Izložbu, u nazočnosti autora, predstavlja Eugen Borkovsky.
Recentnu slikarsku produkciju predstavlja Luka Širok. Radovi su nastali krajem prošle i tijekom ove godine. Pred nama se pojavljuje široki spektar likovnih promišljanja. Autor ovu seriju naziva „Samo dio mog dana“. Tako naznačuje i opravdava intenzivnu potrebu za oblikovanjem. To postaje očito promatrajući niz radova velikog formata ispunjenih mnogim detaljima te brojnošću radova. Iz začudne ikonografije izčitavamo ilustrativne situacije autorovog doživljaja. Na socijalna zapažanja nastavljaju se komentari. Autor ne izgovara potpuni stav. Nudi nam razmišljanja a izbjegava zaključke.
Intenzivno slikarstvo Luke Širok, kombinirano s crtežom i zapisima, nastavlja se na slikarstvo druge polovice prošlog stoljeća. Većinom je u pitanju dijapazon društvenog uz problematiziranje ljudskosti i tjelesnosti. Očite su satirične naznake ideja antigrađanštine. Dio radova, po izboru marginalnih likova, žestini i pristupu, uvjetno podsjeća na Bacon-a. Naravno, u znatno umjerenijoj izvedbi i vedrijoj atmosferi. Karikaturalno oblikovanje uvijeno je u stil koji je blizak dječjem pristupu likovnom iskazu. Instinktivan crtež rezultira nagonske i maštovite impresije: podsmjeh uvriježenom, cinični komentar uobičajenom.
Ova produkcija koju predstavljam ponešto duguje i idejama transavangarde. Kao i tada, autor izgovara revolt i nemir, slobodu oblikovanja, nomadstvo, no, njegovi rezultati obraćaju se promatraču sa većom dozom ovisnosti. Luka Širok je odan promatraču i nerijetko je narativan. Ukoliko mu sam rezultat slikarskog postupka nije dovoljno rječit, on dodaje tekstualne ili brojčane oslonce percipiranju rada. Ove intervencije vješto uklapa u kompoziciju no rad time dobiva indiciju objave, informacije. Dah suvremenog sve histeričnijeg vremena očitava se na ovim radovima. Zbunjujuće figure i neobični odnosi traže od nas, navikle na dešifriranje jednostavnih poruka mega plakata, znatan napor očitavanja.
Autor slobodno kreće u oblikovanje na platnu. Kompoziciju najčešće gradi postavljanjem glavnih motiva u sredinu formata. Kasnije intervenira zahvatima koji često ne završavaju na rubu platna pa većina radova djeluje poput izrezaka iz nekog većeg formata. Radovi nas vode od koncepta viđenog / doživljenog do interpretacije koja priziva ideju mita. To je u duhu vremena: mitovi brzo nastaju i brzo bivaju zaboravljeni. Njegovi likovi raspolažu sigurnošću trenutka. Akteri su uvijek u akciji ili međuodnosu ukoliko ih je više. Uvijek su u grču neke aktivnosti. Čak su i portretne situacije zaustavljene na trenutak i pripadaju djelićima akcije. Radovi su prepuni simbola koji autoru podupiru ideju. Promatraču preostaje pretpostaviti značenja te prihvatiti ili odbiti informacije kojima obiluju radovi.
Radove doživljavamo završenima i svaki rad za sebe poseban je trenutak brzo odrađene ideje. Komunikacija s promatračem ostvaruje se individualno, posebno sa svakim radom a ovisi o senzibilitetu promatrača. Autorovo izbjegavanje izgovora osobnog diskursa zamućeno je količinom produkcije. Kombinirajući crtež i slikarski postupak Luki ne nedostaje kombinatorike ni energije za kreacije. Prolazeći od rada do rada otkrivamo uistinu maštovite i različite elemente. Postaje nam jasno da nas autor želi obasuti oblicima / informacijama izvedenim snažnim kolorom i gestualnim potezima. Konglomerat motiva unutar svakog rada zahtjeva postav koji daje oduška svakom pojedinom djelu ili radove privremeno grupirati u nekoliko cjelina. Ovi radovi stilski nisu ujednačeni što zahtjeva pozornost pri prezentaciji. Radovi bi tematski mogli ući u labave okvire nekoliko grupa. Iako autor ciklus tumači kao svojevrsni dnevnik trenutaka, pri postavu nije neophodno slijediti trenutke već predstaviti radove prema tematskoj i / ili kolorističkoj vrijednosti. Situacija će biti prihvatljivija promišljenim slijedom i pozicioniranjem radova.
Posizanje za određenom temom otkriva intenciju autora. Prisutna je snažna autorova definicija ali je izbjegnuto interpoliranje stava. Svako izlaženje pred publiku javni je čin. Zadatak je kustosa da promatraču pokuša približiti stvaralaštvo koje prezentira. Sve je podložno interpretaciji. Naravno, impresije se ne moraju podudarati ali se od stavova iz više tumačenja može složiti dojam. Sama činjenica uzimanja ovog projekta u program galerije Fonticus komplementira autora. Očita je uložena energija koja rezultira nadprosječno promišljanje. To pripisujemo autorovoj mladosti, i iskrenoj želji za slikanjem. Rezultati nisu zanemarivi, štoviše iniciraju zanimanje. Nametanje informacija promatraču, kojem autor teži, nakon obilaska radova može završiti naporom. Čini mi se da je autor to upravo želio.
Eugen Borkovsky
Luka Širok: Moj slikarski put započinje u Italiji 1997. godine na ’Istituto d’Arte Max Fabiani di Gorizia, do uspješnog završetka 2002. godine Likovnu akademiju Belle Arti u Veneciji upisujem 2002. godine gdje sam se usavršava kod profesora Carlom Di Raco. Diplomirao sam smjer slikarstvo, 2007. godine. Slikarstvo me odavno inspiriralo i vodilo do različitih projekata i izložbi na kojima sam predstavljao svoje koncepte, ideje i prije svega svoje slikarske radove koji su bili izlagani. Smjer koji istražujem je konstanta prijenosa trenutka u slojeve neistraženog. Surađujem s galerijom Infantellina Contemporary Berlin te s Associazione Artisti Sp+a u Veneciji. Trenutno živim i radim u Sloveniji i učestvujem na brojnim izložbama u Njemačkoj, Austriji, Italiji i USA.
Eugen Borkovsky
e-mail: eugen.borkovsky@gmail.com
akademija-art.hr
