Dodir svetosti
Tijekom linija izraziti misli, napetošću spleta crtovlja osmisliti oblike, vodilja je umjetničkog htijenja Maje Dolenčić-Malešević. Elementarnim likovnim sredstvima, obogaćenim fragmentarnom bojom, Maja gradi osobne svjetove, doživljene i izmaštane, utkane u prostore lirskog. S ugođajnošću vedrine, sjete, ali i tragom tjeskobe. Linije graciozne, lebdeće karike su likovnih priča, način zapisa emotivnog i racionalnog. Lepršavost i disciplina uprisutnjeni su u osebujnom rukopisu. U Majinom potezu osjećamo ritam umjetničke osjetljivosti, slikovito rečeno, izjednačenu s disanjem. Linijom se materijalizira forma, ali ona je i ogrebotina u tkivu površine, sredstvo uzdignuća bjelina papira. Otkrivanja vitaliteta ukupnosti slikarskog polja s pulsiranjem prizora odabrane ikonografije. Scena svakodnevice, ljudskih odnosa, simpatičnih zgoda postavljenih u ambijente s notom nostalgičnih prizvuka. Donekle i metafizičkog ozračja tihe svečanosti, s blagošću unutarnjeg mira kojim zrače likovi. Majina figuracija na potki mimetičkog, razvedena je mjerom ekspresionističkog te su razložne deformacije i pomaci proporcija likova sastavnica njenih kompozicija. Zanimljivih kadriranja, onih klasične uravnoteženosti i onih s intrigantnim kretanjima aktera, čime se dinamiziraju zapleti motiva. Paradoksalno je da je narušavanje realističkog znak približavanja idealizaciji forme. S putenošću ploha prožetih svjetlom kroz tonalitet papira u njegovanju ljepote kojoj nije ideal red klasičnog. Plodine i drugi predmeti postaju simboli punine života, koloristički akcenti u prenijetoj florealnoj ornamentici, zgusnute partije u prevladavajućoj prozračnosti slike. U ranijim radovima Maja je sklona marnijoj deskriptivnosti, nizanju stvari kao atributa isječka života, svojevrsnim nakitom u sadržajnim amplitudima djela. Obično se uzdiže na pijedestal kao što i figure u hodu tlom dodirujublistavost edenskog. Maja sakralizira prizore i kada motivski predložak ne izrasta na biblijskoj inspiraciji. Njeni interijeri i eksterijeri posvećeni su prostori ljubavi sa sudionicima koji poštuju vrijednosti života. I sami stolovi s položenim dragim predmetima, ulasci pejsaža kroz prostore soba podržavaju započet dijalog vremena u kojem jesmo i koje slijedi, promjenjivosti i konstante, treptaja i zastanka u meditativnosti raspoloženja. U začudnosti pred stvorenim. Majina umjetnost uvijek je upućena transcedentalnom, a pogotovo u stanjima i situacijama opisanim ili naznačenim u Evanđelju. Čitav ciklus ispunjen je tjelesnom netjelesnošću anđela, građenih mekoćom draperija i bljeskovitošću lica. Objektivno, stanovnici neba ne razlikuju se bitno od ljudi čiste duše. Poradi toga moguća je identifikacija između težaka, putnika, supružnika i naših nebeskih čuvara. Prožimanja duhovnosti neophodne u primjerima religiozne umjetnosti. Potresne posebno u scenama golgotskog martirija. Traga kalvarijskog hoda utkanog u nade čovjeka na njegovu životnom putu. Maja Dolenčić-Malešević sjajno je osjetila prsten neprekidnog ljudskog obnavljanja u predanju božanskom. I njena umjetnost je dar. Prihvaćanja i širenja. Duboko iskrena kroz formu majstorskog crteža, prepoznatljive, poput lozinke stava, rukopisnosti i slutnje zrakaste aureole oko smislene jezgre slike.
Stanko Špoljarić
Maja Dolenčić-Malešević je rođena 1936. godine u Zlataru (Hrvatsko zagorje), gdje je provela, unatoč ratu, prvih deset godina sretnog djetinjstva, što će se poslije odražavati u motivici njezina umjetničkog djela. Preselivši se u Varaždin, gdje je pohađala gimnaziju i glazbenu školu, dobiva i prve poduke iz slikarstva. Godine 1955. dolazi u Zagreb na prijamni ispit za Likovnu akademiju, gdje susreće budućeg supruga Dušana Maleševića koji će joj, kao odličan crtač, pomoći da prođe u drugom pokušaju. Diplomirala je na Akademiji u klasi profesora Ljube Babića. Nakon ulaska u brak s Dušanom i rođenja djece (Bogdana, budućeg književnika, i Tanje, buduće slikarice), imala je prve samostalne izložbe sredinom šezdesetih godina. U prvoj polovini sedamdesetih primila je nekoliko nagrada za svoj rad, te stipendiju za boravak u Parizu zajedno s kiparicom Marijom Ujević. U drugoj polovini sedamdesetih, obitelj Malešević seli u kuću-atelier na Šalati, gdje će Maja kompletirati opus, kojeg je kontinuirano izlagala na 22 samostalne izložbe i blizu stotinjak kolektivnih u zemlji i inozemstvu, sve do ciklusa Anđeli našeg vremena. Mnogi eminentni likovni kritičari pisali su o njezinom stvaralaštvu. Godine 2010. dobila je bogatu monografiju u izdanju Printera grupe autora Stanka Špoljarića. Izložbom Mala retrospektiva u Galeriji Vladimir Filakovac, Maja Dolenčić-Malešević proslavit će 50-tu, jubilarnu godinu likovnog stvaranja.
Nagrade:
1973. Dobitnica stipendije /Fonda Moša Pijade/ za studijski boravak u Parizu.
1974. Nagrada na IV. međunarodnoj izložbi originalnog crteža, Rijeka.
1974. Nagrada za slikarstvo na IX. zagrebačkom salonu, Zagreb.
1975. Nagrada za slikarstvo na jugoslavenskoj izložbi SULUJ-a, Sarajevo.
1982. Nagrada na internacionalnom bijenalu portreta, Tuzla.
1991. Otkupna nagrada na 13. međunarodnoj izložbi jugoslavenskog crteža, Zagreb.
Svebor Vidmar
svebor.vidmar@ns-dubrava.hr
Akademija-Art.hr
29.05.2010.
