
Galerija Kopjar, Zagreb
Lucija Konda Labaš
Upravo tim pitanjem u svojem se dugogodišnjem znanstveno – umjetničkom istraživačkom radu teoretski i praktično bavila slikarica Lucija Konda Labaš. Štoviše odgovore na ova i slična pitanja objedinila je u pojmu faktura koji je postao ključni pojam istraživanja i njenog doktorskog rada pod nazivom Pojam i uloga fakture na slici: prikaz razvitka i pokušaj definicije. Lucija Konda Labaš tako je svojim radom zasluženo postala prva i za sada jedina doktorica slikarstva u Hrvatskoj. U svojem radu fokusirala se ja na cjelokupnost likovnog djela, na one vidljive i opipljive komponente, ali i na one koje su nam na prvi pogled skrivene.
Naglasak je svakako bio na nosiocu to jest na slikarskoj podlozi koja zajedno s ostvarenom umjetničkom idejom zajedno utječe na percepciju i doživljaj gotovog umjetničkog djela. U tu svrhu Lucija je načinila niz uzoraka u obliku likovnih skica, proba i radova, i kao krajnji rezultat nova, originalna, autorska, umjetnička djela. Tako je nastalo više od četiri stotine radova. Slikanje je popratila promišljanjima, bilješkama i iščitavanjem literature. Zaključila je kako „cjelokupan slikarski materijal i način njegove upotrebe, određuju ne samo kvalitetu slike u profesionalnom tehnološkom smislu, već svakako i mogućnost ili završni stupanj ostvarenja likovne zamisli.“ Definirala je fakturu kao „stanoviti konduktor cjelokupnog likovnog djelovanja slike.“ Kroz mijenjanje četiri slikarska nosioca – dakle slikarske podloge od kojih svaka ima svoje specifičnosti koje proizlaze iz vlastite prirode (tkanje, drvo, pleksiglas/akrilno staklo, metal/aluminij), stalne uporabe akrilne tehnike i izradom velikog broja radova Lucija Konda Labaš dokazala je kako su likovni koncept i tvorbeni materijal odnosno slikarska podloga sastavnice jedne cjeline. Likovni koncept, umjetnička ideja to jest slika ne može se odvojiti od slikarske podloge.
Istraživanjem fakture Lucija Konda Labaš bitno je odredila smjer kretanja vlastita slikarstva i tako stvorila svoj umjetnički zaštitni znak. Ovdje bi se čak moglo govoriti i o smjeru slikarstva u kojem se svjesno odabire vrsta slikarske podloge ovisno o vlastitim umjetničkim afinitetima, što predstavlja jedinstvenost u suvremenom hrvatskom slikarstvu. U kontekstu pak apstraktne umjetnosti Lucija Konda Labaš ostvaruje slike u kojima se može prepoznati specifičan autorski rukopis te majstorsko poznavanje i korištenje elemenata likovnog govora. Svaka mrlja, svaki potez, svaka boja, ploha, a u konačnici i gotova kompozicija u kojoj do izražaja dolaze i svojstva podloge, u sebi sadrži autohtonu slikarsku ideju i kanaliziranu energiju njene autorice. Bilo bi zapravo nepravedno u tumačenju Lucijinih slika zanemariti njihovu likovnu komponentu. Zato njene slike možemo doživjeti i kao polja zgusnute energije odnosno kao nevidljivi raster autoričinih emocija.
Uz to, Lucijina umjetnost dokaz je kako slikarstvo u novom mileniju nije iščezlo iz likovnih umjetnosti već je naprotiv dobilo i novo značenje. Slikarstvo Lucije Konda Labaš u praktičnom smislu postalo je znanost i u kontekstu hrvatske suvremene likovne umjetnosti zauzima sasvim posebno mjesto, a samu slikaricu afirmira kao zrelu autoricu od koje se puno očekuje i u budućnosti. Sigurna sam kako će nas iznova razveseliti i oduševiti nekim novim slikarskim pristupom i ostvarenjima. Jednako uspješno kao što je to činila i do sada.