Lana Jurčević: Maštam o suprugu, djeci i maloj kući na proplanku

Intervju

Kažu da se svakih sedam godina duša svakog čovjeka potpuno okrene. U tom razdoblju čovjek kreće na put prepun životnih promjena i preobrazbi. Na pragu 28. rođendana čišćenju života nije pobjegla ni pjevačica Lana Jurčević
 
Ove godine Zagrepčanka je odlučila odbaciti epitet tinejdžerske zvijezde, "rastala" se od dugogodišnje mentorice Milane Vlaović i sama je počela pisati stihove i glazbu za svoje pjesme. Jedan u nizu tih novonastalih hitova singl je "Što je moje, što je njeno" za koji je još uvijek 27-godišnja Lana prošloga tjedna snimila i videospot.
Pjevate: "Što je moje, što je njeno? Dajem srce, ona tijelo."
– Ta je pjesma najteža i najživotnija koju sam ikad otpjevala. S osamnaest je ne bih mogla otpjevati jer ne bih bila uvjerljiva. Sad je bilo pravo vrijeme. Nije posvećena nijednom muškarcu, to je tipična ženska pjesma, ali je vole i dečki. Govori o strahu koji smo sve upoznale i osjetile. O tome da se, kad si najsretniji i kad jako voliš nekoga, uvijek pitaš ima li on neku "sa strane", neku koja mu daje ono što je površnije od tvojih emocija.
Na albumu, nakon osam godina suradnje, više nema autorskog pečata Milane Vlaović. Zašto ste se rastale?
– S Milanom sam završila u autorskom smislu, no ona je prva poslušala sve nove pjesme. U glazbenoj industriji bila je moja majka – odgojila me za scenu i financirala je sve moje dosadašnje albume pa ću je, kao prijatelja, zauvijek imati pokraj sebe. Rekla sam joj da više nemam 18 godina i da se moram odmaknuti. Osjećam prekretnicu i ne mogu vam objasniti što se dogodilo, ali iznenadno sam postala zrelija, kompletnija. U zadnjih godinu dana u meni se sve promijenilo.
Do kraja godine izlazi prvi album koji ste samostalno stvorili. Je li vas bilo strah?
– Svaki ton ovog albuma, svaka riječ, instrument… sve je prošlo kroz moje prste. Predivan je osjećaj stvoriti nešto samostalno pa ću tako nastaviti. Na sljedećem, šestom, možda ću i zasvirati jer ću, čim mi se otvori neki mirni period u životu, ponovno sjesti za klavir. Godinama sam ga izbjegavala zbog sjećanja na profesora koji me maltretirao sviranjem "Zvončića" usred proljeća, a sad je ta "trauma" iza mene.
U vašem novom spotu glume Vanessa Radman i Filip Juričić – znači li to da gledate "Larin izbor"?
– Nikad! Nijednu epizodu nisam pogledala. Filip mi je fantastičan glumac i zna utjeloviti "fakina", a Vanessa je pojam seksepila i elegancije Marilyn Monroe, profinjenosti Kim Basinger, i ludila i neuračunljivosti Kate Moss. Nisam pogriješila, odradili su izvrstan posao.
Čula sam da je na setu bio tulum – jeli su se kotleti, feštalo se…
– Da, ali tek nakon petnaest sati snimanja. Neki su za to vrijeme i klonuli, zaspali na setu. Nema tu šale, radi se dok najsitnije detalje ne dovedemo do savršenstva. U jednom trenutku u glavi mi je počeo odzvanjati i zvuk kase koja je odbrojavala tisuće i tisuće kuna koje ekipi moram platiti za prekovremene sate. Ali me ni to nije zaustavilo.
Kako izgleda vaš dan?
