Ljerka Njerš: Hommage a Milka Trnina

Monotipije iz ciklusa „Hommage a Milka Trnina“ nastale su 2000. godine povodom istoimene izložbe u Muzeju grada Zagreba, 2001. godine uz RAKU KERAMIKU I GLINOTISKE.

Bogatstvo imaginacije

Ljerka Njerš, darovita i temperamentna hrvatska umjetnica zacijelo se izdvaja svojim specifičnim slikarskim i keramičkim poimanjem umjetnosti. Stvaralačka i kreativna energija uvijek je umjetnici otvarala nove puteve stvarajući nove vrijednosti. Njena umjetnost traje više od 40 godina i na određen je način već dio povijesti. Njene su vrijednosti isticali brojni likovni kritičari i novinari. O njoj je napisano nekoliko monografija i snimljeno nekoliko dokumentarnih filmova.

Međutim, Ljerka Njerš nas uvijek iznova iznenađuje, pa tako će vjerujem i ovom izložbom u spomen Milki Trnini potaknuti na razmišljanje i novo vrednovanje. Ljerka Njerš odaje ovom izložbom počast i veliko poštovanje velikoj hrvatskoj opernoj divi, jednoj od najvećih svjetskih opernih umjetnica, koja je pronosila hrvatsko ime diljem svijeta.

Milka Trnina je rođena 19. prosinca 1863. god. u Vezišću, u općini Križ, a umrla je u Zagrebu, 18. svibnja 1941. god. Nakon očeve smrti, u dobi od 6 godina dolazi u Zagreb u kuću ujaka, književnika Janka Jurkovića. Nakon školovanja u Zagrebu završava konzervatorij u Beču, gdje je nagrađena zlatnom medaljom i diplomom. Karijeru je započela u Zagrebu, u starom kazalištu na Markovu trgu, nastupivši 11. travnja 1882. god. u Krabuljnom plesu. Kako za nju nije bilo mjesta u Zagrebu krenula je stjecati iskustva i slavu u inozemstvu: Leipzig, Bremen, München, Bayreuth, London, New York, Boston… U glasovitoj opernoj kući Metropolitan u New Yorku nastupila je čak 79 puta, a u Kraljevskoj operi u Londonu je imala 56 nastupa.

U Muzeju grada Zagreba čuva se velik dio ostavštine Milke Trnine i upravo u tom Muzeju je Ljerka Njerš otpočela s otkrivanjem vrijednosti iz te bogate ostavštine. Trninini raritetni i skupocjeni kazališni kostimi, koje je 1900. g. kreirao britanski slikar i kostimograf Percy Anderson, izrađeni su u kazališnim radionicama Londonske Kraljevske opere, a izloženi su u stalnome postavu Muzeja. Ti kostimi bili su Ljerki Njerš poticaj i inspiracija za njezin novi ciklus glinotisaka i monotipija. Oni su u interpretaciji Ljerke Njerš postali osebujne slike s bogatom imaginacijom. Njene dame u blistavim kostimima odišu teatarskim doživljajem. Njezina bogata i živa paleta boja te mnoštvo detalja u strukturi pozadine stvaraju uvijek nove kolorističke sklopove. Stvaralačka energija i golemo iskustvo umjetnice rezultirali su ovim ciklusom monotipija slikanih na mokroj glinenoj ploči, pa zatim ručno otisnutih na mekanom japanskom papiru. Kako Ljerka ponajbolje poznaje mogućnosti stvaranja u glini, postigla je na ovim pločama svježinu kolorističkog i senzualnog doživljaja.

