima plaću od 50.000 kuna bruto. Supruga Dijana, rodom iz Zadra, rođena je u Švicarskoj, vjenčali su se za Uskrs u crkvi prije dvije godine.

Maleš se zaista posvetio zadatku čišćenja nogometnih staja, posebno kad se uvjerio da Hajduka potkradaju suci. Vrhunac sudačkog muljanja dogodio se na derbiju svetog Duje, kako je imenovan sudar gradskih prvoligaša Hajduka i Splita, 28. kolovoza 2011. Suđenje Bruna Marića bilo je skandalozno baš kao i ono iz prve finalne utakmice Kupa Hrvatske između Dinama i Hajduka 2009. (3-0 za “modre”, isključena dva igrača “bijelih”).
 
Akcija USKOK-a
 
Predsjednik Hajduka je odlučio na svoj način srediti odnose, u više navrata se susretao sa Željkom Širićem, glavnim gazdom sudačke organizacije, u stvari dirigentom sudačke kupole.

Širić mu je predstavio problem, to da “Hajduk duguje sucima 95.000 eura za neka prošla suđenja”. U prvi mah Maleš nije htio platiti te dugove iz prošlosti, pokrenuo je akciju USKOK-a. U DORH-u su jedva dočekali pojavu takvog pouzdanika, sklopljen je plan, Maleš je prošao potrebnu tehničku poduku i razotkrio rabote Širića i Djedovića.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Izvor: Zdravko Reić / Jutarnji.hr

Akademija-Art