Galerija FER. Unska 3, Zagreb
Maja Hrnjak
Cvjetanje
od 09. 06. 2011.
Zapravo, treba biti hrabar kod odabira cvijeća kao motiva svoje fotografije, kao što je to ovaj put učinila Maja Hrnjak. Odabrati te vladarice ljepote i čuvarice sna i prenijeti ih u medij fotografije znači dirati u njihovu zavodljivost i zaustaviti barem dijelić te fluidne i tajanstvene snage kojom cvijeće djeluje na osjećaje ljudi. Znači ne iznevjeriti veličanstvenost njihova položaja u osjetilnom svijetu čovjekovu, nego uspostaviti prisan odnos s motivom, jednak onom kakvog fotograf uspostavlja s ličnošću koju želi fotoportretirati. Moraju postojati uzajamne vibracije kako bi se okidač fotoaparata zbio u pravom trenutku. Usprkos prednostima digitalnog fotoaparata,(među kojima je najveća u velikom kontrolnom ekranu u kojem oblikovanje izreza, sjena, svjetla, boja, dinamike, ritma, sveukupnosti važnih u stvaranju fotografije ostaje odmah fiksirano), motiv će se prepustiti s većom radošću ako je između fotografa i motiva uspostavljena veza uzajamne namjere. Jer Maja Hrnjak se ne zadovoljava samo dokumentom o magnoliji, tulpanu, suncokretu, ljiljanu ili nekom drugom ljepotanu; ona cvijet po cvijet ili grupu cvjetova smješta u slikarski, „akvarelni“, konstruirani, dinamičan, čvrsti, miran, vibrirajući ili neki drugi fotografski kontekst u kojem je sadržano barem jedno od stotinu lica naših suživotnih prijatelja – cvijeća.
Prenoseći nam nježnost latica, erotičnost prašnika i tučka, blagost tonova, moć sjemenja itd. Maja Hrnjak dodiruje i cvjetni kulturološki kontekst, priziva egzotiku Istoka (magnolija), ili srednjevjekovnu povijest Zapada (ljiljan) ili hranjivost (suncokreta), elitnost (kale), itd. Ta simbolična slika koja prati njihov stvarni portret (a svaki cvijet je unikatno stvorenje) čini fotografski okvir, fotografsku cjelinu, koja je na mnoge načine kompleksna. Studiozan pristup i onaj nadahnuti trenutak uhvaćenog odnosa, koji je nužan u svakom kreativnom činu pa i ovom kojem je alat prilagođen transferu stvarnosti, vidljiv je na fotografijama Maje Hrnjak, kao ljepota fotografskog oblikovanja, kao odraz autoričina htjenja i kao autobiografski refleks.
Poznata kao fotografski animalista, nagrađena već sa fotografijama pasa, dobro je što se odlučila za ovaj hrabar korak izlaganja fotografija cvijeća, kako bi otvorila i novi album svog raznovrsnog profesionalnog bavljenja fotografijom. Netko će reći, baš obrnuto, da je to siguran, a ne hrabar korak, jer cvijeće je po svom prirodnom zadatku romantičan „okidač lijepih osjećaja. Mislim, pak, da još uvijek većina potiskuju osjećaje, u strahu od pogreške, u strahu od toga da ih netko ne bi proglasio malograđaninom i kičerom, (što je povezano s totalnim nerazumijevanjem svijeta prirode i svijeta neprirode /umjetnosti, zapravo s velikom dozom nesigurnosti od koje boluju mnogi ljudi.) Visoka estetiziranost a istodobno dah spontanosti krasi ova djela. Cvjetna se ljepota razlila s fotografija po nama (gledateljima) a širenje nevidljive erotske mreže, cvjetna je misija. Maja Hrnjak njihova je dragovoljna pridružena članica.
Branka Hlevnjak
Akademija-Art.hr
12.06.2011.
