Calendula oficinalis

PMF Zagreb, Biološki odsjek

Botanički vrt, Marulićev trg 9a, Zagreb
Lidija Boševski
Ritam prirode
10. 04. (u 12.00 sati) do 25. 04. 2010.

U našoj je prirodi biti opčinjen prirodom. Jer dio smo svijeta i svijet je u nama. Naša nas koža samo prividno dijeli od vanjskoga svijeta, jer ispod nje pulsira život u ritmu kojim živi priroda. Stoga je čovjekova osjetljivost i razumijevanje toga ritma posve- prirodna. 

Udisaji i izdisaji, otkucaji srca, stanja budnosti i sna, čak i ustroj DNK slijede ritam koji je tek preslika većeg, pulsirajućeg ritma svijeta. Izmjene dana i noći, godišnjih doba, plime i oseke plesni su koraci prirode koji daju život.


Lactuca sativa viridis, 1

Mi smo partneri u ovome plesu i bez svjesnog uključivanja. No, ono što čovjeka čini tako posebnim, tako zahvalnim i aktivnim partnerom ovoga plesa, jest želja da spozna, da razumije pravila prema kojima se taj ples izvodi. 

Naša je svjesnost stoga podvrgla ritmove prirode istraživanju kroz filtere razumijevanja. Svjesnošću smo ih provukli je kroz teorije poput fraktalne geometrije (Kochine pahulje, Mengerova spužva, Mandelbrotov skup), tražili nepravilnosti u ritmičkim događanjima da bi na kraju uvijek zaključili kako samo ritam uvijek stalan jest. Priroda tek imitira kaos. Sva odstupanja od ritma, samo su novi ritmovi.


Lactuca sativa viridis, 2

Umjetnici proučavaju ritam na sebi svojstven način. Isprobavaju ga, izazivaju i njime se poigravaju. Pritom se oslanjaju i na jedan drugi aspekt spoznaje koji je usko vezan uz osjetilno. Sve što u nas ulazi kroz osjetila, mijenja nas i zatim ponovno želi izaći kao izmjenjena energija, kao izražaj. Mi promatramo, upijamo, udišemo, doživljavamo i zatim nanovo stvaramo. Vanjski input ulazi u nas, prima nas u svoj ritam i zatim se obogaćen kroz naše ruke, glas i pokret, ponovno prenosi u vanjski svijet. 


Paeonia lactiflora

 

Umjetnica, prijemčljiva za energiju ritma u prirodi, upija i naizgled nevidljive uzorke koji postaju vidljivi tek kada ih rukama nanovo materijalizira. Iz ranijih je radova posve vidljivo kako su je ruke već godinama vodile, nekim unutarnjim ritmom, da stvara oblike koje je u sebi intuitivno osjećala. Tek kada je proces stvaranja završio i kada je svoje radove sagledala iz perspektive promatrača, mogla ih je i nazvati ritmom prirode.
Od pet elemenata u čijim se „okvirima“ priroda oblikuje, umjetnica poseže za zemljom. Dok nam voda i vatra impliciraju dinamiku koju bismo intuitivno vezali uz ritam, zemlja je materijal koji šuti. Njezina je dinamika skrivena i stoga je zahvalan materijal za komunikaciju s umjetnikom. Poštujući zakonitosti zemlje, umjetnica je oživljava gotovo fotografski, stvarajući oblike i ritmove iz prirode. Fotografska implikacija posebno je vidljiva iz boja, odnosno njihove odsutnosti. Njezini su radovi crni i bijeli, kao fotografije, zamrznuti trenutci…
Ruke umjetnice nemoćne su pred bogatstvom ritmova koji se u prirodi ostvaruju i u mirisu i boji, stoga proživljavaju mimesis protkan intuitivnom interpretacijom ritmova oblika.
No, za razliku od fotografije, ova su djela živi primjerci. Podložni su igrama vizualnog, gdje svakom promjenom odnosa svjetla i sjene oni ostvaruju novi pokret. Njihovi obrisi i fizičke linije, koji ih poput naše kože naizgled dijele od ostatka svijeta, nude nam i taktilni doživljaj. Mi pod prstima možemo osjetiti rasplesane detalje, osvijestiti ritam kojem smo prvotno svjedočili tek vizualno.
Djela izašla iz ruku umjetnice rezultat su njeznih imanentnih preokupacija ritmovima prirode. Nakon umjetničke materijalizacije, oživotvoruju ono što svi intuitivno osjećamo i razumijemo. Ritam koji oponašaju, samo je varijanta ritma u nama.
Ova su umjetnička djela oda prirodi, oda plesu između prirode i čovjeka, između vanjskoga i unutarnjega života.
Jer ritam u prirodi je ono što svijet čini živim, a čovjeka živim dijelom svijeta.
Marina Gabelica


Lidija Boševski
lidija.bosevski@gmail.com

Akademija-Art.hr