Dakako, kostimi, interpretirani u Ljerkinim monotipijama, dobili su novu dimenziju – udaljeni od predloška, ali ipak povezani s predmetom temeljne inspiracije postali su u novoj slikarskoj interpretaciji osebujne slike s bogatom imaginacijom i svečanim teatarskim doživljajem. Njezine dame u elegantnim kostimima, inspirirane su Trninom, ali istovremeno joj služe kao predtekst, koji s poštovanjem preuzima i koji će poslužiti njezinoj imaginaciji kao podloga za novi vlastiti suvremeni izraz. Iskustvo Ljerke Njerš i bogata, živa paleta boja te mnoštvo detalja u strukturi pozadine stvaraju uvijek nove arabeske i kolorističke sklopove. Njezini glinotisci su unikati koje slika na vlažnoj glinenoj ploči. Ona nanosi slikarske ili keramičke boje u živopisnim mrljama, zatim “greca”, odnosno urezuje crtež. O debljini nanosa boje ovisi transparentnost pozadine i različitost u strukturi, koju Ljerka postiže raznim pomoćnim alatljikama, biljkama ili dodatkom tkanine ili mreže. Konturni crtež snažno urezuje u glinu, a na otisku se očitava kao bijela linija i djeluje mekano poput linoreza. Svaku sliku, od Tosce do Isolde, stvorila je izravno na glinenoj ploči, što pridonosi svježini kolorističkog i senzualnog likovnog doživljaja. Veliku ulogu tu ima i kvaliteta papira, odnosno moć njegova upijanja boje, jer na njega autorica ručno, pomoću valjka otiskuje svoje monotipije – jednotiske. Često intervenira i naknadno na otisku, crtežom tušem ili bojom dopunjuje sliku.

Sloboda mašte Ljerke Njerš obogaćena prizivanjem prošlosti i odavanjem počasti Trnini i njezinim ko­stimima oživjela je u seriji ovih monotipija na potpuno novi način.

Nada Premerl

Ljerka Njerš, slikarica i keramičarka, diplomirala je slikarstvo 1961. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi  prof. Marina Tartaglie, završivši prije toga Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu u klasi poznate keramičarke Blanke Dužanec. Djeluje kao profesionalna likovna umjetnica, izlaže na mnogobrojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i širom svijeta, sudjeluje na mnogobrojnim međunarodnim stručnim skupovima, simpozijima i likovnim kolonijama, usavršavajući se studijskim boravcima u inozemstvu. Jedan od takvih značajnih studijskih boravaka bio je i onaj 1987. u Portugalu, gdje je radila u tvornici kamenine Santana u Lisabonu. Već iduće godine bila je pozvana u renomiranu portugalsku tvornicu porculana Vista alegre u Ílhavu, kao artist in residence. Godine 1988. radila je u čuvenom The Curwen Studiju u Londonu (voditelj Stanley Jones), gdje je specijalizirala litografiju. Jedna od tamo nastalih litografija bila je tada izabrana za prestižnu Ljetnu izložbu Kraljevske umjetničke akademije (Royal Summer Exhibition). Od 1985. sudjeluje i na aukcijama suvremene keramike poznatih londonskih aukcijskih kuća Christie’s i Bonhams. Sudjelovala je u radu mnogobrojnih kolonija i radionica keramike kao što je radionica u Plemenitašu u Sloveniji, te u brojnim kolonijama za pomoć dječjim domovima Paunovac (Gornje prekrižje, Zagreb), ZILIK (Karlovac) i dr. Svojim radovima na aukcijama pomaže mnogobrojnim bolnicama, školama i ranjenicima Domovinskoga rata. Također u Engleskoj, uza svoju sestru Jadranku Beresford-Peirse, sudjeluje u radu njezine Međunarodne zaklade za hrvatske spomenike (The International Trust for Croatian Monuments). O keramici i slikarstvu Ljerke Njerš Grafički zavod Hrvatske izdao je 1990. godine monografiju iz pera Josipa Depola (Biblioteka PRIZMA, knjiga 18., urednik  Božo Biškupić). Animirano-dokumentarni film „Umjetnost gline i vatre“ snimio je 1983. godine Ernest Gregl u produkciji Zagreb filma i Filmoteke 16, a kratkometražno-dokumentarni film „Ljerka Njerš“ 1991. godine Eduard Galić za Hrvatsku televiziju. Dobitnica je nagrada i priznanja, od kojih valja spomenuti Nagradu Grada Zagreba za 1994. Osvojila je posebnu nagradu u kategoriji keramike, stakla, porculana i terakote na međunarodnoj izložbi „Umetnost minijature“ u Majdanpeku u Srbiji 2010. godine. Odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos u kulturi. Članica je Vojničkoga i bolničkog reda sv. Lazara Jeruzalemskog. Uza slikarstvo i keramiku, Ljerka Njerš bavi se ilustracijom i opremom knjiga. Članica je HDL-a i ULUPUH-a Zagreb, te Society of Designer Craftsmen u Londonu. Živi i radi u Zagrebu.

Akademija-Art.hr
21.12.2010.