Maja Hajon: Drugačije pobjede

maja hajon 1

maja hajon 1

Atelijer Lučko, Unčanska 2, Lučko,
od 15. do 30. studenog 2013.

Nije toliko stvar u pobjeđivanju, a još manje u poražavanju. Pojednostavljeno, bitna je participacija i ako je ikako moguće ostvarivanje anticipacije nečega što prema optimističkom osjećaju uvijek-oduvijek (negdje) egzistira ili, ako smo sumnjičavi, perzistira mimo nas. U tomu bez sumnje veliku ulogu može odigrati u teoriji takozvani neuplivni tok svijesti, (usprkos stalnoj prijetnji ne-svijesti) kad naoko nevezano i neobavezno iskrsavaju emergenti u riječi ili slici, zvuku ili… koji nas u najmanju ruku iznenađuju i zatiču, u najboljem slučaju za-čuđuju i izmiču iz ustaljenog tijeka svakodnevice. Može se nesumnjivo zaključiti da je to najbolji, obećavajući način kad se otvaraju neočekivana ali žuđena prostranstva koja benevolentno možemo osjećati kao prapostojbinu. Taj osjećaj prabivanja – iza ili ispred – osnovni je uvjet iskoraka iz ovoga, sada, tu-banalnog. Ne bacaj prvi kamen… zaštitnički se umotaj nezaštićen…

maja hajon 2

Maja Hajon zna s kamenjem, oblutkom, elipsoidnim piljcima i pikulama, perlama… A zna i sa strukturama i ugođajima. Zapravo, taj njezin kamen i nije kamen, oblutak. Nije ni portret kamenog oblutka, nije ni krajolik riječnog ni morskog žala, niti je otajstvo pridnenih dubina ili zvjezdanih visina. Ona sve ovo rečeno zapravo rabi kao izliku, recimo kao premisu e da bi ugrabila (izraubala) jedan svijet iza ili nakon… Vjerojatno bi bilo krivo ustvrditi da je to svijet tišine i umrtvljenog ili samo statičnog života. Da, fizička bez-glasnost je eminentna i sugestivna, svojevrsna je gradbenost životnosti slike, ali s-likovna je glasnost poput sonatne fuge u tempu andante ili andantino s težnjom prema alegretu. Tonko Maroević kaže: – Sjetivši se da je u raznim jezicima pojam „mrtva priroda” pandan izričaju „tihi život”, koji označava nijemo glasanje stvari i predmeta, (…) tipološk odgovara „monokulturi ” raspoređenih boca u djelu velikog

maja hajon 3

Georgia Morandija. I tu se negdje, izgledno je, krije „tajna” Majinog kreativnog izričaja što ona, može se ustvrditi, prihvaća kao vis major, jedinu mogućnost osobnog prodora i prvenstvenu mogućnost putovanja vlastitim, osvojenim i prisvojenim krajobrazom. U tom svijetu nebitna je anatomska posebnost pojedinog oblutka, kamena, perle. To su gradbeni elementi bez identiteta do apsolutne anonimnosti, kao da su u službi druge cjeline, drukčijeg strukturalnog smisla. Ta druga struktura prelazi neke limite. U tom su se strujanju pojavile materije i neke trave ili silnice. Prasak je razbio svaki red (i tišinu) i, očito, počinje u slikarskom svijetu Maje Hajon neka nova kozmogonija. A kakva, tko će to znati? – kaže Grgo Gamulin 1990. (Na Itaki – svijet o tajni) Da, to je kao u-ređena Itaka, Majina, ali poželimo si i naša (pra)postojbina nanovo zaposjednuta u povratku, nasljedstvu i nadasve drukčijem pobjeđivanju.

P.S. Ne mogu odoljeti pomisli kako bi bilo, što bi se desilo kad bi slikarica podarila svakom pojedinom kamenu-oblutku personality, kad bi ih portretirala i još, kad bi krajobraz dobio određenu kategorijalnu topografiju, toponimiju. Ne znam bismo li bili na dobitku ili na gubitku. Bi li ta priča išla dalje ili ne?

Ivan Obsieger

maja hajon 4

Maja Hajon rođena je u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti, grafički odjel i studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ivančića i prof. Kulmera. Diplomirala je 1972. godine kod prof. Reisera. Iste godine odlazi na studijsko putovanje u Milano. Od 1974. članica je HDLU-a. Radi kao samostalni likovni umjetnik u području primjenjene umjrtnost, grafički dizajn plakata i sl, oblikuje i izrađuje nakit u metalu, emajlu, staklu.., redovito crta i slika u raznim tehnikama. Od 1991. zaposlena je u Hrvatskom restauratorskom zavodu kao restauratorica. Živi i radi u Zagrebu. Izlaže samostalno i na grupnim izložbama.

maja hajon 5