– Nisam od onih koji se bude u 10 ujutro razmišljajući kad će na manikuru, pedikuru i frizuru. S obzirom na to da nisam rođena s ovim što imam, radeći sam se naučila vještinama koje su potrebne da ti dan bude uspješan. Ako puno šljakam, spavam nekoliko sati dnevno, održavam fitness studio i snimam album, nemam vremena za tretmane ljepote. Iako će svi pomisliti da lažem, uopće nisam taj tip! Ne patim od estetike i lažnog glamura.
Pokazujete li to i s tih nekoliko sijedih vlasi u kosi koje niste obojili?
– One su odraz moje mudrosti! Tata me vidio prije nekoliko dana i, s obzirom na to da roditeljima ne govorim svoje brige, iznenadio se što imam bijele vlasi. Šokirao se i viknuo: "Daj da ti to iščupam", ali nisam dala.
Radite s mnogo ljudi. Kakva ste šefica?
– Ponekad pušem na prazno, ali nisam paranoična. Okružena sam ljudima kojima vjerujem i s kojima dugo radim. U njih imam povjerenja sve dok se nešto ne dogodi krivo. Uvijek pitam i druge za mišljenje – bilo da se radi o glazbi ili fitness centru. Ako naiđem na loše komentare, poslušam, odvažem, donesem odluku. Samo sam jednom ustrajala u svojoj ideji, kad sam unatoč komentarima odlučila snimiti pjesmu "Zašto volim loše dečke".
Jer volite loše dečke?
– Evo, uvijek sama sebi smjestim! Ne znam što bih odgovorila. Ma ne, ne volim loše dečke. Uostalom ne znam ni definirati što su loši dečki.
Na glasu ste kao djevojka koja voli mlađe dečke. Nakon sedam godina mlađeg Jana Jeriča, pet godina mlađeg Fabijana Marića, sad ste, čujem, u vezi s dvije godine mlađim Lovrom Krčarom?
– Hm, gdje ste to pročitali? Ljudi misle da ti je, što si dulje na sceni, lakše govoriti o sebi. Mogu reći da je moja predanost "mjuzi" velika i ne dopuštam da nam bilo što sa strane stane na put. Nisam se još izjašnjavala o ovome što ste me pitali, ostat će tako još neko vrijeme. Postala sam ranjivija pa sam odlučila šutjeti. Uostalom, na kraju svatko misli samo ono što želi.
Mislite li da javno priznanje veze može utjecati na njezinu kvalitetu?
– Ne radi se o tome utječe li moje pričanje na vezu, sve ono drugo što dolazi izvana, o čemu se "šuška", najviše je otežavalo meni samoj. Samo bliski ljudi znaju što mi se u životu događa.
Ali ste jednom prilikom svejedno, s bivšim dečkom Fabijanom Marićem, došli na filmsku premijeru i sami potaknuli priče?
– Taj sam si luksuz htjela priuštiti i jesam – jedanput u osam godina karijere.
Jeste li se ikad zbog medijskih napisa dečkima morali opravdavati objašnjavati, svađati se…?
– U emotivnim vezama jako sam otvorena i sve ću dati svojem partneru. Nemam potrebu u vezi dečka fascinirati ili konstantno biti idealna i sređena. Najbolje je na početku dati sve na pladnju, pokazati slabosti i mane jer onaj tko te zavoli, voli te onakvog kakav jesti. Nikad mi mediji nisu utjecali na razvoj odnosa, no dosad su to sve bile bezazlene stvari. Da su u pitanju bile ekstremne situacije, potrudila bih se shvatiti i drugu stranu.
Jeste li vi ljubomorni?
– To nema veze sa mnom, nego s odabirom osobe s kojom jesam. Neki ljudi ulijevaju povjerenje, a oni drugi u sebi imaju supstancu koja te raspali. To su oni loši dečki iz moje pjesme! Ima situacija i kad šizim i kad ne. Te su reakcije nepredvidljive i meni samoj.
Vidite li se uskoro u braku?
