Kutina – izložba Igora Modrića

Organizator: Muzej Moslavine Kutina

Mjesto: Galerija
Vrijeme: 8. 11. 2012. u 18,00 sati
Likovna izložba Igora Modrića
Izložba ostaje otvorena do kraja studenog
Likovni postav: Igor Modrić
Autor teksta kataloga: Mladen Mitar
Modrić, slikar i likovni pedagog, rođen je 1959. u Zagrebu. Diplomirao je 1984. g. na Slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Raoula Goldonija. Od 1984. do 1986. bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Radio je kao ilustrator, pisao predgovore za kataloge izložbi, bavio se grafičkim dizajnom i dizajnom interijera. Bio je nastavnik likovne kulture u nekoliko zagrebačkih škola. Predavao je crtanje, slikanje te teoriju dizajna i oblikovanja, a od 1996. do danas profesor je stručnih predmeta u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Član je HDLU-a. Autor je likovnog postava brojnih izložbi drugih likovnih umjetnika. On sam izlaže od 1983. godine. Ostvario je petnaestak samostalnih i više skupnih izložbi te autorskih koncepcija.
Poetika kolorističkog tkanja  
U suvremenom likovnom izrazu umjetnici često ne nalaze uporište u  ikonografskom prikazu već više u likovnom sižeu. Suvremeni ikonoklazam uglavnom će iznjedriti zanimanje za likovne strukture. Nastaje oskudica iskrenosti koja će se kompenzirati kroz dječji izraz, a minimalizam upakovati pod konteplativni sadržaj, pa sve do sintagme: slika nije da se gleda nego da se misli.
Jedinstvene su pojave u likovnoj umjetnosti i slika i ne-slika,one su samo govor vremena, bez iluzije napredovanja u više forme istine u umjetnosti. Olako stvari iz vidljiva prostora pobjegnu u prostor misli. Slikar nam nudi raskoš asocijativnih mogućnosti, a izmaštani svijet postaje stvarnost misli. Slika je oduvijek bila interpretacija viđenog, zapravo nova priroda.
Modrićeva slika nas  uvlači u svoju zamku tako što otklanja konotaciju u korist promatranja. Na prvi pogled čini se da u Modrićevom slikarstvu ne treba tražiti ništa osim neposrednog i čistog likovnog doživljaja. Plamte bogate kolorističke krijesnice u sniženom registru boja, poput vatrometa pokrivajući kvadratične forme. Ako se odmaknemo od vizualno hedonističkih senzacija otkrivamo slojeve značenja. U stoljeću velikih turbulencija Nikola Albaneže  primjećuje u njegovim slikama mir i tišinu, Mirela Duvnjak vidi neki drugi suptilniji i bolji svijet dok se drugi povjesničari kao Jagor Bučan nadahnjuju analitikom i filozofijom.  Značenja nisu eksplicitna. Slikar gradi atmosfere,  te nematerijalne duhovne forme tkane suptilnim pigmentom, ispod kojih  iz beskonačnog pointilističkog kozmosa izranjaju ili zaranjaju kvadratične forme mekih i tvrdih rubova.    
Kvadratne forme i kolorirane točkice su idealne za slikara, poput fuge u glazbi koja ne znači ništa izvan nje same. Snaga prepoznatljivog Modrićeva slikarskog izričaja rađa se u okviru pokornosti pravila divizionizma, zato cvate stvaralačka imaginacija u neiscrpnim kolorističkim invencijama. Jednom je B. Noel rekao da se za slikara vidljivi svijet zgusne te se tako oblikuje u osobno ja, a to dade oblik svijetu, koji postaje njegova optička figura. Modrić je tragač za minucioznim kolorističkim tkanjima. Za njega umjetnost nije pričalica i nema potrebu da nešto objašnjava.
Njegovo slikarstvo je i činjenica po sebi, neovisno od toga što sugerira. U biti Modrićeva umjetnost je konstruktivna  racionalnost koju s mjerom osvjetljava instikt. Njegove kompozicije su likovne perfekcije, začinjene govorom srca. Lazurni pointilistički nanosi  akrilne boje na platnu stvaraju pastelnu atmosferu, gdje nije riječ o substitucij. Neiscrpno mnoštvo likovno-morfoloških mijena uključujući fenomen svijetla svjedoči o izrazito kreativno istraživačkom umjetniku. Nježni pastelni tretman s bogatim modulacijskim prijelazima stvara atmosferu noćnog smiraja. Naslovi su mu u korelaciji sa likovnim sadržajem, koji ilustrira slikareva časovita raspoloženja.  U gipkom pointilističkom duktusu slikarska površina pulsira smirenim suptilnim koloritom. Modrić slika reminiscencije i osjećaje koji su supstrakt pomirenja vidljivog i misaonog svijeta. Nije rijetkost da se likovni umjetnici znaju iskušati i u drugim medijima. Tonko Marojević u predgovoru zbirke pjesama Sinopsis sna, kaže da je Modrić i u verbalnom mediju siguran, »kod kuće«, jednako kao i u likovnome. Moguće je pronaći u njegovoj zbirci pjesama Sinopsis sna, likovne korelative, kao što su opsesija fenomenom svjetla.  Kakve li sreće u umjetnosti, da likovno djelo nije  puka objava istine, nego trajna proizvodnja značenja. „Pismo je skrivena istina govora“. (J. Derrida)