– Moj je problem što sam u poslu ozbiljna, a privatno volim biti dijete. Zaigrana sam, brza i još nisam za brak. Volim biti bezbrižna, poletna, djetinjasta i dati si prostora. Vjerujem da će se sve dogoditi kad se zvijezde poklope. Voljela bih prvo posložiti svoj život pa razmišljati o udaji. I moj muž i jednog dana moja djeca zaslužuju dobru i predanu mamu. Prave stvari dolaze u pravom trenutku, a ja sam sad u svojoj najkreativnijoj fazi… Uostalom, ne žuri mi se. Mene je mama rodila s 30 i mislim, s obzirom na sadašnje stanje, da neću ni ja prije.
Ali za poduzetništvo ste bili spremni s 25 godina. Jesi li tad mislili da vam glazba neće biti siguran posao?
– Volim ples i tu sam ljubav htjela pretočiti u nešto u čemu bi mogle uživati i druge žene. Ples je meni kao muškarcima nogomet – trčiš pod adrenalinom i ujedno činiš dobro za sebe. To sam htjela dati svim damama i uspjelo je. La Studio je moja ljubav, a žene koje onamo dolaze za mene nisu biznis. Skupa kuglamo, idemo u kino, na masaže… Ali, ne bježim ni od činjenice da sam zadovoljna i rezultatima.
Je li u Hrvatskoj teško biti mlada poduzetnica?
– Uhodala sam se. Osjećam ludu motivaciju da idem naprijed i izdržavam, ali vremena su takva da mi se, kao ni drugima, ne vraća onoliko koliko dajem. Svejedno, kad mi je teško, ja još više zagrizem.
Uza sve obaveze imate i psa…
– Svoju veliku ljubav. Mama tvrdi da je njezino dijete, ja da je moje. Šetam ga, pazim, mazim. Zbog njega iz stana izađem u pidžami ili skafanderu i nije me briga. Meni je najvažnije da je on sretan, njemu da idemo gdje ima puno ljudi jer njuška po vrećicama i traži nešto da prigrize.
Dijelite li tu strast za hranom?
– O, da. I jedem i kuham! Losos u kopru i riža sa šafranom jučer su mi bili na jelovniku. Što sam starija, više kuham i bavim se zdravom prehranom. Razmišljam o prelasku na makrobiotiku, zasad se sve više okrećem sirovoj hrani. Želim se vratiti prirodi, onome što smo bili prije nego što smo počeli raditi greške. Život mi je ludnica i tijelo mi je počelo javljati da je vrijeme da počnem paziti.
Bavite li se onda i uzgojem biljaka?
– Ne još, ali počela sam kupovati začine u teglicama. Jednog dana ću sigurno imati vrt. U mojoj su maštariji kućica na proplanku, muž, djeca, naši psi i posao koji volim jer bez glazbe ne bih mogla živjeti.
Kako se opuštate?
– Često u zadnje vrijeme želim samo leći na sofu i šaltati po programima.
U čupavim kućnim papučama?
– Pa koliko sam rupa u stanu štiklama napravila, dobro mi i dođu. Imam jedne doma.
Često koristite usluge stilista?
– Stvarno ne. Dosta vremena provodim doma, za kompjutorom pišem ugovore, pjesme, šaljem slike, snimam, jedem… Kad god nisam na važnim događanjima ja sam čupava, nenašminkana i neopterećena osoba. Na poslu sam glamurozna, doma uopće ne marim za izgled.
Kuhate, skrbite se o sebi i psu… Postoji li nešto što ne volite raditi sami?
– Putovati, doživljavati nove stvari, zajedno u svoj život upisivati uspomene. Nitko to ne voli sam. Uvijek je lijepo imati pokraj sebe nekoga tko u potpunosti može tolerirati i uvažiti tvoja mišljenja, stavove, život. Iako, ima trenutaka i dana kad volim samoću i treba mi. To su najviše trenuci kad pišem pjesme.

Izvor: Vecernji.hr